NAJNOVIJE


JEDNA OD KANDIDATKINJA RADNIČKE FRONTE NA IZBORIMA ZA EU PARLAMENT

KATARINA PEOVIĆ: Ja se ne bojim revolucije, ja se bojim rada u call centru

| Autor: Patricija SOFTIĆ

Katarina Peović jedna je od rotacijskih zastupnica Radničke fronte u Skupštini grada Zagreba, doktorica znanosti i docentica na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskoga fakulteta u Rijeci, istaknuta javna intelektualka i dugogodišnja politička aktivistica i teoretičarka, te autorica dviju knjiga. U siječnju ove godine već je najavila svoju kandidaturu za naredne predsjedničke izbore u Hrvatskoj, a sada se našla i kao kandidatkinja Radničke fronte za predstojeće europarlamentarne izbore.

Još u studentskim danima bila je članica Pokreta studentskih inicijativa i aktivističke udruge Attack, a Radničkoj Fronti pridružuje se i prvi put se aktivno uključuje u politiku. Kako sama kaže, razlog nije bio profesionalna politička karijera, već snažni osjećaj da nema više privilegiju držati se po strani od aktualnih političkih zbivanja u državi koja utječu na svaki segment građanskog života. Osim Peović, na listi RF-a za predstojeće EU izbore su još David Bilić, student kojeg je šira javnost upoznala kada je na skandaloznom predavanju Dariju Kordiću u lice rekao istinu, zatim Katarina Pavičić-Ivelja, aktivistica za ženska prava i doktorandica iz Rijeke, Hrvoje Štefan, polit-ekonomist iz Rijeke, Denis Geto, HEP-ov sindikalist iz Zagreba i Nina Nadramija, profesorica i aktivistica iz Dubrovnika. Povodom njene kandidature na izborima, razgovarali smo s Peović o Radničkoj Fronti, Europskoj Uniji i, naravno, njenim stavovima o situaciji u Hrvatskoj. Peović je ujedno već najavila da RF planira izaći na sve predstojeće izbore, poručivši "Ovo je borba Davida i Golijata u kojoj planiramo koristiti sve alate koji su nam na raspolaganju".

- Zašto ste se odlučili kandidirati za EU parlamentarne izbore ako prvenstveno u Hrvatskoj treba početi rješavati određene stvari i kako će RF funkcionirati ako uspije na ovim izborima?

- Nije više moguće politički djelovati u Hrvatskoj bez okvira Evropske unije koji nam se nameće. Priča o brodogradnji je paradigmatska - iako se u nas stvari pojednostavljuju na korupcijsku aferu, na žalost, stvari su kompliciranije. Mi živimo ono što su već evropski birokrati nazvali "Europom dviju brzina", priznajući da se od zemalja na periferiji kojima pripadamo, prema svim mogućim negativnim pokazateljima, od broja iseljenih, do broja blokiranih, nezaposlenih, onih koji žive na granici siromaštva, ne očekuje da proizvode visokosofisticirane proizvode kakav je brod, već da se okrenu manje kompleksnim stvarima kao što su uslužne djelatnosti. "Europa dvije brzine" znači da smo u društvu onih kojima je namijenjeno da služe, čiste i peru, a ne da budu inženjeri i brodograditelji. Što se tiče izbora, RF ne ide na izbore kako bi osvojio mandate, već kako bismo izbore koristili kao medij za iznošenje političkih ideja koje vladajući pokušavaju utišati.

- Radnička fronta je relativno mlada pojava na hrvatskoj političkoj sceni i još uvijek mnogima nije jasno kako funkcionira, jer nema strogo hijerarhijsko ustrojstvo. Zašto se članove RF-a naziva svakojakim pogrdnim imenima, a pogotovo "neradnicima", u situaciji kada doslovno mnoge hrvatske političare možemo slobodno nazvati "profesionalnim političarima" bez ijednog radnog dana u realnom sektoru?

