Dejan Milenković Bagzi. Ako vam je odnekud poznato ovo ime, prezime i nadimak, onda ste u pravu. Dejan Milenković Bagzi bio je početkom 2000-ih jedan od ključnih članova čuvenog Zemunskog klana, grupe mafijaša, ubojica i dilera koja je pala pod palicom države nakon što je 2003. ubijen premijer Zoran Đinđić, za što su okrivljeni Zemunci. Vođe klana, Dušana Spasojevića Šiptara i Milu Lukovića Kuma, likvidirala je policija kao pse tri tjedna nakon atentata na Đinđića u nekom selu pored Beograda gdje su se krili. Bagzi je jedan od rijetkih koji je preživio, prije svega zato što je surađivao s vlastima kao svjedok pokajnik, odnosno svjedok saradnik, kako se to kaže u Srbiji.

Dvadesetak godina kasnije Dejan Milenković Bagzi, donedavno načelnik Službe za specijalne istražne metode MUP-a Srbije, dao je iskaz policiji protiv svoje bivše šefice Dijane Hrkalović, nekadašnje državne tajnice MUP-a, koja je nakon toga, u petak 15. listopada, završila iza rešetaka. Naravno, nije riječ o istom čovjeku, već samo istom imenu i prezimenu, pa čak i nadimku, ali ta zgodna koincidencija (koja možda i nije samo koincidencija, tko zna?) vjerno dočarava kakav kaos vlada u Srbiji po pitanju povezanosti države i kriminala.

Jer nakon što je u zatvoru završila Dijana Hrkalović, svojedobno najmoćnija žena Srbije, čini se da je započeo završni čin velikog unutarstranačkog obračuna u Srpskoj naprednoj stranci (SNS), vladajućoj srpskoj partiji još od 2012. godine, koja je nastala iz Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja nakon razlaza Šešelja i Tomislava Nikolića, a kojom od iste te 2012. suvereno vlada Nikolićev nasljednik Aleksandar Vučić. U međuvremenu "naprednjaci" su postali toliko jaki da je u Srbiji trenutačno jako teško zamisliti njihov poraz na izborima, nešto slično kao i poraz HDZ-a u Hrvatskoj. No svaka neobična i "luda" pojava koju imamo i mi u Hrvatskoj u Srbiji je u pravilu 100 puta jače izražena, pa tako SNS praktički ni nema oporbu koja je bojkotirala parlamentarne izbore prošle godine, tako da je cijela Skupština Srbije u Vučićevim rukama. Srpskom lideru ni to nije dosta pa je u svoje ruke uzeo možda i najjače oružje - medije - koji s jedne strane zabavljaju i omamljuju naciju programom kao što je nezaobilazni reality show Zadruga TV Pinka, spektakl prema kojem je hrvatski Big Brother kućna zabava za djecu, a s druge strane šire toliko teško probavljivu propagandu putem tabloida, da bi je i mi u Hrvatskoj odavno provalili i odbacili kao glupost, ali joj Srbi iz nekog razloga vjeruju.

Dijana Hrkalović u tjednima prije uhićenja bila je aktivna na Instagramu

Upravo su tabloidi, Kurir, Informer, Srpski Telegraf, Objektiv i ostali, udarna snaga Vučićeve vlasti kakve se ne bi posramio ni totalitarni režim. Mnogi će reći da je Srbija danas upravo to, diktatura jednog čovjeka koji se u nedostatku ozbiljne opozicije okrenuo sukobima s do jučer najbližim suradnicima. To nije skroz istina jer kakva-takva oporba u Srbiji ipak postoji, a personificiraju je pojedini političari poput Dragana Đilasa (Stranka slobode i pravde) i Vuka Jeremića (Narodna stranka), obojice bivših članova propale Đinđićeve Demokratske stranke koja je 2000. predvodila ekipu za rušenje Slobodana Miloševića i vodila državu (uz partnere) u razdoblju između Miloševićeve i Vučićeve ere. Potom su tu nezavisni mediji poput N1 televizije i pojedinih portala te na koncu antirežimski komičari kao što je sjajni Zoran Kesić. Sve to skupa je međutim preslabo i premalo da bi se Vučić njih zbilja uplašio, tim više što mu je dovoljno proglasiti ih stranim ili Đilasovim plaćenicima da bi sve što rade u očima velikog dijela javnosti postalo upravo ono protiv čega se bore - propaganda. Ili kako je to sročio Objektiv jučer u udarnoj vijesti s masnim naslovom: "Tko ZAISTA kontrolira medije u Srbiji? Poslje Đilasa, i Jeremić priveo novinarku u kafić!"

