Odlazak moćnog patrijarha Irineja daje predsjedniku Vučiću priliku za promjenu kosovske politike i pozivanje pape Beograd

CROPIX

Odlazak patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja nesumnjivo će izazvati velike, možda i tektonske promjene ne samo na vjerskoj, nego i na političkoj pozornici susjedne Srbije te nekoliko zemalja u regiji. Smrt patrijarha od Covida utjecat će prvenstveno na promjene u traganju za raspletom kosovskog čvora kao glavne prepreke Srbiji za pridruživanje Europskoj uniji, ali i u odnosima prema Hrvatskoj kroz moguću promjenu odnosa sa Svetom Stolicom i novo gledanje na beatifikaciju hrvatskog crkvenog prelata kardinala Alojzija Stepinca. Osim toga, pokojni patrijarh Irinej bio je protivnik posjeta pape Franje Beogradu pa bi njegov nasljednik – izaberu li tamošnji crkveni oci svećenika sklonog dijalogu – mogao u toj promjeni otvoriti put novim odnosima Srbije i Vatikana, odnosno katoličanstva i pravoslavlja. Naravno, do tih promjena neće doći brzo: sam izbor novog patrijarha SPC-a mogao bi potrajati oko tri mjeseca, a ime će se izabrati nakon što omotnicu s njegovim imenom, između tri kandidata, iz svetog pisma izvuče neki neutralni monah izabran za tu prigodu.

Za odnose Zagreba i Beograda, Kaptola i patrijaršije, vjerojatno je najvažnije pitanje omekšavanje problema proglašenja kardinala Stepinca svecem. Zajednička komisija Hrvatske biskupske konferencije i SPC-a oformljena u Vatikanu pod pokroviteljstvom pape Franje nije o tome postigla nikakav dogovor. Glavnu argumentaciju protiv proglašenja Stepinca svecem Katoličke crkve davao je upravo patrijarh Irinej tvrdeći da je uloga kaptolskog prelata u doba NDH bila i više nego sporna, o čemu je on pisao i svetom ocu Franji.

U upravo objavljenim pismima patrijarha Irineja papi Franji iz 2014. godine što ih je objelodanio novinar Drago Pilsel, srpski duhovni vođa istaknuo je da, kako kažu istraživači, ”izgleda da nema kraja kontroverzi u vezi s ulogom nadbiskupa zagrebačkog u Drugom svjetskom ratu.“

Patrijarh Irinej napisao je papi Franji da je kardinal Stepinac na strašan način bio sotoniziran od strane „komunističkih vlasti“ koje su ga osudile na kućni zatvor, te je dodao da „iz vrlo ranih izvora saznajemo o slučajevima gdje se kardinal Stepinac zauzimao za pojedine progonjene Srbe i Židove.

- Dužni smo, međutim, istine radi reći i ovo: kardinal Stepinac je svesrdno podržao stvaranje Nezavisne Države Hrvatske, obasuo je pohvalama njeno vodstvo i višestruko sudjelovao u stvaranju atmosfere netolerancije koja je carevala u toj državi, kopiji Hitlerove Njemačke i Mussolinijeve Italije. Dok danas sve civilizirane nacije i historijska nauka daju visok značaj puču kojim se 27. marta 1941. godine Jugoslavija otrgla iz Trojnog pakta, kardinal Stepinac je isti puč proglasio izdajom za koju je optužio Pravoslavnu Crkvu. Pravoslavlje je proglasio za najveće prokletstvo Evrope i upravo te riječi zabilježio u svom dnevniku odmah nakon kobnih događaja koji će uvesti Jugoslaviju u rat, dovesti do njenog pada i do stvaranja Nezavisne (sic!) Države Hrvatske. Jedino takvim njegovim odnosom prema Pravoslavnoj Crkvi moguće je objasniti i njegov odnos prema prisilnom prevođenju Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u rimokatoličku vjeru i Crkvu (pokatoličeno je oko 240-250 tisuća ljudi), a pritom je ta prisilna prozelitistička akcija provođena najčešće i kroz ponovno krštavanje, napisao je patrijarh Irinej svetom ocu. Nakon toga je uzdizanje Alojzija Stepinca, ratnog vikara u tzv. NDH, stavljeno „na čekanje“ bez obzira na inzistiranja hrvatskih biskupa.

