Zoran Tomaić
Na Državnom konzervatoriju "Agostino Steffani" u Castelfrancu Veneto, u klasi maestra Osvalda Alemanna magistrirao sam solo pjevanje kao tenor 16. listopada 2000. godine. Evo, baš na taj dan, 19 godina kasnije, imam svoj solistički koncert u "Lisinskom". I zbog toga je ovaj koncert za mene važan
Zoran Tomaić, pulski tenor predstavit će se u srijedu, 16. listopada zagrebačkoj publici. Na koncertu pod naslovom "Bella Italia" nastupit će u maloj dvorani Koncertne dvorane "Vatroslav Lisinski" uz klavirsku pratnju Sandra Vešligaja. Koncert koji je najavljen kao poklon Gradu Zagrebu i ljubiteljima talijanske vokalne lirike, bio je povod za razgovor s Tomaićem.
- U travnju ste proslavili 25. godišnjicu umjetničke karijere i 50. rođendan slavljeničkim koncertom u Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula. Ovaj je zagrebački koncert svojevrsni nastavak ovogodišnje slavljeničke priče. Kako teku pripreme za koncert u "Lisinskom"? Što ovaj koncert za Vas znači?
- Imam predivna sjećanja na moje glazbene početke. Moj prvi susret s glazbom bio je u pulskoj Glazbenoj Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova. Sjećam se male uske sobice u prizemlju gdje sam kod profesora Crnkovića učio harmoniku i učionice u prizemlju gdje smo pohađali solfeggio. Želju za pjevanjem, otkrivanje svoga glasa i hrabrost potrebnu da napravim iskorak dugo sam potiskivao. Bilo je tu sramežljivog sotto voce pjevanja u crkvi i u gradskom zboru, a pjevao sam i s prijateljima uz harmoniku. No, kako "sreća prati hrabre", napokon sam odlučio polagati prijamni ispit za studij solo pjevanja i uspio. Upisao sam državni konzervatorij "Agostino Steffani" u Castelfrancu Veneto, u klasi maestra Osvalda Alemanna i magistrirao solo pjevanje kao tenor 16. listopada 2000. godine. Evo, baš na taj dan, 19 godina kasnije, imam svoj solistički koncert u "Lisinskom". I zbog toga je ovaj koncert za mene važan, a sve ovo sam ispričao da ohrabrim mlade ljude da trebaju slijediti svoje snove i da nikada ne odustanu od njih.
Jako se veselim svakoj prilici koju dobijem da pjevam i svaki nastup, bio on veliki ili mali, jednako me raduje. Za mene je blaženstvo kada se izvodi glazba, ljepota glazbe je besmrtna. Imao sam prigodu puno puta nastupati pred tisućama ljudi i energija koju publika stvori dok u tišini sluša glazbu je neopisiva.
- S kojim koncertnim repertoarom dolazite pred zagrebačku publiku?
- S obzirom da sam talijanski đak moja glazbena formacija vezana je za Italiju gdje sam boravio deset godina. U Italiji sam upoznao talijanske autore i bel canto, kao i izvedbu talijanske škole stoga ću u "Lisinskom" predstaviti talijansku vokalnu liriku od 16. do 20. stoljeća iz klasičnog tenorskog repertoara za koncertne nastupe. Izvest ću djela slavnih skladatelja: Alessandra Scarlattija, Giovannija Battiste Pergolesija, Vincenza Bellinija, Ernesta De Curtisa, Rodolfa Falvoa, Eduarda di Capue, Francesca Paola Tostija… Prije mene su to pjevali i Caruso, Di Stefano, Gigli, Corelli, Pavarotti, Del Monaco i mnogi drugi. Mladi tenori već sada uče te iste pjesme kako bi ih mogli pjevati u budućnosti na istim daskama i s istim žarom kao oni prije nas i mi sada.
- I u "Lisinskom" će Vaš korepetitor biti pijanist Sandro Vešligaj. Vaša je suradnja iznimno plodonosna?
- Sandro Vešligaj mladi je pijanist iz Pule koji je diplomirao i magistrirao klavir u Zagrebu u klasi maestra Vladimira Babina, koji mi je i ukazao na Sandra kao iznimno talentiranog pijanista. On će i u "Lisinskom" pokazati svu svoju bravuru kao vrstan pijanist koji izvrsno razumije koncertnu solističku vokalnu izvedbu.
