ODLAZI VJEČNA KANCELARKA: Završava era Angele Merkel, najveće europske političarke u posljednjih 20 godina

EPA

Angela Merkel zauvijek odlazi s njemačke političke scene, kao kancelarka koja je ovu veliku zemlju vodila naprosto sjajno i uspješno. Vječna kancelarka odlazi uz svo poštovanje Nijemaca, ali i Europljana, jer je zalaganjem nje osobno Europska unija prošla mnoge krize.

Tko će je naslijediti veliko je pitanje, sve su opcije otvorene pa i ta da "semafor koalicija", koju bi predvodili socijaldemokrati ili Zeleni preuzme vlast nakon dugih godina kako je Merkel vodila vladu. Ostaje naravno i ono krucijalno pitanje, što čeka Njemačku i Europu nakon odlaska ove velike političarke. Hoće li političari koji dolaze mijenjati kurs, hoće li euroentuzijazam koji je kancelarka uvijek imala, prevladati i dalje, i koliki će interes biti Njemačke prema ostatku Europe.

Mutti je doživjela ono što je doživio malo koji europski političar. Bila je cijenjena i odlazi cijenjena, jer su svi svjesni da je učinila izuzetno mnogo za svoju zemlju. Ljudi su joj vjerovali, što je rijetko za političare ove generacije, nije bila upletena u korupcijske afere, imala je jasan stav oko svih važnih pitanja za Njemačku. Imala je osjećaj i za trenutke u kojima živimo, posebno za vrijeme pandemije kada je pokazala brigu za ljude, bez obzira na cijenu koju je Njemačka platila za vrijeme lockdowna.

Pitala Kosor: "Što je s Ivom?"

Iz vremena kada je Hrvatska pregovarala s Europskom unijom, nakon Merkel, više nema niti jednog političara. Potpuno je izmijenjen i sastav Europske komisije, svi premijeri i predsjednici iz tog vremena otišli su u zaborav. Malo ih se tko i sjeća, a mnogi su završili i s optužnicama. Nitko kao Merkel nije imao državničku snagu da opstane, nitko nije ispraćen kao jaki državnik. To je cijena politike, u kojoj se vrtuljak stalno okreće, a iz njega ispadaju prosječni. Angela Merkel nije bila među njima, uvijek je iskazivala političku snagu i nimalo joj nije smetalo što je žena u muškom poslu, kakav je još uvijek politika.

Za Hrvatsku je učinila mnogo, jer je u presudnim trenucima za europsku sudbinu uvijek slala jasne poruke kada će i pod kojim uvjetima u EU. Bilo je to vrijeme premijera Ive Sanadera, s kojim je Merkel bila dobra i kroz suradnju s Europskim pučanima, koji su godinama činili većinu u Parlamentu. Što se na kraju dogodilo s hrvatskim premijerom čini se da nikada nećemo saznati, a ostaje jedan detalj iz Gdanjska, nakon Sanaderove ostavke, kada je njegovu nasljednicu Jadranku Kosor pred svim novinarima pitala "Što je s Ivom?". Bilo je i kalkulacija da je upravo ona inicirala premijerovu ostavku, ali to kabinet Angele Merkel nikada nije potvrdio. Dobro se slagala i s drugim hrvatskim političarima, možda je izuzetak samo jedna od epizoda u vrijeme premijera Zorana Milanovića kada je došlo do "Lexa Perković". Sitno ju je ‘podbola’ i Kolinda Grabar Kitarović, u vrijeme prve imigrantske krize, kritizirajući njemačku politiku ‘otvorenih vrata’. I zaista, Merkel je pokazala nevjerojatnu osjećajnost za ljude koji su bježali glavom bez obzira iz svojih zemalja, tražeći da ih Europa primi, ali je na kraju shvatila da i ta europska vrata treba zatvoriti zbog kaosa koji bi mogao nastati. Zamjerali su joj na imigrantskoj politici i krajnje desni i krajnje lijevi politički pokreti, ali je ona i iz toga izašla kao pobjednik.

Stup Europske unije

Uz francuske predsjednike, Angela Merkel je bila stup Europske unije, uvijek spremna da ovaj europski projekt izvuče iz slijepe ulice. Bilo je mnogo kriznih situacija, još iz vremena kada je Tony Blair koketirao s Georgem Bushom i tražio za Veliku Britaniju posebne uvjete, što je na kraju na maratonskim skupovima u Bruxellesu uspijevao. A Merkel je bila posebno pogođena kada je Velika Britanija odlučila otići iz Europe, shvativši da bi to mogla biti naznaka novih odlazaka, što se na sreću nije dogodilo.