- Točno je da RF nema hijerarhijski ustroj, već je direktno-demokratska stranka u kojoj se sve važne odluke donose glasanjem svih članova i članica, što spriječava formiranje vođa i klijentelizam, po čemu su prepoznatljive ostale stranke, a što je jedan od osnovnih uzroka vrlo loše političke scene u Hrvatskoj. Mi ne zagovaramo protagonističku demokraciju u nekoj budućnosti, već ju vježbamo i provodimo već danas u praksi. Mnogima je demokracija neprestano na ustima, no sami su u svojim strankama centralistički i hijerarhijski ustrojeni. Mi smo direktnu demokraciju uveli ne samo u stranci već ju prakticiramo i u skupštini grada Zagreba gdje se naši vijećnici i vijećnice rotiraju svakih šest mjeseci. Važno je da se ljudi ne vezuju uz funkcije i osobne interese već da se vezuju uz ideje. Što se tiče drugog dijela pitanja, da, ekonomski liberali i desničari nas u nedostatku argumenata pokušavaju diskreditirati da smo neradnici, najčešće zato što uopće ne razumiju da su svi koji žive ili pokušavaju živjeti od svojeg rada – radnici. U RF-u ima apsolutno svih profila radnika, tu su i zavarivači, vozači tramvaja, konobari, portiri, prevoditelji, informatičari, inženjeri, ekonomisti, matematičari, pravnici, profesori i drugi, ali i nezaposleni, blokirani, umirovljenici. U RF-u jedino baš i nema kapitalista eksploatatora, odnosno onih koji parazitiraju na tuđem radu. No, pravi razlog zašto se tržišni fundamentalisti "kače" na tu jeftinu kritiku je taj da njome žele zastrašiti i ušutkati one koji imaju priliku govoriti u korist obespravljene većine - ne bi li proizveli antagonizam koji će jedne i druge dovesti u podređenu poziciju. Naime, oni često tvrde da nitko tko ne radi u famoznom tzv. "realnom sektoru" nije radnik. Smetaju im recimo profesori kojima i sama pripadam, jer ne proizvodimo profit. Njima je tako cilj stvoriti sukob između onih koji još imaju mogućnosti kritički misliti i javno govoriti, i radnika u privatnom sektoru, koji pod prijetnjom otkaza i u groznim radnim uvjetima nemaju gotovo nikakvog prostora javno nastupati i politički djelovati kako bi zaštitili svoje interese. Takvi napadi osim toga imaju i vrlo konkretnu zadaću - ušutkati i zastrašiti one koji još mogu stati u obranu obespravljenog naroda, što im, nažalost, u velikoj mjeri i uspijeva.

Tom kritikom kritičari zapravo više govore o sebi nego o nama, o tome da bi njihovo idealno društvo bilo ono u kojem mala šačica privilegiranih ne mora raditi ništa ili se može baviti isključivo menadžeriranjem tuđeg rada, dok bi velika većina trebala bijedno zarađivati ili se odricati svojeg slobodnog vremena, ili bilo kako drugačije pridonositi bogaćenju kapitalističkih elita, a ne baviti se političkim radom. To je vizija kojoj ekonomski liberali - desničari streme podržavajući suvremenu verziju proto-rasizma, univerzalne podjele na vrijedne i manje vrijedne prema tome koliko zarađuju. Takva sloboda se po njima može, recimo, lijepo prakticirati u mržnji prema nacionalnim ili seksualnim manjinama, gdje se sugerira čovjeku da se lijepo treba "ispucati" na nekom slabijem od sebe kako bi dalje mogao pristajati na to da ga odozgo netko tlači, a ne solidarizirati se, ujediniti i zajedničkim snagama djelovati protiv interesa elita.

- "Za demokratski socijalizam 21. stoljeća" je vaša krilatica kojom ste najavili svoju predsjedničku kandidaturu u siječnju ove godine. Smeta li vam što se u Hrvatskoj pojam socijalizam još uvijek pogrešno poistovjećuje s komunizmom i kakav bi točno bio vaš demokratski socijalizam nasuprot, primjerice, demokraciji HDZ-a ili SDP-a?

- Demokratski socijalizam svakako nije neoliberalni kapitalizam HDZ-a i SDP-a. Ove stranke i njihove politike samo su ekspoziture kapitala i elita koje putem politike i političkog djelovanja sebi osiguravaju klasno povlaštene pozicije. Što se tiče demokratskog socijalizma, on nije niti ono što smo imali u jugoslovenskom socijalizmu. Iako je osnovni i prvi element socijalističkog društva uistinu bio prisutan, a to je društveno vlasništvo koje je preduvjet da se gospodarska aktivnost odvija u interesu zadovoljenja potreba cijelog društva, a ne u interesu kapitalističkih elita i proizvodnje profita. Već druga važna komponenta demokratskog socijalizma, demokratski organizirana proizvodnja, samo je djelomično prisutna u jugoslovenskom samoupravljanju, jer je u konačnici jugoslavenski socijalizam bio djelo avangardne partije a ne promjena koja treba doći kao rezultat demokratskih procesa. I konačno, proizvodnja za potrebe a ne zbog privatnog profita, proizvodnja koja omogućava zadovoljavanje važnih potreba kao što su obrazovanje, zdravstvo, stanovanje ili prehrana, dolazi u Jugoslaviji u probleme uvlačenjem konkurentskih tržišnih principa. Tržište je u Jugoslaviji igralo sve bitniju ulogu, što je proizvelo konkurentske i nesolidarne odnose između poduzeća, pojedinaca, a u konačnici i između regija.

Danas je važno shvatiti da su, ukoliko se ekonomska aktivnost odvija isključivo zbog privatnog profita, ugrožene i one najosnovnije potrebe većine. Na periferiji EU gdje se mi nalazimo, a naročito uz ovakvu tendenciju gašenja jedinih izvoznih industrija, te će osnovne potrebe sve više biti na udaru.

