Kućna Noć muzeja

(Snimio Manuel Angelini / Arhiva)

Da su vremena normalna - a pitanje je što je više normalno, znamo samo što je "novo normalno" - pulska gradska jezgra bila bi večeras puna ljudi. Noć muzeja je manifestacija koja posljednjeg petka u siječnju raznolikim sadržajima u muzejskim i galerijskim prostorima privuče brojne Puležane koji malo razgledavaju, malo čavrljaju i malo se druže uz kuhano vino. Obično bi to mnogima bio prvi "kulturni" izlazak nakon Prosinca u gradu, kada se (nekad) nije znalo kud prije od silnih događanja.

No, ove će godine velika većina sadržaja, zbog dobro poznate situacije, biti online, tako da će se Noć muzeja obilježavati "po kućama". Po kućama ćemo eventualno kuhati i vino. Distancirani.

Prosinac nam je bio, nažalost, siromašan događajima, tek je u kazalištu bilo nekoliko koncerata - uz distancu te poneka izložba uz otvaranje bez prisustva publike, a siječanj je nastavljen u sličnom tonu. I tako u iščekivanju, bolja vremena, koja su zasigurno dio Godotove obitelji, nikako da dođu.

Valja se prisjetiti prošlih godina, od kolona ljudi koja se uspinjala prema Kaštelu, psujući malo one strme stepenice, a sada ne bi niti one smetale. Pa koncerti u Smareglinoj spomen-sobi, koncerti i velike izložbe u Svetim srcima, Muzeju suvremene umjetnosti Istre, predavanja u muzeju maslinarstva koji je u međuvremenu zatvoren, skok do Memo muzeja, a cijela starogradska jezgra, inače pusta u siječnju, te bi večeri bila posebno živahna.

A ovogodišnja je tema Noći muzeja uloga tih ustanova u doba krize. Aktualno da aktualnije ne može. Tema za neku iduću godinu mogla bi biti "Godina korone". Samo da ostane jednina.