Kada na 20. kongresu Komunističke partije Kine koji počinje u nedjelju Xi Jinping po treći put najvjerojatnije bude izabran za predsjednika, bit će to za Kineze, ali i cijeli svijet dokaz neprikosnovene moći kineskog lidera. Već deset godina vodi Kinu između Maove tradicije i reformi Deng Xiaopinga, vrativši ovu mnogoljudnu zemlju među svjetske velesile, koju i američki predsjednik Joe Biden svrstava u glavnog američkog konkurenta.

Mnogo toga se promijenilo od trenutka kada je Xi, sin komunističkog visokog funkcionera koji je stradao u vremenu kulturne revolucije, postao vođa kineskih komunista. Tada, na samom početku Xijevog mandata, jeo je u skromnoj zalogajnici knedle na pari, koje je sam plaćao, a komunistički propagandisti su ga predstavljali kao "ujka Xija", koji se ne razlikuje od milijuna običnih Kineza.

Danas je slika mnogo drukčija, Xi je ne samo prvi čovjek zemlje koja grabi prema statusu ekonomske sile svijeta, već i lider čiji autoritet raste u međunarodnoj zajednici u teškim i neizvjesnim vremenima. Jako se promijenio i sam Xi, koji mjesecima nije bio među ljudima u strahu od virusa koji je poharao svijet, a krenuo baš iz njegove zemlje. Nio Kina nije ono što je bila prije deset godina u bilo kojem smislu, kao zemlja koja je pomirila komunizam i kapitalizam. Danas je utjecaj komunista, onih tvrdih koji se oslanjaju na tradiciju, daleko veći i jači, baš zahvaljujući Xiju, koji je u nekoliko navrata pokazao i nostalgiju prema Mao Zedongu.

Osvajanja prema svijetu

Bez obzira što je njegova obitelj itekako platila visoku cijenu Maove diktature, Xijev otac, Xi Zhongxun, bio je među visokim partijskim vođama i sina je naučio da treba biti vjeran Partiji, bez obzira kako se ona ponaša prema njemu. A prema Xijevom ocu nije se ponijela baš primjereno, završio je u kućnom zatvoru, a Maove pristaše su upale u njihovu kuću. Xijeva sestra je od brojnih šokova umrla, a otac je rehabilitiran tek poslije Maove smrti.

Sve to ipak nije bio dovoljan razlog da vođa nove Kine, Xi Jinping, zamrzi Maovo vrijeme pa je uz neku vrstu političke nostalgije u više navrata isticao veličinu kineskog vođe. Kao što današnji kineski predsjednik svoje svete govore tempira u pravo vrijeme, disciplinirajući moguću opoziciju u kineskom vrhu na način da mu se sada svi klanjaju i povlađuju sve što govori i radi. Nedjeljni početak kongresa, na kojem će biti 2.296 delegata koje je Xi pomno izabrao, bit će kulminacija njegove dosadašnje vladavine koja će mu otvoriti vrata za još pet godina. Tri mandata uspjelo je do sada samo Mao Zedongu, bez obzira kako je na kraju završio.

Uoči kongresa kineskoj se javnosti obratio Song Ping, najstariji umirovljeni kineski visoki funkcionar koji ima 105 godina, i pozvao kinesko vodstvo da nastavi s reformama i otvaranju prema svijetu. Sve ono što je pokrenuo karizmatski Deng. Je li taj poziv došao u pravo vrijeme za Xija teško je reći, jer je kineska, ali i svjetska stvarnost daleko drukčija od vremena kada je Kina krenula na put koji je zacrtao Deng Xiaoping.

Izbor u Kini odvija se u turbulentnim vremenima, kada nema izgleda da rat u Ukrajini brzo završi. Peking i Moskva imaju posebne odnose, a Washington sa mnogo strepnji gleda kakve će daljnje korake poduzimati sve jači Xi. Zapadna demokracija očito više nije privlačan model za dio svijeta u kojem dominira Kina, a neprijateljstvo dvije moćne države kao što su Amerika i Kina sve je veće. Problemi međutim ostaju i kod jednih i kod drugih. Kina i dalje ekonomski raste, ali ne više tako brzo kao prije. Kovid je otvorio novo poglavlje i specifičan kineski prilaz borbi protiv širenja epidemije, koji nije prihvaćen nigdje drugdje. Stidljivo su se i uoči kongresa čuli prigovori iz nekih provincija koje su mjesecima odsječene od svega, a gradovi zatvoreni u strahu od širenja virusa. Kina danas postaje i vojna velesila, daleko veća i ozbiljnija od ruske, čiji se vojni stroj raspada u Ukrajini.

