Luis Ignacio da Silva - poznat kao Lula - vođa je ljevičarske Radničke stranke, PT-a, druge najveće brazilske političke stranke. Dok je bio predsjednik u prvom mandatu, od 2003. do 2010. godine, bio je najpopularniji političar u zemlji i među najpoznatijima u svijetu. Za mnoge Brazilce bile su to godine prosperiteta i društvene mobilnosti, što su zapamtili kao zlatno doba * Nasljeđe sadašnjeg predsjednika Jaira Bolsonara posvemašnja je suprotnost. Riječ je o desničarskom populistu koji se u medijima uspoređuje s Donaldom Trumpom, indijskim premijerom Narendrom Modijem i mađarskim premijerom Viktorom Orbanom.
Luiz Inacio Lula da Silva / Jair Bolsonaro (EPA)
Predsjednički izbori u Brazilu jedan su od najvažnijih političkih događaja godine na globalnoj razini. Sraz ljevičarskog kandidata i nekadašnjeg predsjednika Luiza Ignacia Lule da Silve koji po posljednjim istraživanjima ima prednost od trinaest posto u odnosu na predsjednika Jaira Bolsonara odlučit će o sudbini golemog broja građana te velike zemlje, ali i o sudbini ljevice u tom dijelu svijeta. Unatrag godinu dana, predsjednici lijeve orijentacije preuzeli su vlast u Čileu i Kolumbiji, no svjetski mediji javljaju da u Brazilu to neće biti jednostavno.
Prva loša vijest za kandidata da Silvu je lagani gubitak popularnosti uoči prvog kruga. Istraživanje koje je provela agencija Datafolha pokazalo je da Lula ima 45 posto potpore birača, u odnosu na 32 posto za Bolsonara. U ranijoj anketi dobivao je 47 posto glasova, dok je Bolsonaro imao 32 posto. U očekivanom drugom krugu, Lula bi bio izabran s 53 posto glasova naspram 38 posto za Bolsonara. Najnovija anketa ima marginu pogreške od dva posto, što cijeli izborni ishod čini još neizvjesnijim.
Nedjeljni prvi krug mogao bi biti i zadnji ako jedan od kandidata dobije više dobije više od 50 posto glasova. To je teško dohvatljivo, pa dva najbolja kandidata idu u drugi krug posljednje nedjelje u listopadu. Budući da je izlazak na izbore u Brazilu obavezan, drugi krug može dramatično promijeniti ishod izbora, budući da glasači čiji su kandidati u prvom krugu eliminirani preusmjeravaju svoju potporu na jednog od posljednja dva. Kako je poznato, Brazil nije zemlja velike demokratske tradicije. Između 1964. i 1985. bio je pod vojnom upravom. Kad je uspostavljena civilna vlada, pojavilo se mnogo različitih političkih stranaka. Trenutno su službeno registrirane 32 stranke, a na vlasti je oduvijek stranačka koalicija. Na predsjedničkim izborima uvijek se izdvoje dva amblematična kandidata. Ove jeseni to su Lula i Bolsonaro. Dakle, ljevičar izaziva desničara, što mediji ocjenjuju kao ideološku bitku između dviju oštro suprostavljenih strana najmnogoljudnije zemlje Latinske Amerike.
Luis Ignacio da Silva - poznat kao Lula - vođa je ljevičarske Radničke stranke, PT-a, druge najveće brazilske političke stranke. Dok je bio predsjednik u prvom mandatu, od 2003. do 2010. godine, bio je najpopularniji političar u zemlji i među najpoznatijima u svijetu. Za mnoge Brazilce bile su to godine prosperiteta i društvene mobilnosti, što su zapamtili kao zlatno doba. U to vrijeme, skupina država BRIC - Brazil, Rusija, Indija, Kina i kasnije Južna Afrika – imale su snažan ekonomski prosperitet.
Brazil je doživio robni procvat kao primarna industrijska ekonomija. Krčenje šuma u Amazoniji smanjivano je iz godine u godinu. Uvedene su socijalne politike: najpoznatija je bila mjesečna socijalna pomoć, Bolsa Família, jedan od najuspješnijih takvih programa u zemlji u razvoju. Životni standard je rastao. Nastala je Klasa-C kada su se Brazilci iz radničke klase našli u srednjoj klasi s višim raspoloživim prihodima i poboljšanom kvalitetom života. Svjetsko prvenstvo u nogometu 2014. i Olimpijske igre u Riju 2016. bili su osigurani. Ukratko, Brazil je bio u procvatu.
Za desne vladavine Brazil je ocvao. Nasljeđe sadašnjeg predsjednika Jaira Bolsonara posvemašnja je suprotnost. Riječ je o desničarskom populistu koji se u medijima uspoređuje s Donaldom Trumpom, indijskim premijerom Narendrom Modijem i mađarskim premijerom Viktorom Orbanom. Godine 2018. izabran je za kandidata krajnje desne stranke PSL, no danas je član najveće brazilske političke stranke PL - Liberalne stranke. To mu je deveta politička stranka u karijeri dugoj trideset godina. Tijekom njegova predsjedničkog mandata službeno je zabilježeno više od 680.000 smrtnih slučajeva od covida-19, što je oko deset posto globalnih smrtnih slučajeva. Tijekom cijele pandemije Bolsonaro je dosljedno negirao prijetnju virusom, nazivajući ga "malom gripom". Kongresna istraga provedena u Brazilu o postupanju zemlje s pandemijom savjetovala je da ga treba optužiti za nekoliko kaznenih djela, uključujući zločine protiv čovječnosti.
