OPET SE "ZVECKA" ORUŽJEM

Prof. dr. Branko Caratan o gomilanju ruskih vojnih snaga na granici s Ukrajinom: "Moskva i Kijev ostaju blokirani u zaleđenom konfliktu, sličnom izraelsko-palestinskom sukobu. RUSIJA JE SVJESNA DA UKRAJINA NIJE GRUZIJA"

Gomilanje vojske je, po svemu sudeći, samo politička poruka upućena ne toliko Kijevu, koliko Zapadu i Sjedinjenim Državama. Američki predsjednik Joe Biden je tu poroku shvatio i po najnovijim vijestima izgleda da je odustao od slanja američkih brodova u Crno more jer bi ta operacija bila bremenita mogućim zbiljnim konfliktom, kaže Caratan

| Autor: Zoran ANGELESKI
Branko Caratan (Snimio Nenad Reberšak / Novi list)

Branko Caratan (Snimio Nenad Reberšak / Novi list)


Najnovije rusko gomilanje vojnih snaga na granici s Ukrajinom iznova je osvijetlilo taj nikad objavljeni rat između Rusije i Ukrajine koji traje već sedam godina. Kijev optužuje Rusiju da je na istočnu granicu Ukrajine dovela više od 40 tisuća vojnika, koliko i na Krim, koji je Moskva anektirala 2014. godine. U ratnim sukobima poginulo je više od 13.000 ljudi.

Na najnoviju eskalaciju krize utjecaj je imalo nekoliko poteza, od kojih one koje je potegnula Ukrajina njeni zapadni saveznici sada ne spominju. Naime, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenskij je prije dva mjeseca uveo sankcije protiv istaknutog opozicijskog lidera Viktora Medvedčuka, moćnog ukrajinskog oligarha i kuma Vladimira Putina, zabranivši tada i rad triju državnih ruskih televizija.

S druge strane, nagađa se da ruski predsjednik Vladimir Putin ovom krizom želi testirati novog američkog predsjednika Joea Bidena, koji je prema Rusiji zauzeo oštriji stav od svog prethodnika Donalda Trumpa, što se vidi i po najnovijoj, prekjučerašnjoj Bidenovoj odluci o uvođenju sankcija protiv Rusije zbog miješanja u američke izbore, koje su odmah završile protjerivanjem desetak diplomata s obje strane.

Također, pojedini analitičari navode da ova kriza s Ukrajinom ima unutarnje razloge, budući da Putinu u rujnu predstoje parlamentarni izbori, a masovni opozicijski pokret podržava njegovog kritičara Alekseja Navaljnog.

O širem kontekstu najnovije rusko-ukrajinske krize razgovarali smo s prof. dr. Brankom Caratanom, dugogodišnjim profesorom zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, profesorom Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld.

- Zvecka se opet oružjem. Većina novinskih naslova u svijetu nosi upitnike, tipa: "Kreće li Moskva u novi rat s Ukrajinom?" ili "Sprema li Rusija invaziju na Ukrajinu?" Kakvo je vaše mišljenje?

- Prvo, očito je da Rusija ne misli ići korak unatrag od statusa quo. Gomilanje vojske je, po svemu sudeći, samo politička poruka upućena ne toliko Kijevu, koliko Zapadu i Sjedinjenim Državama. Američki predsjednik Joe Biden je tu poroku shvatio i po najnovijim vijestima izgleda da je odustao od slanja američkih brodova u Crno more jer bi ta operacija bila bremenita mogućim zbiljnim konfliktom.

"Izbjegavajte Krim"

- Na nagovještaj ulaska američkih brodova u Crno more u utorak je uslijedilo nimalo diplomatsko upozorenje iz Moskve, da američki ratni brodovi izbjegavaju Krim "za vlastito dobro".

- Da, ruska poruka je da neće odstupiti od svojih interesa. Naravno, sporazum iz Minska o ukrajinskom problemu nije realiziran. Naprosto se nije proveo. Tako da su odnosi Moskve i Kijeva ostali blokirani u zaleđenom konfliktu.

- Zašto baš sada Rusi gomilaju trupe na granici?

- Zato što očito postoji globalno zaoštravanje koje ovoga puta nije sukob dva politička ideološka bloka kao prije 30 godina, nego se tu prije svega radi o interesnom sukobu o kontroli tržišta. Taj sukob je isto tako globalan: na jednoj strani su SAD i Zapad (praćen povremeno Europskom unijom u igri na europskom prostoru), na drugoj strani su Rusija i Kina. To se već davno moglo vidjeti na konfrontaciji oko ruskog plinovoda u Europi, a taj naboj može se danas naslutiti i na sukobu oko nepreuzimanja ruskog i kineskog cjepiva za koronu. Europska unija odugovlači s valorizacijom ruskog i kineskog cjepiva, i iza toga bi zlobnici mogli pronaći i različite interese, posebno kada se Europska unija suočila s nedostatkom vakcine za zemlje članice.

