Apoteka - prostor za suvremenu umjetnost ugostila je zanimljivu, moglo bi se čak reći i neobičnu izložbu posvećenu legendarnom redatelju, pioniru Novog vala Jean-Lucu Godardu. Izložba se zove »Godardove kutije«, autor je Stéphan Crasneanscki, a kustosice su Tanja Vrvilo i Branka Benčić. »Godardove kutije« obuhvaćaju fotografije knjiga, kolaže, filmske i video arhivalije iz osobnog Godardova arhiva uz predstavljanje foto-knjige »Ono što ostavljamo za sobom | Iz arhiva Jean-Luca Godarda«.

Ostavština velikog redatelja

Neobična je zato što je Crasneanscki sa svojim Soundwalk kolektivom 2014., s namjerom da snimi zvukove različitih filmova, otišao u skladište gdje su pohranjene Godardove kutije i materijali i nije točno znao što će tamo naći. Godardov snimatelj zvuka François Musy uveo ga je u nepregledno čuvalište Godardove filmske ostavštine gdje je Crasneanscki otkrio beskrajne serije kartonskih kutija klasificirao je i zapakirao sam Godard, bez naziva i bez brojeva. Crasneansckog su zanimali ostaci koje Godard nije koristio u filmovima a tamo se nalazila gomila tonskog materijala. Kada je došao tamo i snimio zvučnu kompoziciju te video rad ugledao je 43 zapakirane kutije, sve što je Godard klasificirao kao neku svoju bazu podataka. Rastvorene klapne dupkom punih kartonskih kutija otkrivaju gornje slojeve gustih naslovnica knjiga, bilježaka, izrezaka, kutije filmskih rola, videokazeta, magnetofonskih vrpci, kutije spisa i skica, transparencija i kolaža, fotografija i mapa, blago artefakata koji su bili materijali filmskih (pri)povijesti poslije filma.

(Snimio: Matija Debeljuh)

Crasneanscki je fotografirao te kutije, napravivši 143 fotografije i od toga je na temelju tih svih materijala je 2021. napravljena knjiga.

- Te kutije izgledaju fascinantno, jer u njima je najmanje Stéphan intervenirao fotografski, on ih je položio na jednu od strana, rastvorio klapne, eventualno pridržavao da se nešto ne poruši i snimao te vrlo precizne kompozicije u kojima se vidi unutrašnjost. Ja bih to nazvala transparencija, jer to su neke plitke dubine različitih materijala koje se naslućuju, koje prodiru jer ipak te dubine ne vidimo dok to ne izvadimo a nećemo nikada izvaditi, kaže Vrvilo.

Tu su i ti fascinantni Godardovi kolaži.

- Kolaži su tajne, misterije. Neke od tih transparencija prepoznajemo, ukazuje Vrvilo. Lako je prepoznati Gojinu Maju. Tu su i radovi koji se odnose na »Lukrecijinu smrt« Guida Cagnaccija, intervencijski okvir »Nade« Pierrea Puvisa de Charannesa, rastjelovljene »Magdalene pokajnice« Georgesa de la Toura, premontirane mizanscene Botticellijeve obrade Apelove »Klevete« ili donji sloj Munchova crteža »Smrt i žena«.

(Snimio: Matija Debeljuh)

S tim u vezi, kao posebno uzbudljiv rad Vrvilo ističe onaj koji se tiče filma »The Story« koji je Godard trebao raditi s Francisom Fordom Coppolom o gangsteru Bugsyju Siegelu, a u kojem su trebali glumiti Robert De Niro i Diane Keaton. Kasnije je glavnu ulogu trebao dobiti Marlon Brando, no film nikada nije snimljen.

Zatim su neke od tih, kako ih je Godard, nazvao mrtvih priroda.

- Posebno bih naglasila tu jednu prekrasnu sliku s knjigama u kojoj dominira knjiga koja se zove »Ikone« i koja je na neki način kao podnaslov izložbe jer govori o Godardovskom ikonoklazmu ili protiv zaustavljanja slika ali apsurdno: Godarovski ikonoklazam ili ikonosraz se tiče toga da se pokretna slika zapravo Godarovski zaustavlja, kaže kustosica.

(Snimio: Matija Debeljuh)

Suradnja s Crasneansckim

- Ti prelijepi kolaži su bila istraživanja za pokretne slike koje smo gledali kao te, recimo to tako, višestruke videografske ekspozicije. To su materijali koji su njemu služili za povijesti filmova, npr. za film »Pasija« a ove knjige su mu konkretno u tom trenutku služile kao istraživanje za te filmove, za citate, za različite slojeve. Uzbudljivo je da je on kada je htio ići dalje s drugim filmovima nije želio više to gledati. Zapakirao je to znanje da bi mogao sam sebi napraviti tabulu rasu, krenuti ispočetka, skupljati nove materijale za istraživanje i za kolaže. Zanimljiv pristup, kaže Vrvilo i dodaje da će nastaviti raditi s Crasneansckim zato što on upravo sada radi projekte s velikom glazbenicom Patti Smith, koja je napravila i predgovor u prije spomenutoj knjizi. U njoj je i razgovor s redateljem Abelom Ferrarom, a tu je i esej Antoinea de Becquea.

- Patti Smith upotrebljava tu sintagmu oklijevajući majstor u smislu da se Godard ne može odlučiti za jednu stvar ili jednu sliku, pa se u toj neodlučnosti i o tom oklijevanju događa kretanje. Ona govori i o tome koliko je bila oprezna kad je s njim radila film »Socijalizam«, kako se ponašala i kako je nastupala u tom filmu, s kakvim poštovanjem se odnosila prema njemu i o tom nekakvom osjećaju kada je preko Crasneansckog pronašla svoju fotografiju zapakiranu u jednoj od Godarovih kutija.

(Snimio: Matija Debeljuh)

Izložba je u Apoteku stigla nakon premijernog predstavljanja u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, a ostaje otvorena do 4. svibnja. Program se odvija u sklopu interdisciplinarnog programa Filmske mutacije – evidencije, projekta umjetničke organizacije Film-protufilm o politikama filmskog kustostva za promišljanje modusa prijenosa filmskog dispozitiva u digitalnom dobu, kustosice Tanje Vrvilo.

Povezane vijesti

• DAVID MALJKOVIĆ: VIŠE ĆEMO ENERGIJE I NOVCA POTROŠITI NA VEZANJU KRAVATE OKO PULSKE ARENE nego na nekog suvremenog autora/icu koji ima izložbu u nekom poznatom muzeju u svijetu!
• OTVARANJE IZLOŽBE "NEBO NAD VODNJANOM": Transgeneracijski dijalog umjetnika s radom Ivana Kožarića
• Otvorenje izložbe "Prostor kao teritorij" u vodnjanskoj Apoteci