drugi dan manifestacije
Pula čitala uz Teu Tulić i Snježanu Banović
Snježana Banović i Đorđe Matić (Snimila Vanesa Begić)
Drugog dana drugog izdanja manifestacije Pula čita predstavile su se u Gradskoj knjižnici i čitaonici dvije vrlo zanimljive autorice – Tea Tulić i Snježana Banović.
Riječka autorica Tea Tulić književnica je koja je objavljivala prozu u raznim domaćim i inozemnim književnim časopisima, a kratke priče su joj prevođene na više europskih jezika, a autorica je nekoliko vrlo čitanih knjiga.
U razgovoru s Nevenom Trgovčić kazala je da na njezinim knjigama urednik nema previše posla, jer da je urednički istesana te da u rukopis ulazi pripremljena.
- Zadnju knjigu pisala sam ljeti, bile su strašne vrućine pa je urednik imao nešto više posla, no volim da netko prođe knjigu, zna tu biti logičkih rupa, a urednik Kruno Lokotar poštuje taj moj način rada, sklona sam simbolici, kazala je autorica, a na pitanje koliko je određena prostorom, navela je da je apsolutno određena prostorom, te da je na nju veliki utjecaj imala Daša Drndić i Leica format, a u knjizi joj je važno da bude suptilnog humora.
Govorila je i o svome radu kao članica žirija međunarodnog književnog natječaja Lapis Histriae i riječke književne skupine Ri Lit, te o radu kao povremena književna urednica te voditeljica radionica pisanja.
- Radionice pisanja su specifične, imam po skupini pet-šest polaznika, neki upisuju to pisanje jer imaju veće ambicije, drugi jer nisu znali odabrati ili radionicu makramea ili pak pisanja. Nastojim usmjeriti njihove interese, proširiti spoznaje, veli Tulić.
Godine 2011. je osvojila nagradu Prozak za najbolji rukopis autora do 35 godina – proznu knjigu "Kosa posvuda". Ostala njezina najznačajnija djela su "Maksimum jata" (2017.) i "Strvinari starog svijeta" (2023.)
Za svoj je izričaj je rekla da je ponekad i humorističan u prikazu teških životnih trenutaka. Piše o obiteljskim odnosima, ne izbjegava teme poput bolesti i smrti, voli se usredotočiti na psihologiju likova te životne pouke.
Snježana Banović, poznata je redateljica i teatrologinja, koja se predstavila knjigom "Kronika sretnih trenutaka", objavljenom 2023. u razgovoru s Đorđem Matićem.
Kako se moglo saznati iz razgovora s Matićem, riječ je o knjizi gdje opisuje vrlo bogat i intenzivan život u Zagrebu tijekom osamdesetih godina. Istaknula je da su to bile posebne godine, vrlo intenzivne, premda i ne uvijek lake, s iznimno velikom produkcijom svega, kada je Zagreb bio u svakom slučaju poseban, vrlo bogat grad što se tiče glazbe, filma, kazališta i izložbi, koje su bile izuzetno važne životne komponente. To je doba kada su se srednjoškolci ozbiljno bavili novinarstvom i bili zadivljeni profesoricom Slavenkom Drakulić.
- Devedesetih godina nije to bilo tako, u biti, iako se meni nije desilo nešto posebno loše devedesetih, to su godine koje bih nekako preskočila. Zagreb je osamdesetih bio vrlo otvoreni grad, kreativan, inkluzivan, a i restorani, birtije bili su važna mjesta i za kulturu, druženje, razgovore, upoznavanje ljudi.
Upoznala sam brojne ljude s kojima sam kasnije surađivala i na tim mjestima gdje se večeralo, družilo, u tim su se restoranima određivali neki trendovi. Nisu svi trenutci bili sretni, dakako, ali to je razdoblje bilo vrlo važno i plodno što se kulture tiče, navela je između ostalog spominjući i Šuvara, Milku Planinc i još druge aktere toga razdolja.
Banović je redovita profesorica na Odsjeku produkcije Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, a objavila je i teatrološke knjige: "Država i njezino kazalište" (2012.), "Kazalište krize" (2014.), "Službeni izlaz" (2018.), "Kazalište za narod" (2020.).
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
