Dejan ŠTIFANIĆ
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli - Muzička akademija u ponedjeljak u 20 sati u crkvi svetog Franje predstavit će se korizmenim koncertom.
Na programu su djela Antonia Smareglie "Salve Regina" te Mozartova "Ave verum corpus" i "Requiem". Djela će izvesti Istarski simfonijski orkestar i Akademski mješoviti zbor, a solisti su Marija Ticl, sopran; Ema Delač, alt; Josip Krajačić, tenor; Lovro Matešin, bas i Domeniko Briški, dirigent.
- Opere Antonija Smareglie, najvećeg istarskog skladatelja na razmeđi 19. i 20. stoljeća, izvođene su i praizvođene u najznamenitijim svjetskim opernim kućama – od Metropolitan Opere, milanske La Scale, bečkog Hoftheatra do venecijanskog kazališta La Fenice, Dresdenskog carskog teatra i Praške opere. Njegov je turbulentni životopis obilježen laviranjem između dviju krajnosti – od slave i prihvaćanja do siromaštva i negiranja. Godinu nakon smrti supruge, 1919., Smareglia je napisao skladbu "Salve Regina", za glas i klavir ili harmonij, djelo religioznog nadahnuća u kojem je pronalazio mir i utočište od nelijepe svakodnevice, opisuje njegovo djelo muzikologinja i docentica na Muzičkoj akademiji Lada Duraković.
Mozartov "Ave Verum Corpus" je kratki motet za zbor, gudače i orgulje na euharistijski tekst koji je Mozart napisao u ljeto 1791., godinu dana prije svoje smrti, u Badenu, gdje je u termalnom lječilištu boravio sa suprugom Constanze.
- Unatoč danas dobro poznatoj činjenici o nimalo tajanstvenim okolnostima nastanka Requiema, nijedno Mozartovo djelo nije u toj mjeri obavijeno legendama, neraskidivo vezanim uz romatični mit o posljednjoj majstorovoj partituri. Najsnažniji ulomci Requiema upravo su oni u kojima odjekuje unutarnja snaga mudrosti i utjehe. Ljepotu glazbe pronalazimo u slici patnje, magičnoj sposobnosti da se glazbom oslika veličina smrti i prijelaz u zagrobni život. Smrt ovdje nije užasavajuća vizija, već prijatelj s kojim se lako suočiti i pomiriti, veli Lada Duraković.