Plinski rat za Europu i distribuciju tog energenta u velikim državama Europske unije sve je intenzivniji. Nakon što je u Srbiju i Bugarsku – početkom 2021. godine – stigao plinovod Turski tok – te je u Omišlju na Krku istodobno otvoren plutajući LNG terminal za ukapljeni američki plin što stiže brodovima – pojavili su se problemi oko Sjevernog toka 2, plinovoda u izgradnji koji se proteže od ruskog sjevera do Njemačke. Njime se izbjegava prolazak plina kroz turbulentnu Ukrajinu koja je prije nekoliko godina zaustavila opskrbu europskih zemalja, među kojima i Hrvatske, ali se i ugrožava američka strategija da preko LNG terminala izvozi plin u Europu koja bi tako ostala bez relativne ovisnosti od ruskog plina. Iako Europska unija uvozi plin iz Rusije u golemim količinama, treba se podsjetiti da ga uvozi i iz Norveške te arapskih zemalja plinovodima ispod Sredozemlja.

Ekonomski ili politički projekt

Plinovod Sjeverni tok 2 stavio je, proteklih tjedana, na iskušenje i odnos nove američke administracije prema Berlinu, ali i drugim zemljama Unije koje zagovaraju njegov brzi dovršetak. Napokon, ostalo je još oko 150 kilometara podvodnih cijevi koje treba položiti u Baltičkom moru – od sveukupno 1.230 kilometara koliko je dugačak. Potrošene su milijarde eura da bi Njemačka dobila Sjeverni tok 2 – jedan plinovod iz Rusije već postoji – i tako osigurala opskrbu, ali i produbila strateške veze s Rusijom. U tome analitičari i vide glavni problem – sankcije što ih je prema Rusiji uveo Donald Trump i produžio novi predsjednik Joe Biden možda bi mogle zaustaviti, barem na neko vrijeme, veliki energetski projekt Berlina i osujetiti savezništvo koje je na kušnji još od prvih dana mandata bivšeg predsjednika SAD.

Konkretno, državni sekretar Anthony Blinken ovih je dana u saslušanju pred Senatom najavio da će, bude li potrebno, primijeniti sankcije protiv onih koji grade Sjeverni tok 2 te da će predsjednik Biden učiniti sve kako bi spriječio da plin poteče novim plinovodom. Istraživački tim medijske platforme Deutsche Welle koji je istražio moguću sudbinu Sjevernog toka 2 tvrdi da Amerikanci imaju dva razloga za „miniranje“ novog plinovoda. Dakako, prvi je ekonomski – SAD želi da EU kupuje više američkog plina do kojeg dolaze ekološki upitnom metodom frackinga, ali čiji bi izvoz pomogao oporavku gospodarstva nakon pandemije. Sada je američka privreda u dubokoj recesiji. Drugi razlog američkog protivljenja leži u geopolitici i želji da se smanji ruski utjecaj u Europi. Iako parola Donalda Trumpa „America First“ više nije oficijelna, jasno je da će se u međunarodnim odnosima obraćati pažnja na što snažniju ulogu Washingtona.

S druge strane, Moskva obznanjuje da im odustajanje od Sjevernog toka 2 ne pada na pamet.

- Sjeverni tok 2 je bez sumnje projekt od apsolutne prednosti za europsko gospodarstvo, a time i za gospodarstvo Njemačke, rekao je ruski predsjednik Vladimir Putin na godišnjoj konferenciji za novinare u prosincu te je iznio uvjerenje da će plinovod biti završen. U Moskvi se nadaju da će Njemačka nastaviti plinovod gledati kao ekonomski, a ne politički projekt.

Ipak, iz Rusije se čuju i realniji tonovi po kojima ispada da je tisuću kilometara plinovoda izgrađeno uzalud.

- Projekt je umro još u prosincu 2019. kada je američki Kongres izglasao zakon o sankcijama, tvrdi Mihail Krutičin, partner u konzultantskoj kući RusEnergy. Čak ni državni Gazprom, koji je uključen u gradnju plinovoda, ne isključuje mogućnost da stvar propadne. To se vidjelo iz jednog prospekta koji je firma objavila sredinom siječnja, prenose njemački mediji.

Bruxelles u slučaju Sjevernog toka 2 ne štiti ni interese Njemačke, ni interese SAD. Tvrde da je to njemačko-ruski projekt dok je povjerenik EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Joseph Borrell izjavio da se budućnost plinovoda nalazi u rukama njemačkih regulacijskih tijela. Ipak, u EU su usvojena nova pravila po kojima doprema i prodaja plina trebaju biti raspodijeljena između više tvrtki.