Kancelarka je imala i mnogo razumijevanja za proširenje EU, prije svega na jugoistok. Svjesna da europski projekt neće biti zaokružen ako i zemlje Balkana ne postanu dio EU-a, iako je u Europi prevladavao stav da nije vrijeme ni mjesto u europskoj hijerarhiji za proširenje. Zauzimala se i za neophodne reforme u zemljama zapadnog Balkana, do kojih ni do dan danas nije došlo. Bila je svjesna i ruske, ali i kineske dominacije na Balkanu, koja ugrožava europsko jedinstvo i vješto je manevrirala između interesa EU, ali i realnosti u kojoj živimo. Tako je podržala i ruski naftovod, što su neki protumačili ‘izdajom’. Imala je i vrlo dobre odnose s Kinezima, shvaćajući da su svjetska velesila koja se ne može zaobići.

Kada je riječ o Hrvatskoj u EU Merkel je snažno podržavala nastavak reformi i zadovoljno dočekala da vladu vodi Andrej Plenković, koji je u prijateljskim odnosima ne samo s njom, nego i s većinom njemačkih političara. Pa i onih koji će je najvjerojatnije zamijeniti. I tu je bilo ponekog kratkog spoja, kao kod izbora novog europskog vodstva, kada se nisu do kraja slušali prijedlozi koji su dolazili iz njenog kabineta. Na kraju je predsjednica Europske komisije postala Ursula von der Leyen, koju je Merkel podržavala, ali su iz igre ispali neki za koje se smatralo da im je rezervirano visoko mjesto u europskoj hijerarhiji.

Ima li ambicija za politički angažman

Činjenica je da bi EU imala mnogo veće krize s nesagledivim posljedicama da nije bilo strpljivosti, ali i vizije Angele Merkel. Nije joj bilo teško sjediti na dugačkim sjednicama europskih vođa na summitima, pronalaziti rješenja, tražiti kompromise. U interesu Njemačke, ali i svih drugih.

Za njenu politiku imali su razumijevanja i svjetski lideri. Ako se izuzme Donald Trump, poštivali su je američki predsjednici, kao što je sada poštuje Joe Biden. Riječi hvale za njen politički angažman dolazile su i od glavnog tajnika UN-a Antonia Guterresa koji joj je komplimentirao da igra vodeću ulogu u svijetu. Godinama je bila birana za najmoćniju ženu svijeta, ali je osobno uvijek ostala nogama na zemlji. Uz sjajan tim mladih ljudi koji su je okruživali pokazala je i dokazala kako se vodi politika kojoj ljudi vjeruju, pa se slobodno može reći da Europljani danas najviše vjeruju baš kancelarki i papi Franji.

Što će uskoro raditi gospođa Merkel za sada nije do kraja poznato. Njen privatni život je i u vrijeme kancelarskih mandata bio u drugom planu, ponekad je sa suprugom, povučenim kemičarom Sauerom viđena na koncertu ili operi. Hoće li sada imati više vremena za opuštanje i normalan život tek će se vidjeti, jer mnogi priželjkuju nastavak njenog političkog angažmana u Europi ili svijetu. Puno je mjesta gdje bi Merkel mogla raditi, samo je pitanje ima li za to ambicija.

Nije se često upuštala u rizik

Pitanje je i što će biti s njenom strankom, koja svakako više neće dominirati kao do sada. Uspjela je i smanjiti utjecaj ekstremne desnice, jasno se određujući prema avetima prošlosti. Upravo bi njen primjer bio dobar za Hrvatsku, koja nikako da smogne snage ostaviti u ropotarnicu povijesti endehazijsku prošlost.

U politici je Merkel bila sklona kompromisima, ali od principa nikada nije odustajala. Nije se često upuštala u rizik, uspjela je i u vođenju crno-crvene koalicije sa SPD-om. Nije joj često bilo lako, glavu su dizali mladi, željni afirmacije i položaja. Ali, u tim stranačkim, ali i izvanstranačkim bitkama Merkel je izlazila kao pobjednica, vješta, lukava i pametna. Nikada Merkel nije zaboravila ni okolnosti u kojima je odrasla, u tada Istočnoj Njemačkoj, a učinila je sve da dođe do njemačkog ujedinjenja u kojem bi svi bili zadovoljni i nitko se ne bi osjetio zapuštenim.

Duga je lista onoga što ostaje iza Angele Merkel. Njemačka je velika i značajna zemlja i sigurno ima mnogo talentiranih političara koji će moći naslijediti veliku kancelarku. Ali, dugo vremena ni Njemačka ni Europa neće imati tako jaku političarku, cijenjenju i voljenu, kao što je bila Mutti.