- Koliko novom rusko-ukrajinskom ispitivanju snaga kumuje činjenica da su Sjedinjene Američke Države dobile novog predsjednika?

- Trump je djelovao nepredvidivo. Trumpova pozicija u međunarodnoj politici bila je izolacionizam, odustajanje od multilateralizma, zatvaranje u primarne američke ekonomske interese i zanemarivanje globalne političke i vojne pozicije SAD-a. Predsjednika Bidena ne može se ocjenjivati samo po onome što on govori, jer iza njega stoji čitav politički establishment s političkim stavovima izgrađenim u posthladnoratovskom razdoblju. Predsjednik Biden je na unutarnjoj sceni donio bitne promjene, koje su značile povratak demokratskim vrijednostima američkog političkog sustava, stabilizirale ekonomiju i stavile u fokus borbu s epidemijom. Na vanjskom planu nova administracija odbacila je politiku izolacionizma, obnovila multilateralizam i odnose sa saveznicima. Iz ovih par mjeseci Bidenove politike može se zaključiti da odnosi Zapada s Rusijom i Kinom neće biti bitno poboljšani. Ipak, može se pretpostaviti da će nova američka administracija biti dovoljno mudra da bi izbjegla provocirati ozbiljne konflikte. To se vidi i po tome što se SAD definitivno povlači iz Afganistana. Ali ipak na sceni ostaju interesi. Tu, svakako, nije nebitna pozicija Europske unije kao saveznika koja je u tri krizne situacije zakazala: prvo prilikom financijske krize 2008. godine, zakazala je kod imigrantske krize i zakazala je sada u pandemiji. Kratko rečeno, izvršna tijela Europske unije, prije svih Europska komisija, pokazali su u najmanju ruku problematičnu sposobnost za rješavanje kriznih situacija. Time je ionako neutjecajna vanjska politika Europske unije bila dodatno oslabljena.

Biden i establišment

- Dosta analitičara kaže da ova nova situacija na rusko-ukrajinskoj granici neće eskalirati u novi rat.

- Moskva je svjesna činjenice da Ukrajina nije Gruzija, bez obzira na vojnu nadmoćnost Rusije. Prema tome, prijetnje Moskve su samo poruka. Na drugoj strani, jasno je da se situacija u Ukrajini ne može rješavati silom. Jedini bi izlaz bio obnova međunarodne konferencije, no tu se javlja ozbiljan problem - Ukrajina bi morala napraviti korak nazad i prihvatiti stanovitu razinu autonomije na istoku zemlje koji je pod kontrolom ruskih separatista. Međutim, to je politički teško izvodivo jer su napetosti između Kijeva i Moskve otišle predaleko, a teško je očekivati da će ruski separatisti na istoku Ukrajine ili Moskva odustati od svojih pozicija. Dakle, tu se sada može govoriti o zaleđenom konfliktu, o nečemu sličnom situaciji koja postoji u izraelsko -palestinskim odnosima.

- Kakve su perspektive?

- Na kratki rok teško je očekivati neku razumnu soluciju, dok se dugoročno, jednog dana, može očekivati prihvaćanje kompromisnog rješenja.

- Je li vas novi predsjednik SAD-a razočarao nakon ovih stotinjak dana vladavine?

- Očito je da Joe Biden ne može donositi radikalno drugačije odluke od pozicija na kojima se već dulje vremena nalazi politički establišment SAD-a, a to je činjenica da se Sjedinjene Američke Države prije svega nalaze u konkurentskoj utrci s Kinom, a u Europi s Rusijom. Trumpovo zatvaranje nije, naravno, nešto što je pogodovalo ni SAD-u, niti svijetu u cjelini. Najava pozitivnih pomaka vidi se u obnovi uloge koju SAD ima u globalnoj politici, kao i u pokušaju organiziranja sastanka Bidena i Putina. Ako do tog susreta dođe, i taj mali korak prema kompromisu mogao bi donijeti korist objema stranama i osloboditi globalnu političku scenu od odnosa koji podsjećaju na obnovu hladnog rata.

Jeljcin i oligarsi

- Od turbulentnog iskustva Jeljcinova mandata 90-ih (kada su isplivali tajkuni i mafija, korupcijske afere potresale zemlju uz posrnulo gospodarstvo), do danas ostaje dilema može li Rusija preuzeti i provesti zapadni tip demokracije.

- Rusija nema razumijevanje za zapadni tip demokracije i veliko je pitanje može li se, naprosto, preuzimati politički model demokracije koji je izrastao u sasvim drugim socijalnim okolnostima kroz veoma dugo razdoblje.

- Koliko će zbog toga trpjeti većina Rusa u smislu političkih i ostalih ljudskih prava?