- U današnjoj kaotičnoj situaciji u našem društvu, s vrlo jasnim podjelama u narodu i dizanjem krila ustaštvu, nikad se ne libite spominjati antifašističku borbu. Imate li svoj stav o tome kako je uopće došlo do toliko glasnog povijesnog revizionizma, i to ne samo u Hrvatskoj, i pokušaja reinterpretiranja povijesnih činjenica?

- Povijesni revizionizam nastoji izjednačiti fašiste i komuniste. No ako izjednačite one koji su donosili rasne zakone s onima koji su makar nominalno krenuli od vizije boljeg društva kojem je cilj puni razvoj svakog pojedinca - onda ste onemogućili svaki pokušaj promišljanja boljeg i pravednijeg društva, jer eto, svaka se pozitivna ideja pretvara u svoju suprotnost, "sve revolucije su krvave", pa se onda zaključuje da je bolji i ovaj nepravedni sustav nego nesigurna budućnost. Jedan je moj prijatelj na to rekao "ja se ne bojim revolucije, ja se bojim rada u call centru". Rad u call centru i drugim neoliberalnim devetim krugovima pakla je život koji živi ogromna masa ljudi, to su uvjeti u kojima se doslovno živi da bi se radilo, do takvih prilika dolazimo upravo zato jer se bira "manje zlo".

Neoliberalni kapitalizam koji je tim manevrom zapriječio svako utopijsko mišljenje, svaki emancipacijski projekt, istovremeno prilično dobro prihvaća i koketira s otvorenim fašizmom, jer obespravljenim masama umjesto emancipacijskih projekata nudi primitivnu i nasilnu ideologiju, pa se u Evropi bez problema pojavljuju likovi kao što su Norbert Hofer koji je u vrlo tijesnoj utrci izgubio izbore za predsjednika Austrije, koji na sebi nosi nacističke simbole, ili u nas Hasanbegović i Esih koji slave zločinački ustaški režim, kao i Grabar-Kitarović koja isto tako prilično neskriveno šalje poruku da se na Dan oslobođenja Zagreba treba pokloniti koljačima iz Jasenovca. Isti ti "suverenisti", kad je riječ o ekonomiji, šutke pognute glave slijede Bruxelles i savjete Evropske komisije - sve je ukratko dozvoljeno osim propitivanja kapitalističkih uvjeta proizvodnje i zagovora emancipacijskih borbi za narodnu i obespravljenu većinu. Isti oni kojima je do prekrajanja povijesti legitimirali su novi oblik proto-rasizma onih koji smatraju da velika većina društva nije zaslužila niti zadovoljenje ovih osnovnih važnih društvenih potreba kao što su stan, hrana, zdravstvo i obrazovanje.

- S obzirom na aktualnu situaciju i brojne probleme u kojima se EU nalazi, kako vi gledate na budućnost EU ili smjer kojim bi trebala ići?

- EU je prije svega ekonomska zajednica, i kao takva štiti interese krupnog kapitala. Nije riječ o nekoj zavjeri velikih, već o tome da je danas potpuno legalizirana i neutralizirana činjenica da periferija ne može doseći standard razvijenih zemalja centra, kao i činjenica da se jaz između nacionalnih elita i obespravljene većine povećava. Neoliberalne i tehnokratske politike liberalizacije, privatizacije i deregulacije potiču i produbljuju te nejednakosti. Iako nama strani birokrati, ali i domaći kvislinzi serviraju priču da zaostajemo zbog neke hrvatske lijenosti, nesposobnosti, ukorijenjene korupcije, zaboravljajući pritom da je i sam predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Junker bio u jednoj od najvećih korupcijskih afera, mi zaostajemo zato jer logika kapitala nalaže da se on koncentrira u centru, na primjer u Njemačku, Nizozemsku, Austriju ili Švedsku, dok periferiju trebaju kao izvor jeftine radne snage i kao tržište za svoje proizvode. To se mora promijeniti.

- Što mislite o uvođenju eura u RH?

- Uvođenje eura, bez obzira što je naš bankarski sustav već visoko euriziran, značit će daljnje smanjenje mogućnosti za autonomnu i demokratski utemeljenu ekonomsku politiku. Možemo očekivati daljnje osiromašenje, internu devalvaciju, odnosno smanjenje cijene rada i radničkih prava, uz rezanje javne potrošnje, socijalnih transfera, javnih investicija.


Podijeli: Facebook Twiter




Više iz rubrike

Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Aquarium − ndash; Fort Verudela
Pula: Aquarium − ndash; Fort Verudela

Pula

Pula: new hospital − Building yard (1)
Pula: new hospital − Building yard (1)
Webcams provided by webcams.travel add a webcam