ZANIMLJIVA PORUKA DEŽURNIM KATASTROFIČARIMA: Koronavirus nije osveta "majčice prirode" jer se priroda ne osvećuje. Ljudi žive sve bolje, a ne gore, a klimatska kriza uopće ne postoji

Petar Radovan je za Istramet napisao tekst o tome kako je koronavirus u drugi plan bacio jednu od omiljenih tema - pretjerivanje s klimatskim promjenama i predviđanje raznih katastrofa na tu temu. Tekst prenosimo u cijelosti:

"Kako bi mogli uopće definirati krizu? Da li je to nešto što zahtjeva brzu reakciju u cilju sprječavanja većih posljedica, ili je nešto što još nije nastupilo i za što možemo s određenom sigurnošću tvrditi kako nam prijeti za 20, 30, 40, 50 ili 100 godina, odnosno nekim budućim generacijama?

Kratkoročni problemi koji uključuju pun želudac i veliku zalihu higijenskog papira važniji su od onih dugoročnih, stoga nas ne treba čuditi što je klima pala u neki sasvim drugi plan. Iz ove perspektive kada su milijarde ljudi zaključane u svojim domovima smiješno djeluju najave o podizanju razine mora od 1,8 mm godišnje, zar ne?

Danas je Dan planeta Zemlja. Kao i dan meteorologije vjerojatno će proći u sjeni trenutne korona krize koja je pokazala kako je strah od smrti primarna nit vodilja većine stanovništva, milom ili silom, no barem smo predahnuli od meteoterorizma koji pričinjava ogromne štete meteorologiji.

Trebamo li se zapitati, što ako klimatska kriza uopće ne postoji, odnosno ako ne postoji "put bez povratka", a nadolazećim novim uvjetima ćemo se prilagoditi lakše od očekivanja. Ako jedno zdravstveno pitanje može blokirati cijelu civilizaciju do te mjere da se zaboravi na sve ostalo, pitanje je da li klimatska kriza u smislu ugroženosti stanovništva uopće postoji.

Statistički gledano, ljudi nikada nisu živjeli bolje. Životni vijek konstantno raste, naročito u siromašnim zemljama koje prolaze tranziciju. Gladi, nestašica i bolesti nikada nije bilo manje, a prinosi poljoprivrednih kultura po jedinci površine uvođenjem novih sorti i GMO-a konstantno rastu, pa možda nije ni čudno to što se brzo zaboravilo na klimatsku "dramu".

Podaci o sve boljem životu ljudi mogu se provjeriti u svim službenim glasilima i statistikama, no možda će se uskoro i to promijeniti u nepovoljnom smjeru, no ne zahvaljujući klimi, već kao posljedica gospodarskog sloma. Ponovni porast gladnih u Africi bit će nešto o čemu će se pisati ove godine, ali sumnjam kako će vodeći uzrok biti meteorološke prirode.

Meteorološke vijesti i prognoze pale su u drugi, treći ili četvrti plan i to je najbolje što se moglo dogoditi za tu znanost. Kad su naši susjedi Talijani prije više od desetljeća krenuli s meteoterorizmom, većina nas se smijala. "Nemoguće je da o 1 cm snijega pišu kao o apokalipsi", smijali smo se naglas.

No to je došlo i kod nas. Tako je primjerice svaki snijeg na 2.000 metara visokim planinama postao "snijeg u blizini nekog većeg grada", po mogućnosti mediteranskog. Nedavno smo čak i o aktualnoj promjeni vremena na jednom portalu mogli čitati kako stiže promjena vremena koja će potrajati 7 dana i nakon koje ništa više neće biti isto, a zapravo se ništa posebno s vremenom ne događa u našim krajevima.

Sve je to posljedica nevjerojatnog izostanka bilo kakve novinarske etike po pitanju meteoroloških vijesti, svaka najava kao da ima za krajnjih cilj zastrašiti stanovništvo, a ne objektivno izvještavanje. Pošto su trenutno resursi zastrašivanja usmjereni na drugu temu, meteorologija je predahnula.

Da ne spominjem i čestu zloupotrebu službenih meteoroloških upozorenja koja čitamo na Meteoalarmu. Pravovremena upozorenja su najveći napredak domaće "službene" meteorologije od osnutka države, no zahvaljujući zloupotrebama možda pomalo i gube svoj smisao.

Ako ste pomislili da u posljednjih 40-ak dana u svijetu nema ekstremnih meteoroloških događaja, jako ste se prevarili! Iako je došlo do lokalnog smanjenja zagađenosti zraka i slično, s vremenom je sve isto kao i prije.

Da ova zdravstvena kriza nije nastupila, medijski prostor bio bi kao i prije zatrpan kataklizmičkim meteorološkim vijestima, jer dosta toga se izdogađalo, no kad se primjerice senzacionalistički ne piše o tornadu koji je prevrnuo jednu kamp kućicu u ruralnom dijelu središnjeg SAD-a, onda takve vijesti ostaju na lokalnoj razini, što je zapravo jedino i "normalno".

Kad nam svima prestane curiti nos s dolaskom toplijeg vremena, ne sumnjam kako će neke gotovo nebitne meteorološke vijesti koje zahvaljujući brzom širenju informacija postaju globalne, ponovno postati mainstream, a kritična masa će kao u dobra stara vremena sa strepnjom gledati kako se priroda "osvećuje", iako je i ovdje riječ o potpuno promašenom konceptu i patetici na koju je lako nasjesti.

"Mislite li da su shvatili?", prikazuje jedna karikatura virusa kako govori majci Zemlji i drži je za ručicu. Patetika. Iako ću izbjeći ulaziti u problematiku virusa jer to treba pustiti epidemiolozima, po mogućnosti onima najprizemljenijima iz Skandinavije, prirodne pojave kao što su različite epidemije, novi sojevi virusa, vulkanske erupcije i slično nisu nikakva "osveta" planeta Zemlja.

Zemlja i priroda se ne osvećuju, to što je dio ljudi naviknut zbog svog načina života da im sve nedaće dolaze u obliku osvete, ne znači da priroda tako radi. Ona ide po svome, evolucijom, slabiji izumiru, jači opstaju, a sve je u svojoj srži zapravo dosta bešćutno, iako je i taj pojam još jedna od ljudskih izmišljotina u cilju pojednostavljenja stvari. Možda bi bilo najbolje da se barem na Dan planeta Zemlja odreknemo patetike.