Xi vidi budućnost Kine kao zemlje u kojoj će Komunistička partija vladati zauvijek. Tu se prisjeća Maovih riječi da je "Partija istok, zapad, jug i sjever i centar", dakle sve, i da Kini treba vratiti ulogu velike nacije, koju joj je Zapad u dva protekla stoljeća pokušavao oduzeti. Šezdesetdevetogodišnji vladar Kine često balansira između prošlosti i budućnosti, stvarajući bedem da više nikada Kina ne postane žrtva stranih agresija. "Velika stvar nacije" riječi su koje koristi, a želja mu je da i nakon novih pet mandata osigura Kini budućnost. Strani analitičari to prikazuju kao želju kineskog lidera da nije samo stranački vođa, već i duhovni prorok za Kinu, kao hrabar i vizionarski državnik.

Iz zapadnih vizura Xi se pretvorio u autokratskog vođu, gdje mu nitko ne može ništa prigovoriti, a oni koji ga kritiziraju završe u zatvoru, Što se zaista događa u kineskom vrhu ionako nikada ne dođe do javnosti, a analitičari kineskih događanja danas su na većim mukama od onih iz Vatikana. Tako neki misle da Xi priprema vrijeme kada će imenovati svojeg nasljednika, ali većina misli da se to neće dogoditi na predstojećem kongresu.

Ipak ni Xi ne može posve mirno spavati. Kineski rast usporava, a zaoštravanje odnosa sa Amerikom može dovesti do novih problema. Iako je Vladimir Putin očekivao mnogo veći angažman kineskog vrha u obrani njegove agresije, to se nije dogodilo. Kinezi stalno pozivaju da se nađe mirno rješenje, a u Ujedinjenim narodima nastoje ostati po strani, ne izjašnjavajući se ni oko posljednjeg glasanja kada je dvije trećine zemalja u svijetu osudilo Rusiju. Njegov ekonomski program svakako je ugrožen, posebno ako se i odnosi Kine i EU neće razvijati po planu, a posljedica bi mogla biti da Kinezi više neće lagodno i dobro živjeti. To bi moglo otvoriti mnoge probleme, čega je Xi svakako svjestan. Zato je sve veći broj onih koji smatraju da će Xi u trećem mandatu imati mnogo više izazova, jer odnosi politike i ekonomije nisu baš tako idilični kako ih Kinezi predstavljaju.

Izazovi za modernu Kinu

Demokracija, vladavina prava, ljudska prava, sve su to izazovi sa kojima se suočava i moderna Kina. Na svoj, specifičan način, često drukčiji od onog na koji smo navikli u zapadnom svijetu. Kada ih Amerikanci upozoravaju na povrede ljudskih prava, posebno prema manjinama, Kinezi odgovaraju spiskom američkih grijeha. To je zaustavilo i liberalne struje unutar KP-a Kine, one koja je smatrala da će Xi nastaviti isključivo Dengovim putem i onom čuvenom misli da nije bitno je li mačka crna ili bijela ako uspješno lovi miševe. Liberali koji su prije deset godina snivali neku drugu Kinu su pokoreni, neki, poput Sun Dawua, istaknutog poslovnog čovjeka, završili su na robiji, drugi su maknuti sa strane, a neki su mirno prihvatili Xijev kurs.

Stranka za Xija ostaje centralno mjesto i kao čuvar kineske tradicije, a disciplina i hijerarhija su najvažniji. Xi je veliku pažnju posvetio kineskom selu, modernizirao ga, ali su razlike između bogatih i siromašnih provincija i dalje velike. Ne treba govoriti da su kineski gradovi doživjeli nevjerojatni prosperitet, a gotovo da nema proizvoda koji se ne radi u Kini. Xi ipak shvaća da dolaze promjene i upozorava da se Kina na njih mora pripremiti. Tu je naravno i bolno pitanje Tajvana, posebno kada se mislilo da će Putinova avantura u Ukrajini ohrabriti Xija da nešto slično napravi i s Tajvanom. Za sada se to nije dogodilo, ali Tajvan i dalje ostaje jedan od prioriteta Xijeve vladavine.

"Moramo pokazati jasnu superiornost socijalističkog sustava naše zemlje u mogućnost koncentriranja snaga za postizanje velikih podviga", rekao je nedavno Xi stručnjacima za tehnološke inovacije. A Kongres će nastojati pokazati svijetu čvrst smjer koji ima njihov vođa, kojeg bez pogovora slijede milijuni i milijuni Kineza.

Povezane vijesti

• Kina planira iskorijeniti siromaštvo za šest godina
• Kina: 17 mrtvih u rušenju zgrade
• U odronu tla na istoku Kine 16 mrtvih