Mnogo se važnijim, za političke odnose u regiji, doima promjena koja bi mogla nastati u odnosima SPC-a i Srbije prema Kosovu i Crnoj Gori. Činjenica je da se patrijarh Irinej snažno zauzimao protiv bilo kakve podjele Kosova ne priznajući državnu samostalnost nekadašnje južne srpske pokrajine te je opovrgavao bilo kakvu mogućnost da Srbija i pod cijenu ulaska u Europsku uniju prizna tu susjednu državu. Uspjeh prosrpskih stranaka koje su osvojile vlast u Crnoj Gori na izborima 30. kolovoza ove godine također je izgubio „duhovni poticaj“. Najprije je preminuo vladika Amfilohije, snažni protivnik režima Mile Đukanovića, a potom i njegov beogradski mentor koji je također u toj maloj državi vidio „drugo oko u glavi“ srpskog nacionalnog bića.

Iako je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić verbalno izražavao suglasje s pokojnim patrijarhom i njegovom politikom, u praksi je postigao dogovor u Bruxellesu o pregovorima s Kosovom, nije nesklon razmjeni teritorija gdje bi sjever Kosova „zamijenio“ za Preševsku dolinu, odnosno mjesta Bujanovac, Preševo i Medveđa gdje su Albanci premoćna većina te je potpisao „pismo namjere“ početkom rujna u Washingtonu, u uredu predsjednika Donalda Trumpa, kojim ojačava ekonomske veze s Prištinom.

Drugim riječima – otvara se pitanje hoće li novi patrijarh, koji će naslijediti 45. patrijarha SPC-a Irineja koji je na to dužnosti bio od siječnja 2010. godine, pogodovati Vučićevoj političkoj praksi ili će nastaviti tradicionalnu politiku koja je „zabetonirala“ odnose s Kosovom te željela nastaviti širenje utjecaja u regiji.

- Ako mi zaboravimo Kosovo, zaboravit će i nas Kosovo... Srbija bez svetinja i Kosova nije Srbija. Srbija bez Kosova je bez duše, bez uma i srca. Kosovo je „naša sveta zemlja, naš Jerusalim", naglasio je patrijarh Irinej u jednom od brojnih istupa o Kosovu i dodao: „Imamo mnogo zadataka kao crkva, a najvažniji je da spašavamo sveto Kosovo, da pomognemo državi ne žaleći truda, a ako treba, i žrtava".

Irinej je Kosovo smatrao okupiranim teritorijem i nije pristajao na briselski sporazum predsjednika Srbije Vučića i predstavnika Kosova iz 2013. godine, što je pokazao protestnim odbijanjem pojavljivanja uz šefa države prigodom njegove posjete patrijaršiji. Kasnije su odnosi omekšali, pa je Irinej 2018. godine izjavio da se Vučić „lavovski bori za Kosovo i Metohiju.“

Dalibor Đukić, docent beogradskog Pravnog fakulteta i predavač crkvenog prava komentirao je za BBC da se time vlast obavezuje boriti za ono što je službeni stav crkve - da je Kosovo sastavni dio Srbije.

Rujanske dogovore predsjednika Aleksandra Vučića i premijera Avdulaha Hotija iz Washingtona patrijarh Irinej ocijenio je očekivano – naglašavajući da će SPC priznati jedino dogovor po kojem je Kosovo sastavni dio srbijanske države. U povodu izbora novog crkvenog poglavara beogradski mediji ističu da će i njega slušati svi državni dužnosnici i tražiti njegov blagoslov – baš poput svih predsjednika u proteklih trideset godina. Kod patrijarha, najprije Pavla, a potom Irineja, izredali su se Slobodan Milošević, Vojislav Koštunica, Zoran Đinđić i Aleksandar Vučić.

Stoga je izbor novog patrijarha SPC-a danas iznimno važno pitanje za srbijansku politiku i društvo, ali i za zemlje u regiji koje imaju srpsku nacionalnu manjinu, posebice ako je ona brojna poput one u Crnoj Gori.

U širim međunarodnim odnosima, glavno je pitanje hoće li novi patrijarh – poslije nekoliko mjeseci učvršćivanja pozicije – pozvati papu Franju u posjet Beogradu. Taj posjet označio bi popuštanje krute politike SPC-a i službenih vlasti koje su pod crkvenim utjecajem prema nacionalnim manjinama i manjim vjerskim zajednicama u susjednoj državi.