- Kako to da predsjednik Vučić nikada ne vodi novinare u kafiće poslije emisija? Zašto on, za kojeg neosnovano i nedokazano svakodnevno izmišljaju da medije u Srbiji drži u šaci, ne izađe na piće kao Đilas s Obućinom i Jeremić sa Gojgićevom, piše Objektiv, a mase mu slijepo vjeruju. Zato je jasno da se jedini mogući pravi sukob na srpskoj političkoj sceni mogao dogoditi samo unutar SNS-a, i to se i dogodilo.

Kao i inače, veliku ulogu u svim događanjima u Srbiji imaju tabloidi

U svibnju one iste 2012. godine kad je SNS preuzeo vlast u Srbiji, jedna grupa opozicijskih aktivista taman je pakirala svoj plakat kod Pančevačkog mosta u Beogradu kad su naletjela dva automobila iz kojih je izašlo pet muškaraca i jedna djevojka. Ona je, prema kaznenoj prijavi jednog od aktivista, došla do njega i pokušala mu oteti transparent, a kasnije su aktivisti dobili teške batine. Bila je to, prema navodima iz prijave, tada 25-godišnja Dijana Hrkalović, članica SNS-a koja je koji tjedan kasnije dobila i prvu političku funkciju, postala je članica Skupštine Grada Beograda.  

Ali Dijani Hrkalović to je bilo i više nego premalo. Psihologinja po struci, inače porijeklom Ličanka iz okoline Otočca rođena u glavnom gradu Srbije, a izgledom nalik na Instagram starletu, već 2014. s 27 godina dobila je posao u MUP-u kao zamjenica šefa kabineta ministra Nebojše Stefanovića, tri dana nakon što je on došao na to mjesto, i to transferom iz srpske tajne službe BIA. Bio je to trenutak u kojem je SNS preuzeo ministarstvo policije od svojih vjernih koalicijskih partnera, Socijalističke partije Srbije, i dotadašnjeg ministra Ivice Dačića. Ono što se događalo nakon toga najlakše je opisati onom neoriginalnom i nelogičnom ali korisnom frazom - meteorski uspon. Već 2015. Hrkalović je postala šefica Uprave kriminalističke policije, a 2017. državna tajnica MUP-a, ili formalno druga osoba srpske policije, premda će mnogi reći da je još i davno prije toga postala prva. Ili drugim riječima - stvarna ministrica umjesto Stefanovića, koji ju je javno branio kad god bi netko postavio logično pitanje - kako je moguće da tako mlada osoba bez ikakvog policijskog iskustva tako brzo napreduje u hijerarhiji i putem šefuje svima oko sebe, uključujući i najiskusnije policajce i djelatnike MUP-a?

- Tu imamo jedan primjer kako se to inače sada radi, očigledno je da će se tako i nastaviti, a to je primjer sekretara UKP-a. Zove se Dijana Hrkalović, ima 29 godina, došla je niotkuda u policiju i postala je najvažnija osoba, nadam se poslije ministra, u cijelom Ministarstvu. Ona hapsi, privodi, prisluškuje, pokreće istrage, zatvara istrage i to sve sa svojih 29 godina i zvanjem magistra psihologije, što, priznat ćete, nije baš previše vezano direktno za poslove policije, rekao je opozicijskih zastupnik Zoran Živković u siječnju 2016. i zorno opisao kako je to izgledalo. Stefanović mu je odgovorio da je "ružno da se jedna mlada djevojka provlači kroz blato i iznose se kvalifikacije o njenom životu i radu bez mogućnosti da ona odgovori, jer nije narodni zastupnik".

