Tjedan je mode a Istra, zemlja vina i ulja, mora i sunca, kulture i turizma, meda i mlijeka, ponekad, je i zemlja mode. Ponekad, kažem, jer ma da su Istrijani uvijek bili u barem jednoj velikoj europskoj državi, pa se time uvijek prilagođavali i stilski tendencijama sunarodnjaka. Nosili smo svi tunike tijekom srednjeg vijeka; nosili su i Istrijani mletačke modne kreacije za duge mletačke uprave i bili, pod egidom austrougarskih plemenitaša i oficira, ponukani već tada otvarati sartorie i dućane profinjene odjeće u Puli, glavnoj ratnoj luci Carstva. No, to je slijediti modu - tek u zadnje vrijeme, mahom u doba suvremene europske države u kojoj živimo, postala je jednom vrstom modnog središta, ili, istočnika. Jer, naime, »raspolažemo«, odnosno odavdje je poteklo više modnih dizajnerica i dizajnera, ali se njihove kreacije u Istri ne slave i, osim u slučaju godišnjih revija »Stehlik fashion show«, pulske dizajnerice Anje Stehlik, rijetko se viđaju u modnim revijama.

Pula je »grad mode« utoliko što nam je podario Anju Stehlik, Ivanu Tomić, Antonelu Gregorović, Stašu Randall, Maju Topić, koja trenutno, među svim svojim zanimanjima, radi kolekciju Belle epoque perioda za nadolazeći Kaiserball, mladu Minu Dobrić, Sašu Obradovića - Saschu, koji je za preksinoćnji modno-glazbeni performans »Divine Desire« napravio unikatnu kolekciju, i o kojoj se može pročitati više na stranicama mozaika, i, u konačnici, čitav niz dizajnerica koje se »kuntentaju« obrtima za šivačke radove. Tu treba spomenuti i Dragana Jovanovića koji je čak i pred kraj Juge u Puli pokrenuo Feniks Jeans, pa je tako Pula bila jedan od rijetkih centara proizvodnje traperica.

Mnogo je dizajnera, malo je revija, odnosno, recimo to tako, manje no što ih je bilo - trend koji zabrinjava jer, dok se mnoge vrste umjetničkih događaja i kreacija nakon tmurnog razdoblja covida vraćaju i jačaju, moda »pati«.

Nakon preksinoćnjeg »Divine Desirea« pročavrljao sam sa Sašom Obradovićem o modi u Puli i Istri; dizajner je podsjetio na vrijeme kada su, u organizaciji Cave Romane festivala, ondje održavane redovito i modne revije, a onda je to nestalo netragom u tmurnim godinama covida. Pula se okrenula turizmu, ali i oni traže svakojake sadržaje, pa tako Sascha ukazuje na to da bi se i samim turistima trebalo ponuditi, primjerice, modne revije - kao jednu vrstu turističkog sadržaja.

- Po meni možemo parirati svjetskim dizajnerima, i nadam se da će se opet održavati revije, kaže Sascha, doduše »hintajući« i da su za to potrebna izdašna sredstva. Kao drugi hint, ipak, kaže i da bi on za svoj grad to napravio i bez nekakve naknade.

Larpurlartizam, kako sam doživio njegove riječi, može se naći i u modnom izričaju; i ona je jedna vrsta umjetnosti, a ponekad dizajner stvara odjeću da bi stvarao, a revije su tu da pokažu što je stvoreno - ne mora se na kraju revije nužno išta prodati. Bitnije je, možda da se netko zamisli u toj odjeći i sjeti se dizajna i dizajnera čije kreacije želi »isfurati«.

Kako je tjedan mode, osvrnuo bih se i na još jednog sugovornika s kojim smo imali čast o tome raspraviti. Pulsko-milanski umjetnik Simone Mocenni Beck, čija se izložba »Oneiros« može razgledati u Galeriji Hermana, živi na relaciji grada tapije i grada mode, pa je naravno jedna od tema razgovora morala biti i ova potonja, no on se izrazio veoma lakonski ali indikativno.

- Ja ne gledam modu, gledam žene«, kazao je Simone Mocenni Beck.

I s tim se pogledom na pitanje te umjetnosti mnogi mogu poistovjetiti, no ipak, i sam Mocenni Beck je poznat po eleganciji, pa je tako te večeri bio odjeven u crno, vjerojatno dizajnersko odijelo. Pravi gospodin, da ne kažemo dandy, svoj modni izričaj prezentira, kako je kazao Ribeira, kao nešto što je toliko spontano i ležerno, da nitko ne bi ni posumnjao da mu za postizanje tog rafiniranog izgleda potencijalno trebaju sati truda.

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Da prostite, smrdi
• GRADSKA ŠTORIJA Forum bez koncesije
• GRADSKA ŠTORIJA: Badnjak po konobaru