Protiv Sjevernog toka 2 izjasnio se Europski parlament – bez obzira što nije nadležan po tom pitanju. Europarlamentarci su za zaustavljanje Sjevernog toka 2, smatraju da će Rusija postati previše energetski utjecajna te da je, last but not least, treba kazniti zbog kršenja ljudskih prava.

Ipak, neke države EU smatraju da Sjeverni tok 2 treba dovršiti. Nizozemska, Francuska i Austrija žele da se on dovrši, što i nije neobično jer ga grade tvrtke iz tih zemalja. Poljska i Litva su protiv nastavka izgradnje jer se boje Rusije i njezinih ucjena Ukrajini preko koje danas idu glavne plinske „cijevi“ za Europu. Središte političke moći u Bruxellesu, Europska komisija, kaže da podržava tvrtke kojima SAD prijeti sankcijama. Smatraju da su te sankcije protivne međunarodnom pravu.

A što kaže Berlin? Po službenom shvaćanju, riječ je o ekonomskom projektu koji bi poboljšao opskrbu plinom, važnu za njemačku industriju. Uz takva ekonomska obrazloženja, čuju se politički prigovori i u redovima vladajuće koalicije CDU-SPD. Nakon trovanja Alekseja Navaljnoga i njegove recentne osude na dvogodišnji zatvor, sve su brojniji zahtjevi da se posao s plinovodom ne završi. To bi značilo da su milijarde eura „bačene u more“ te da je postavljeno oko 1.100 kilometara plinovoda koji ne bi služio ničemu. Njemačka vlada stoga želi ta dva problema držati odvojeno.

- Ne možemo na to gledati kao na rutinsku stvar dok se u Rusiji krše osnovna ljudska i građanska prava, kaže predsjednik opozicionih liberala, stranke FDP Christian Lindner. Zastupnik Zelenih Omid Nouripour u razgovoru za Deutsche Welle plinovod naziva „jabukom razdora za Europu koja uz to još i šteti klimi“.

Zaštita klime i životnog okoliša

Zemljovid pokazuje da je dovršen dio plinovoda u njemačkim vodama Baltičkog mora te bi ruski plin pristizao do sjeveroistoka zemlje u pokrajinu Mecklenburg-Vorpommern. Premijerka te pokrajine Manuela Schwesig iz SPD-a podržava izgradnju. Osnovala je i „Fondaciju za zaštitu klime i životnog okoliša“ koja se bavi dovršetkom gradnje plinovoda u želji da od sankcija zaštiti firme koje sudjeluju u gradnji. Trenutačno, nema kritične većine u vladi demokršćana i socijaldemokrata koja bi odlučila prekinuti izgradnju.

Ministar gospodarstva Peter Altmeier izjavio je za dnevnik Handelsblatt da je „problematično kada se svakih nekoliko mjeseci u pitanje dovode projekti koji se planiraju i realiziraju desetljećima. Onda ni privatni investitori više neće biti spremni na angažman.“

Otvara se, ipak, i pitanje – koliko plina treba Europi i jesu li nove investicije, i za dobavu ruskog i za američki plin uopće potrebne?

Franziska Holz i Claudia Kemfert iz Njemačkog instituta za istraživanje gospodarstva (DIW) u nedavnoj ekspertizi dolaze do zaključka da i Njemačka i EU imaju puna skladišta plina koja mogu pokriti opskrbu najmanje tri mjeseca, javlja Deutsche Welle. Ali, kako kaže Marc Oliver Bettzüge sa Sveučilišta u Kölnu, Sjeverni tok 2 znatno bi pojeftinio plin na njemačkom tržištu. Osim toga, stručnjaci kažu da svaki novi plinovod jamči sigurniju opskrbu – bude li problema sa starim dobavnim pravcima. Svoje primjedbe imaju i ekolozi. Niklas Höhne, član Svjetskog - savjeta za klimu kaže da nam treba što manje ugljena, nafte i plina.

- To znači da nam u Njemačkoj treba manje plina i plinske infrastrukture, a ne više, dodaje Höhne, a prenose njemački mediji koji objavljuju i izjavu ministrice za zaštitu okoliša Svenje Schulze koja kaže da napuštanje ugljena i atomske energije otvara potrebu za više plina. Barem za neko vrijeme, kaže ona, dok obnovljivi izvori energije ne budu efikasniji.

Američko-ruski rat za europsko plinsko tržište vodi se, kako vidimo, od LNG-a na Krku do Baltičkog mora. Hrvatski ministri također su obećali jeftiniji plin, ali nisu rekli radi li se o američkom ili ruskom. Potrošačima je svejedno.

Povezane vijesti

• Pulski plin pojeftinit će oko 60 lipa po kubiku
• Cijena pulskog plina 3,34 kune po kubiku
• Ništa od Plomina C na ugljen