U službi krupnog kapitala, Bolsonaro je dopustio povećanje krčenja amarzonske prašume, gdje su zabilježeni i golemi šumski požari. Predsjednik Bolsonaro pokušao je i rasformirati FUNAI, Nacionalnu indijansku zakladu, koja je osnovana za ispitivanje politika koje se odnose na autohtone narode, potaknut svojom podrškom moćnom lobiju agrobiznisa. Na međunarodnoj sceni, Bolsonaro se borio da zauzme respektabilniji položaj.
Analitičari ističu da je ekonomska situacija loša: Brazil trenutno doživljava najveću inflaciju u posljednjih nekoliko godina i težak ekonomski pad. Teško je reći da je Bolsonarov predsjednički mandat bio uspješan. Na njega je došao nakon burnog vremena, jer se uoči Olimpijskih igara u Riju 2016. tadašnja predsjednica države Dilma Rousseff iz Radničke stranke suočila se s postupkom opoziva zbog "kršenja proračunskih zakona". To je bio razlog da umjesto nje Igre je otvori privremeni predsjednik Michel Temer. Pristaše Rousseffove i kritičari opoziva tvrde da su ga orkestrirali desničarski članovi Senata, što je bio oportunistički način da se okonča trinaest godina vlasti Radničke stranke.
U korijenu svih ovih političkih previranja je korupcijski skandal Operação Lava Jato ili Operacija Autopraonica. Na vidjelo su izašle godine podmetanja, tajnih dogovora i imenovanja u državnoj naftnoj tvrtki Petrobras, s provizijama koje se mjere milijardama dolara. Rousseff je bila članica uprave Petrobrasa, a iako je utvrđeno da nije bila umiješana u korupciju, to je postalo točka u njezinu opozivu. Operação Lavo Jato bio je duboko ukorijenjen u biznisu i politici i razotkrio je javnu tajnu: mnogi od onih na vlasti u Brazilu usmjeravaju sredstva u privatne ruke. Michel Temer je bio doživljen kao privremeni predsjednik, pa je Bolsonaro, kada je krenula predizborna kampanje 2018. godine najavljen kao jedan od kandidata. Poslužio je "tajno oružje desnice", bio je relativno nepoznati senator i bivši vojni časnik, najpoznatiji po javnom davanju nečuvenih, seksističkih i homofobnih primjedbi.
U to vrijeme Radnička stranka, PT, bila je na najnižoj razini popularnosti, država je bila u teškim financijskim poteškoćama nakon Svjetskog prvenstva i Olimpijskih igara. Gospodarstvo je stagniralo, a zemlja je bila podijeljena. Ljudi su željeli promjenu i tako je, vođena pritiskom i novcem desnice Bolsonarova kampanja dobila na snazi. U travnju 2018. Lula je optužen za umiješanost u Lavo Jato. Optužen je kako je primio renovirani stan na plaži kao mito od strane inženjerske tvrtke OAS. Zabranjeno mu je sudjelovanje na izborima i osuđen je na devet godina zatvora. Njegova je osuda poništena prošle godine nakon što je sudac Vrhovnog suda Edson Fachin presudio da sud koji je osudio Lulu nije imao potrebnu nadležnost.
Na izborima 2018. godine Fernando Haddad, koji je zamijenio Da Silvu kao predsjednički kandidat Radničke stranke, nije imao Lulinu popularnost i rezultate. Utakmica je bila dobivena za Bolsonara. Retorika desnice tvrdila je da će Bolsonaro očistiti Brazil tako što će biti strog prema korupciji, i to pod parolom "isušivanje močvare", i strog prema kriminalu, rekavši da će "kriminalci umrijeti kao žohari". Kada je Bolsonaro izboden na skupu u rujnu 2018., iskoristio je to iskustvo kao znak da je Brazilu potrebno čišćenje, što je pomoglo njegovoj kampanji.
Na izborni dan 28. listopada 2018. Jair Bolsonaro osvojio je 55,2 posto glasova u drugom krugu i tako postao predsjednik Savezne Republike Brazil. Bio je to ključan trenutak za Brazil. Bolsonar je nastavio podržavati poljoprivredne i energetske lobije, gdje ima snažnu bazu i u vladajućoj i u radničkoj klasi. Tvrdeći da podržava tradicionalne kršćanske vrijednosti, on dobiva potporu važne vjerske zajednice, djelomično i zbog svoje kampanje protiv pobačaja. Izjavljuje da će smanjiti korporativne poreze, privatizirati poštansku službu i državnu naftnu kompaniju te olabaviti zakone o oružju.
Lulina politika razlikuje se od Bolsonarove na većinu načina. Kao socijaldemokrat sa sindikalnim iskustvom, zalaže se za poreznu reformu da bi se bogatstvo ravnomjernije raspodijelilo, promjene pravila kako bi se omogućila veća javna potrošnja, predanost zaštiti Amazone i poboljšanje zakonodavstva te zaštita okoliša.
Da je riječ o epskom političkom sukobu koji bi mogao završiti u krvi kazuju pak Bolsonarove riječi: "Samo me bog može smijeniti s dužnosti". Mediji su ga već prozvali "brazilskim Trumpom", a počeo je i širiti sumnje u elektronički sustav glasanja kako bi našao opravdanje za pobunu i prijevaru ako bude potrebno. Pamte se i njegove riječi kako bi volio povratak vojne diktature.
Pred velikim Brazilom teški su dani – odlučuje se o životu u demokraciji i slobodi ili kapitalističkoj diktaturi.