Moram podsjetiti da sam s profesoricom Tatjanom Lučić, izvrsnom korepetitoricom iz Pule, surađivao 20 godina i od nje sam mnogo naučio, na čemu sam joj neizmjerno zahvalan. Svi ovi uspjesi i sve lijepe stvari koje mi se događaju plod su rada koji je i ona uložila u mene.
- Poznati ste i po svom humanitarnom radu i brojnim akcijama koje provodite zajedno sa sestrom Tatjanom Tomaić. Kakvi su Vaši planovi na tom području?
- Tatjana i ja humanitarnim radom se bavimo oduvijek jer su to u nas usadili naši roditelji kroz naš kućni odgoj da kad god možemo pomažemo drugim ljudima i onda kada se to od nas ne traži izravno. Sveti Augustin je rekao" Tko odmah daje duplo daje." Meni je prirodno pomagati kada vidim da netko treba pomoć, smatram da nije dobro okretati glavu biti sebičan i praviti se gluh i slijep ako to nisi. Lijepo je sjetiti se svih onih akcija "Volim Istru" koje smo radili za Caritas porečke i pulske biskupije. Suradnja s biskupom mons. Ivanom Milovanom pa kasnije s biskupom mons. Draženom Kutlešom te s ravnateljem Caritasa vlč. Željkom Zecom te sa svim svećenicima i volonterima Caritasa koji djeluju u našoj biskupiji, posebno je iskustvo. Smatram to milošću koju sam primio kroz taj nesebičan čin kojega smo svi zajedno realizirali s velikim poletom i entuzijazmom. Ostvarili smo veličanstvenu sinergiju koja je iz tog našeg angažmana stvorila mnoga prijateljstva, zbližila je ljude i mnoge obitelji a iz te je suradnje nastalo mnogo lijepih i uspješnih projekata na koje smo ponosni.
Među njima je i višegodišnja akcija "Volim Istru" podnaslova "Kirurgija sva u bijelom" tijekom koje smo uredili cijeli Odjel opće i abdominalne kirurgije Opće bolnice Pula. Lijepa su sjećanja na nesebičnu suradnju i podršku koju nam je pružala ravnateljica Opće bolnice dr. sc. Irena Hrstić kao i tadašnji šef odjela dr. Edo Matošević te svi kirurzi i sestre koji su imali puno razumijevanja i strpljenja dok smo izvodili radove, a kako su bili dragi pacijenti o tome ne treba niti govoriti. Ubrzo ćemo najaviti i jedan predivan novi glazbeni projekt "Volim Istru" koji će zasigurno biti dobro prihvaćen u cijeloj Istarskoj županiji.
- Uvijek ste puni novih projekata i planova. Što Vaša publika može očekivati u nastavku godine? Što slijedi nakon Zagreba?
- Nakon Zagreba spremaju se opet novi koncerti u inozemstvu i uvježbavam novi repertoar. Veselim se odlascima u Treviso, na usavršavanje vokalne tehnike kod mog maestra Osvalda Alemanna kojem doista dugujem sve što znam o pjevanju. Svi moji uspjesi su i njegovi uspjesi. Sjećam se kada me radi izrazito dramskog i zvonkog glasa velikog volumena na konzervatoriju prozvao Zoran - il Castigo di Dio (Zoran – Božja kazna) a ja tada nisam bio svjestan veličine mog glasa. Svakako, raduje me da ću i ove godine održati predbožićne i božićne koncerte.
- Istarsko narodno kazalište nedavno je dobilo i novi klavir (Steinway&Sons D-274), a sezona je otvorena koncertom jednog od najboljih pijanista mlade generacije u Hrvatskoj, Aljoše Jurinića. Očekujete li nove pozitivne pomake u pulskoj koncertnoj produkciji?
- Želja da se za INK kupi koncertni klavir trajala je zaista više desetljeća jer u Puli do sada nije bilo koncertnoga klavira visoke kvalitete na kojemu bi se mogli izvoditi virtuozni klavirski recitali. Grad Pula odlučio je kupiti novi, najbolji klavir koji se nalazi na tržištu i zaista moram reći: Bravo!, i čestitati i upravi kazališta i Gradu Puli koji je klavir platio. To je naš klavir koji će služiti mnogim generacijama u našem gradu. Volio bih kada bi grad sagradio i novu modernu koncertnu dvoranu jer je svakim danom sve veća potreba za njom u Puli. Hrvatska, a posebno Istarska županija brzo se razvija kao vodeća turistička destinacija stoga u strategiji razvoja turizma postoji potreba promišljanja kulturnog turizma, odnosno povezivanje kulture i turizma na radost posjetitelja i korisnika usluga.