Milo Đukanović (EPA)
Kao predizborna bizarnost bilježi se odluka o odbijanju kandidature stranke koju čine Jugoslaveni kao manjinski narod – jer Državna izborna komisija smatra kako Jugoslaveni ne postoje kao nacija. Riječ je o listi „Snežana Jonica - Socijalisti Crne Gore - Da živimo kao Jugosloveni” što je vodi predsjednica stranke Snežana Jonica. Razlog za odbijanje njihove prijave je to što, kažu crnogorske vlasti, „Jugoslaveni nisu nacija i nemaju svoju vjeru i jezik“
Hoće li se na crnogorskim parlamentarnim izborima, zakazanima za posljednju nedjelju u kolovozu, ponoviti tamošnja vječna politička i društvena podjela na, staromodnim rječnikom kazano, „zelenaše“, zagovornike posvemašnje državne samostalnosti i „bijelaše“ koji oduvijek zagovaraju bliskost sa Srbijom?
Iako se izbori organiziraju u jeku pandemije koronavirusa koja je u velikoj mjeri uništila turizam u Crnoj Gori, glavni prijepor u izbornoj kampanji i tema o kojoj se u toj zemlji mjesecima raspravlja je sukob vlade u Podgorici i Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori u vezi Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Taj je zakon izazvao niz prosvjeda odnosno doveo do višemjesečnih prosvjednih molitvenih povorki ili litija SPC-a po ulicama crnogorskih gradova. Litije je podržala skoro cijela crnogorska oporba koju uglavnom čine prosrpske stranke, a odazvao im se i veliki broj građana.
Vladajuća Demokratska partija socijalista stoga je i prije raspisivanja izbora za 30. kolovoza poručila kako je riječ o „sudbinskom“ izlasku na birališta na kojima se brani državnost i suverenitet Crne Gore od nasrtaja velikosrpskog nacionalizma. Oporba izbore također doživljava „sudbinski“ – kao obranu prava Srpske pravoslavne crkve i njezine imovine.
Odluku o raspisivanju parlamentarnih izbora te izbora za lokalne izbore u četiri grada donio je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i na njima će, kako je proglasila državna izborna komisija, sudjelovati jedanaest stranačkih i neovisnih lista. Pravo glasa ima 541.232 građana što je povećanje u odnosu na predsjedničke izbore održane 2018. godine jer je broj birača veći za oko 8.600 ljudi.
Vladajući politički blok na izborima predstavlja Demokratska partija socijalista koja koalira s Liberalnom partijom. Listu pod imenom “Odlučno za Crnu Goru“ DPS - Milo Đukanović“ neće predvoditi, lider čije se ime nalazi na njoj – sam Milo Đukanovć, nego njegov zamjenik u DPS-u i premijer Duško Marović.
Crnogorski birači mogu birati između još deset stranačkih i koalicijskih lista, a jednu su listu u Državnoj izbornoj komisiji odbili što je izazvalo omanji skandal.
U koaliciji „Za budućnost Crne Gore“ pred birače izlaze Demokratski front, Socijalistička narodna partija, Radnička partija, Prava Crna Gora, Ujedinjena Crna Gora i nestranačke ličnosti, a nositelj liste je profesor Strojarskog fakulteta Zdravko Krivokapić.
Koalicija sastavljena od Demokrata, Demosa, Partije penzionera invalida i restitucije, Građanski pokret Nova ljevica i Društvo za istraživanje politike i političke teorije nastupit će pod geslom „Mir je naša nacija“. Listu predvodi Aleksa Bečić, lider Demokrata.
Na izbore izlazi i koalicija „Crno na bijelo“ koju sačinjavaju Građanski pokret URA i Savez građana CIVIS. Nositelj te liste je Dritan Abazović. Koaliciju albanskih političkih stranaka u Crnoj Gori nazvanu „Genci Nimanbegu-Nik Đeljošaj“ sastavili su Demokratski front, Forca Građanski pokret Perspektiva i Unija Tuzi. Na čelu liste je Nik Đeljpaj. Konkurentsku albansku listu nositelja Fatmira Đeke biračima se predstavlja pod sloganom „Jednoglasno“ te je čine Demokratska unija Albanaca, Demokratska partija i Demokratski savez u Crnoj Gori.
Dvije političke stranke nastupit će na parlamentarnim izborima samostalno. To su SDP „Jaka Crna Gora“ čiji je lider Draginja Vuksanović Stanković, kao i Socijaldemokrati pod sloganom „SD - Ivan Brajović - Mi odlučujemo dosljedno“.
Bošnjačku nacionalnu manjinu predstavljat će „Bošnjačka stranka - Ispravno – Rafet Husović“ i predvodi je dosadašnji paramentarni zastupnik Ervin Ibrahimović.
Hrvatska manjina u Crnoj Gori na izborima će moći birati između dvije stranke s nacionalnim predznakom. To su Hrvatska građanska inicijativa „HGI - Svim srcem za Crnu Goru!“ predvodnika Adrijana Vuksanovića te Hrvatska reformska stranka čiji je nositelj liste Radovan Marić, direktor zračne luke Tivat.
Kao predizborna bizarnost bilježi se odluka o odbijanju kandidature stranke koju čine Jugoslaveni kao manjinski narod – jer Državna izborna komisija smatra kako Jugoslaveni ne postoje kao nacija. Riječ je o listi „Snežana Jonica - Socijalisti Crne Gore - Da živimo kao Jugosloveni” što je vodi predsjednica stranke Snežana Jonica. Razlog za odbijanje njihove prijave je to što, kažu crnogorske vlasti, „Jugoslaveni nisu nacija i nemaju svoju vjeru i jezik.“
Inače, politički kroničari pamte kako je Snežana Jonica prije više od deset godina napustila sjednicu u Strasborugu na kojoj je tadašnji predsjednik Hrvatske Stipe Mesić izjavio kako je realnost da je Kosova neovisna država.
Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića uvjerena je, javljaju mediji, u relativnu pobjedu i računa na podršku ili koaliciju sa Socijaldemokratima (SD) koji su i danas u vlasti. „Dobro došla“ je i podrška manjinskih stranaka Hrvata, Bošnjaka i Albanaca koju su imali i do sada.
Četiri oporbena bloka raznovrsna su po svojim opredjeljenjima i zagovaraju različite opcije.
Koalicije okupljene oko Demokratskog fronta i Demokrata ocijenjuju se prosrpskima, dok su procrnogorske Socijaldemokratska partija (SDP) i URA. Tko će od njih pobijediti i sakupiti dovoljnu većinu u crnogorskom parlamentu politički analitičari ne žele predviđati. Mnogo toga ovisi o izlaznosti na izbore, a ona bi mogla biti manja zbog korona pandemije. Prethodni izbori pokazuju kako je manja izlaznost pogodovala DPS-u, dok je veća izlaznost, veća od sedamdeset posto, davala neku šansu opoziciji. Ali, na izborima je pobjeđivala DPS koja je Crnu Goru politički odvojila od Srbije, uvela u NATO savez i smjestila u čekaonicu Europske unije.
Prema mišljenju Borisa Marića, političkog analitičara koji je prilike u Crnoj Gori komentirao za Deutsche Welle, značajan za rezultat izbora je i sukob sa SPC-om. Veliki dio naroda je, kaže Marić, loše reagirao na Zakon o slobodi vjeroispovijesti što je za DPS nova situacija koju moraju amortizirati jer su zbog toga izgubili dio biračkog tijela.
„Demokratski front i Demokrati sa svojim partnerima, po nekim istraživanjima, zajedno imaju oko 40 posto. Taj blok se ukrupnio do mjere da ne može biti rasipanja glasova na toj strani i oni će izvući iz sebe maksimum u datim okolnostima. S druge strane, DPS je sam uvijek bio na 40 posto, ali je vjerojatno izgubio nekoliko postotaka zbog litija. Ipak, s njima tradicionalno idu manjinske stranke i to je još nekoliko postotaka," analizira Marić.
Konačan ishod mogao bi ovisiti o rezultatu građanskih stranaka SDP-a i URE: "Ako obje uđu u parlament, mislim da će DPS-u biti teže da zadrži vlast, ali ako neka ostane ispod praga od tri posto, šanse im se povećavaju,“ smatra Boris Marić. „Sudbinski“ ili ne, parlamentarni izbori u Crnoj Gori biti će – nakon srbijanskih u lipnju te hrvatskih i makedonskih u srpnju – još jedan zanimljiv pokazatelj na političkom barometru Zapadnog Balkana i jugoistočne Europe.