- Demokracija u Rusiji dugoročan je proces. Redovito provođenje izbora je samo početak tog procesa. Za demokraciju su potrebne socijalne pretpostavke. Uostalom, ako pogledamo, na primjer, situaciju u Europi između dva svjetska rata, možemo se pitati koliko je tada bilo demokratskih, a koliko nedemokratskih režima u Europi i kako se progres demokracije u Europi urušio pred naletom fašizma. Demokracija je, kad pogledamo unatrag, napravila globalno velik iskorak, no u nemalom broju zemalja zastala je na formalnim ustavnim okvirima, a da za konsolidiranu demokraciju neophodne pretpostavke ne postoje. Tu mislim na, primjerice, slobodu medija, razinu obrazovanja, određenu razinu političke kulture i ekonomske stabilnosti. Dakle, demokracija nije reforma koja se može uvesti preko noći, a da ne govorimo da se demokratski model nastao na Zapadu ne može jednostavno preuzeti. Pokušaji da se drugima nametne politički model u pravilu ne završavaju dobro. U Rusiji su, primjerice, Jeljcinove reforme onemogućile povratak na staro, ali je socijalna cijena toga bila previsoka. Rusija je bila na korak od preuzimanja vlasti od strane novonastalih tajkuna, koje su tamo zvali oligarsima. Zato je Rusima dolazak Putina izgledao kao pozitivan pomak. Međutim, to sve ne znači da se gledano na dulji rok izgradnja konsolidirane demokracije u Rusiji može zaustaviti.

- Kažete da pokušaji da se drugima nametne politički model u pravilu ne završavaju dobro. Tako je bilo i u slučaju "Arapskog proljeća".

- Evo ga, pogodili ste. Arapsko proljeće praćeno je s velikim očekivanjima, a kakvi su rezultati bili toga? Da li je rušenje nekih nedemokratskih režima u arapskom svijetu dovelo do pozitivnih primjera ili nije? Da li su razorene zemlje kao Libija i Sirija pozitivan rezultat ili nisu? Diktatori su onemogućeni, a progres ostaje pod upitnikom.

Veliki stradavaju od - prežderavanja!

Turski predsjednik Recep Erdogan ovih dana naglašava da je Turska spremna pružiti "svaku podršku" rješenju ukrajinsko-ruskog sukoba i da odbija priznati rusku aneksiju Krima, dok je ukrajinski predsjednik Zelenskij izjavio: "Ključna je turska podrška teritorijalnom suverenitetu".

S jedne strane Turska je s Rusijom (zbog Kurda) imala relativno dobre odnose u Siriji, ali ne i u Libiji? S druge strane, prvu nuklearnu elektranu u Turskoj gradi ruska državna tvrtka, a Turci su prije par godina od Rusa kupovali antiraketni sistem dugog dometa. Sad, pak, Turci prodaju dronove Ukrajincima.

- Kako procjenjujete aktualnu poziciju i diplomatsku igru Turske, zemlje koja Crno more dijeli s Ukrajinom, Rusijom, Bugarskom i Gruzijom?

- To sve govori samo da su odnosi na tom prostoru komplicirani i da jednostavna rješenja nije moguće očekivati. Drugo, vidljivo je da su nacionalni interesi daleko jači od globalnog razvrstavanja na sljedbenike američke ili proruske politike, kao i da članstvo u NATO-u ili želja Turske da uđe u Europsku uniju ne predstavljaju prepreku za definiranje turskih međunarodnih interesa. Ovdje je vidljivo da međunarodne integracije, kao što su NATO ili EU, s velikim proširenjem članstva na nove zemlje teško postižu mogućnost da definiraju i provedu neupitnu i jasnu zajedničku vanjsku politiku ili bilo kakvu ozbiljnu zajedničku odluku. Takve odluke su bile moguće samo s ranijim limitiranim brojem zemalja članica. Jednom davno u raspravi o ulozi međunarodnih organizacija bio sam naletio na rečenicu: sve međunarodne integracije na kraju imaju tendenciju proširenja i stradaju od - prežderavanja!

Zategnutost samo jača unutarnju poziciju Putina

- Je li pozicija Putina kao vladara neupitna?

- Globalna politička zategnutost, suprotno očekivanjima Zapada, samo jača unutarnju poziciju Putina, koja nije stabilna kao ranije. Proces demokratizacije u Rusiji teško će se nastaviti u situaciji globalnih tenzija. To dvoje je u međuovisnosti. No, ovdje je u pitanju jedna druga tema: da li se može nekome drugome nametati pravac politike? Malim država se to može, no to je nemoguće napraviti državama koje predstavljaju svjetske sile. I drugo, teško je očekivati da u Rusiji postoje pretpostavke neophodne za proces demokratizacije zapadnog tipa.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter


Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini