TRI I POL DESETLJEĆA UMJETNIČKOG RADA

SOPRANISTICA ORIJANA VOZILA: Živim moje pjesme, moje snove

| Autor: Nina ORLOVIĆ RADIĆ
Orijana Vozila (N. ORLOVIĆ RADIĆ)

Orijana Vozila (N. ORLOVIĆ RADIĆ)


Prije pet, šest godina publika me je posljednji put čula u mom gradu, i mislim da je vrijeme da se, uz kvalitetnu muziku i dobre izvođače ponovno družimo. Uz baritona Ronalda Brausa, nastupit će i Tereza Gabrić, članica radio zbora s kojom sam ostvarila veliki broj koncerata, Đorđe Manojlović, moj pijanist i korepetitor koji me čitav život pratio, Aleksandra Santin, također moja draga prijateljica i suradnica, zbor Roženice iz Pazina i naravno moj zbor "Marco Garbin" iz Rovinja, najavljuje Orijana Vozila

Operna pjevačica Orijana Vozila večeras će pred svojom rovinjskom publikom, u povodu 35. obljetnice umjetničkog rada, održati svečani koncert u Multimedijalnom centru s početkom u 20 sati. Uz slavljenicu, dramsku sopranisticu, na sceni će joj se pridružiti brojni gosti. Velika obljetnica bila je i prigoda za razgovor s umjetnicom koja više od tri desetljeća živi na relaciji Zagreb - Rovinj.

Sve je počelo u Garibaldijevoj ulici

- Glazba je bila moja ljubav od malih nogu. Počela sam pjevati još krevetu, i sjećam se da sam najčešće, dok su roditelji predvečer išli u kino ja pjevala i opjevala našu Garibaldijevu ulica. Upravo preko puta nas živjela je gospođa Henrijete Pravdić, koja je davala satove klavira. Često sam kod roditelja insistirala da i sama učim glazbu i naučim svirati, i tada su, uz svu nemoć pa čak i manjak novaca, kada sam imala deset godina odlučili da mi priušte sate klavira. U srednjoj školi, i u vrijeme gimnazije, takoreći iznebuha sam odlučila da idem u Glazbenu školu u Pulu, što je tu to vrijeme bilo prilično neobično. Moj prvi susret sa tom školom i profesorima bio je prilično neobičan, jer osim glasa, sluha i talenta, nisam imala znanje. Međutim, bila sam uporna i upisala teoretsko-nastavnički odjel, a solo pjevanje upisala kao "nešto sa strane". Naime, nikada nisam razmišljala da ću se baviti pjevanjem, i k tome još opernim.

Sanda Langerholz kao inspiracija

- Dakle, ni u snu nisam mislila da će mi se život stubokom izmijeniti, i da će pjevanje tzv. klasike postati moje životno i profesionalno opredjeljenje. Konkretno, za to je "kriva" Sanda Langerholz, koju sam čula i osjetila da je to - to, i da ja to mogu. Upalila mi se lampica i tako sam hrabro krenula. Uslijedio je upis na Glazbenu akademiju teoretski odjel za profesora, nakon čega u Rovinju započinjem raditi na Glazbenoj školi pri Osnovnoj školi Vladimira Nazora. Uz to vodila sam KUD "Marco Garbin", ženski i muški zbor i sa 25 godina bila "velika" dirigentica. No, to mi nije bilo dosta pa sam se vratila u Zagreb i otišla na prijemni za pjevanje i paralelno pohađala srednju školu za pjevanje. Dakle, ponovno sam diplomirala na solo pjevanju u klasi profesora Vladimira Ruždjaka i stekla zvanje diplomirani muzičar solo pjevanja te se zaposlila u Operi HNK-a u zboru. Opet ne mirujem, odlazim u Italiju, u Milano na usavršavanje solo pjevanja kod renomirane pjevačice Giulie Simionatto, a za što sam dobila stipendiju. Godine 1984. godine bila sam na audiciji i ušla u poznatu venecijansku opernu kuću "La Fenice", što mi je nekoliko godina bilo iznimno dragocjeno iskustvo. Slijedi angažman u Rijeci, a potom se vraćam u Zagreb u matičnu kuću HNK-a, kaže ugledna pjevačica.

Najdraža uloga - Đula iz "Ere"

Orijana Vozila je dramski sopran, a ta boja i kolorit nisu česti na sceni.

- Tako je. To je krupniji glas a, primjera radi imala ga je Ljiljana Molnar Talajić ili danas Valentina Fjačko. Naime, tih glasova nema. Lirskih soprana je najviše, "koloraturki" malo manje, dok je dramski sopran uistinu jedan specifičan glas. To je primadona u operi, kaže Orijana Vozila, koja na pitanje koja joj je uloga najdraža veli da ih ima puno. Ipak, kao najdražu izdvaja ulogu Đule iz "Ere s onoga svijeta". Što se pak tiče neostvarenih uloga, kaže da joj je to Puccinijeva Mimi u operi "La Bohème".

Govoreći o večerašnjem rovinjskom koncertu, veli da je on isključivo svečarskog karaktera. Uz to, i 35. obljetnica umjetničkog rada veliki je jubilej i vrijeme je da se jedna priča zaokruži.

- Prije pet, šest godina publika me je posljednji put čula u mom gradu, i mislim da je vrijeme da se, uz kvalitetnu muziku i dobre izvođače ponovno družimo. Uz to, na repertoaru će biti istarsko/rovinjske pjesme, dakle nešto što publika voli i prepoznaje. Uz baritona Ronalda Brausa, nastupit će i Tereza Gabrić, članica radio zbora s kojom sam ostvarila veliki broj koncerata, Đorđe Manojlović, moj pijanist i korepetitor koji me čitav život pratio, Aleksandra Santin, također moja draga prijateljica i suradnica, zbor Roženice iz Pazina i naravno moj zbor "Marco Garbin" iz Rovinja, najavljuje Orijana Vozila.

Na pitanje što bi i da li bi uopće nešto ponovila iz svoje bogate karijere, umjetnica veli da je u svakom pogledu sretna žena.

- Imala sam bogat i profesionalno aktivan i lijep život. Kad bih mogla ponoviti, sve bih ponovila uz "pojačan" angažman. Uz pjevanje, bavila bih se i plesom. Plesati, baš kao i pjevati, obožavam. Da, u idućem bih životu možda bih ipak bila plesačica, rekla nam je operna slavljenica Orijana Vozila.  


Podijeli: Facebook Twiter