Nebojša Stefanović, bivši ministar unutarnjih poslova a sada obrane

Kako piše portal Balkanske istraživačke mreže BIRN, prve informacije o Dijani Hrkalović do javnosti su počele stizati nakon saslušanja Danila Redžepovića, vlasnika kontroverznog portala Teleprompter, u listopadu 2015. godine, nakon što je objavio navodni transkript prisluškivanog razgovora između bivšeg lidera Demokratske stranke Bojana Pajtića i Lidije Udovički, koja danas, inače, živi u Fažani. Lidijina sestra Kori Udovički tada je bila zamjenica premijera Aleksandra Vučića, a iz transkripata se moglo zaključiti, piše BIRN, da je Nikola Petrović, kum Aleksandra Vučića, reketario američku tvrtku Continental Wind zbog posla koji je ta firma trebala započeti u Srbiji. Redžepović je tada dva puta saslušavan, a nakon prvog iskaza objavio je da je u prostoriji u kojoj je saslušavan bilo "točno pet osoba - četiri muškarca i jedna djevojka". Ta djevojka je bila Dijana Hrkalović i ona je, prenio je Redžepović, na sve moguće načine pokušala saznati tko mu je dostavio transkript. Drugim riječima, Hrkalović je tada očigledno držala stražu Vučiću, što se poklapa s tvrdnjama nezavisnih medija u Srbiji, koji smatraju da je sve ovo što se događa posljednjih nekoliko godina na javnoj sceni samo jedan veliki sukob u obitelji. Režimski mediji, međutim, tvrde da su Dijana Hrkalović i Nebojša Stefanović cijelo vrijeme radili Vučiću o glavi i stvarali gotovo pa paralelnu državu, vojsku vjernih policajaca i ostalih poslušnika, a sve s ciljem da u nekom trenutku državnim udarom smijene predsjednika. Ono u čemu se nezavisni i režimski mediji slažu jest da je Hrkalović, gradeći karijeru u MUP-u, paralelno gradila vezu s mafijom, odnosno beogradskim partnerima Kavačkog klana iz Crne Gore.

Lidija Udovički danas živi u Fažani

Zahvaljujući geografskom položaju na moru, glavne kriminalne skupine na području bivše Jugoslavije više ne dolaze iz Beograda, nego iz Crne Gore. Posljednjih godina to su prije svega Škaljarski i Kavački klan, dvije frakcije nekad jedinstvene skupine iz Kotora među kojima bjesni bespoštedni rat. Prema pisanju srpskih medija koji su usko specijalizirani za najteži kriminal, a prije svega to je istraživački portal Krik, Crnogorci su se posvađali nakon nestanka 200 kilograma kokaina u Španjolskoj 2014., a njihov rat se toliko razmahao da je prenesen i na Srbiju. Ukratko rečeno, Škaljarci su saveznike pronašli u ekipi Luke Bojovića, novog šefa Zemunskog klana nakon što su još tamo 2003. ubijeni Spasojević i Luković, odnosno njegovih nasljednika, s obzirom da je Bojović završio u zatvoru. Kavčani su se pak povezali s grupom Aleksandra Stankovića zvanog Sale Mutavi, inače bivšeg vođe navijača Partizana Grobara, koji je ubijen 2016. godine. Nakon toga grupu je preuzeo njegov dotadašnji prvi suradnik, Veljko Belivuk zvani Velja Nevolja.

Velja Nevolja (desno) i jedan od njegovih najbližih suradnika Marko Miljković

A Velja Nevolja je, ako je istina sve ono što se piše posljednjih mjeseci u tabloidima, jedan od najmonstruoznijih zločinaca s ovih prostora svih vremena. Ponovimo samo ono najpoznatije, u jednoj vili u predgrađu Beograda on i njegova ekipa suparnike nisu samo ubijali, nego su od njih radili ćevape. No od ćevapa je za ovu priču puno važnija njegova navodna povezanost s Dijanom Hrkalović, odnosno povezanost njegovog prethodnika Saleta Mutavog. Na vijest o njegovom ubojstvu tadašnja šefica Uprave kriminalističke policije navodno je jedva zadržala suze, a povezani su bili i preko zajedničkog prijatelja koji je radio u žandarmeriji, što je specijalna jedinica policije. Tako se polako raspliće stvarna uloga koju je potencijalno imala Dijana Hrkalović u vrhu MUP-a, a to je da kao mlada i atraktivna žena održava kontakt države s mafijom. Njezina pozicija i uspon, gledano iz tog kuta, odjednom dobivaju logiku i smisao. Nezavisni mediji, koje Vučić, podsjetimo, smatra plaćenicima opozicije i stranih sila, smatraju da je sve to radila prvenstveno za Vučića, sa čime se poklapaju i nedavno objavljena svjedočenja Velje Nevolje, koji tvrdi da je obavljao razne poslove za vlast. Prema toj verziji, Hrkalović je u jednom trenutku postala prevelik teret za Vučića, koji ju je jednostavno otkačio iz svog vlaka. Prvo 2019. kad je naprasno podnijela ostavku s objašnjenjem da je bolesna, a potom prošlog petka, kada je uhićena. A uhićena je jer je navodno pomagala Velji Nevolji muljajući s dokazima u slučaju ubojstva karatista Vlastimira Miloševića 2017. godine, poznatijeg kao "ubojstvo na šinama". Milošević je navodno bio konkurencija Velji u poslovima osiguranja noćnih klubova u Beogradu, a Nevolja je bio optužen za to ubojstvo, ali je oslobođen.

S druge strane, tabloidi se upiru dokazati da o svemu tome svemoćni Vučić nije imao pojma, već su Hrkalovićka i ministar Nebojša Stefanović sve radili na svoju ruku, spremajući državni udar. Bilo kako bilo, Velja Nevolja je uhićen početkom ove godine i tada se tvrdilo da je to samo uvod u hapšenje Dijane Hrkalović, što se pokazalo kao točna pretpostavka.

U međuvremenu su se dogodile još tri afere vezane za cijelu ovu priču: "Krušik", "Jovanjica" i "prisluškivanje". Trebao bi cijeli Glas Istre da se objasne svi detalji, ali onako ukratko: prateći te afere može se pratiti rast antagonizma između Nebojše Stefanovića i Aleksandra Vučića. Sukus cijelog ovog cirkusa oko Dijane Hrkalović, smatraju mnogi, je upravo rušenje bivšeg ministra unutarnjih poslova a danas ministra obrane i nekad vrlo bliskog suradnika Aleksandra Vučića, koji je predsjedniku odjednom, po onoj verziji koju promoviraju režimski tabloidi, počeo izmicati stolac.

Teško je zamisliti da na koncu cijele ove priče kao pobjednik neće izaći Aleksandar Vučić

Krušik je afera iz 2019. u kojoj se spominjao njegov otac, danas pokojni Branko Stefanović, kojeg se povezivalo s privatnom tvrtkom koja je unosno surađivala s državnom kompanijom za proizvodnju oružja. Prema pisanju BIRN-a Nebojša Stefanović je bio nezadovoljan kako ga je Vučić branio u tom slučaju (koji još nema epilog), pa se, moguće je, samo koji mjesec kasnije osvetio otkrivanjem plantaže marihuane Jovanjica s kojom je, opet navodno i opet bez epiloga, povezan Vučićev brat Andrej. Uslijedila je 2020. i zatišje zbog korone, da bi negdje krajem te i početkom 2021. godine Vučić počeo tvrditi da je netko "domaći" prisluškivao njega i njegovu obitelj i da je prisluškivanje šefa države izravan pokušaj državnog udara. Tko ga je točno prisluškivao i iz kojeg razloga, do danas je nepoznato, ali je očigledno da se cilja Dijanu Hrkalović i Nebojšu Stefanovića. A da bi prisluškivanje za Vučića moglo biti vrlo nezgodno, to je barem jasno. Jer osim brata, mediji su se dohvatili i njegovog sina Danila, koji je navodno povezan ni manje ni više nego s članovima klana Velje Nevolje.

Tu negdje u priču ulazi još jedan lik, Aleksandar Vulin, novi Vučićev najbliži čovjek, koji je poznat i u Hrvatskoj zbog čestih nacionalističkih izjava i ispada. Ali ono što radi Vulin u Srbiji je, naravno, mnogo važnije. Nakon izbora 2020. koje je oporba bojkotirala i u kojima je Vučić osvojio još apsolutniju vlast od one koju je imao, Vulin je zamijenio Stefanovića na mjestu ministra unutarnjih poslova. Malo iza toga počela su uhićenja, prvo Velje Nevolje pa Dijane Hrkalović, a sljedeći bi mogao biti Stefanović. Teren za to tabloidi naveliko pripremaju sotoniziranjem Hrkalovićke na naslovnicama iz dana u dan, u pravilu citirajući anonimne izvore koji sada ne tvrde više da je ona bila povezana s mafijom, nego šefica mafije kojoj su se klanjali svi kriminalci u zemlji.

Sukob u porodici zvanoj SNS tako ide kraju, a rezultat se čini izvjestan. S obzirom na moć i poluge koje ima, jako je teško i pomisliti da pobjednik neće biti Aleksandar Vučić. Ostaje jedino mogućnost da su navodni zavjerenici koji su ga prisluškivali negdje "u fioku" spremili kakav inkriminirajući zapis, koji bi ih mogao spasiti.

Povezane vijesti

• Vučić najavio razgraničenje BiH i Srbije
• Vučić: Vojska Srbije napreduje koracima od sedam milja, vojni proračun u 2019. milijardu eura
• Vučić: Srbi i Hrvati različito o prošlosti, ali moraju drugačije o budućnosti