Burni je povratak Silvija Berlusconija na talijansku političku scenu, u trenutku kad od njega ovisi i budućnost vlade Giorgie Meloni. Dok se iza kulisa vode pregovori, trguje i dogovara tko će sjediti u Giorgijinoj vladi, mediji otkrivaju da su dva stara prijatelja, Berlusconi i Vladimir Putin i dalje u dobrim odnosima. Prvo je ruski car poslao 20 boca skupocjene votke na adresu Berlusconija, čestitajući mu rođendan, uz ”simpatično pismo”, a onda je osamdeset i šestogodišnji medijski mogul i političar uzvratio slanjem vina u Kremlj.

Prijateljstvo njih dvojice traje dugo, međusobno su se posjećivali, pa je ”simpatično pismo” otišlo i u Moskvu, uz Lambrusco. Da bi Berlusconi nježno izrazio zabrinutost zbog događaja u Ukrajini, ali i poručio da svoje osobno mišljenje ne može dati jer bi to bila katastrofa. Kao i često u Italiji, uslijedili su demantiji iz sjedišta Forza Italia, ali i stav stranke da je pozicija Berlusconija u odnosu na Ukrajinu u skladu sa pozicijom Europe i SAD-a i da nema mjesta za dvosmislenost.

Marš desničara

U toj atmosferi, kada se zna da i drugi prvak desnice Matteo Salvini često koketira sa Kremljom, slaže se talijanska vlada u kojoj će mnoga mjesta imati tvrdi desničari, kojima ni miris fašizma previše ne smeta. Najdesnija vlada još nije ni počela s radom, a reakcija je bezbroj i svi se pitaju što će ostarjeli lider koji je dugo vodio talijanske vlade učiniti. Glavno je pitanje može li spriječiti da ova desna vlada ne ode u avanturu ekstremizma, da izgubi kontrolu i povuče zemlju u nevjerojatnu krizu. Berlusconiju se može zamjeriti zaista svašta, ali ne i to da bi prešao rub koji dijeli europsku demokraciju i prisjećanja na neka mračna vremena fašizma i nacizma.

U trenutku kada europska desnica nezaustavljivo maršira, od Švedske nadalje, talijanski eksperiment je pod reflektorom cijelog svijeta. Dovoljno je reći da u Švedskoj, koja je slovila kao zemlja koja je otišla nekoliko koraka dalje i od najrazvijenijih europskih demokracija, muku muči s vladom kojoj sufliraju ljudi iz stranke sa neonacističkim korijenima. U toj situaciji Berlusconi se u nekoliko navrata oglasio i kazao ”Europa puno očekuje od nas”, uz napomenu da se i njegova stranka, kao i on osobno, osjećaju jamcem nove vlade.

A tenzije su se itekako osjetile kada je krenula kadrovska križaljka tko će na kojem mjestu sjediti. Berlusconi je preuzeo fotelju u Senatu, istom onom koji mu je prije desetak godina zabranio rad zbog sudskih trakavica oko neplaćanja poreza. Onda je izveo predstavu u svom stilu, pa je na stolu ostavio bilješke da bi ih dobro vidjeli i novinari i snimatelji, a na njima je napisao da je Meloni prepotentna i arogantna.

Uslijedili su sastanci iza zatvorenih vrata, pa i pomirbeni sastanak na početku ovog tjedna u Rimu, a snimatelji su ovaj put mogli vidjeti nasmijane lidere koji zrače optimizmom. Komentari su bili različiti, a mnogi su zgroženi novom ulogom Silvija Berlusconija - da je upravo on prepreka za nadolazeći neofašizam i čvrsta brana za talijansku demokraciju. Podsjeća se na sve moguće makinacije koje je Berlusconi izveo u prošlosti, braneći svoje poslovno carstvo do posljednje kapi krvi.

Hladna tišina

I upravo taj političar, koji koketira s Putinom, a prema demokraciji ima posprdni stav, sada je na prvoj crti obrane da nova reprezentacija Giorgije Meloni ne učini veće zla od onog koje očekuju i najveći pesimisti. Utjeha je da talijanske vlade brzo dolaze i prolaze, ali šteta može biti velika ukoliko se ostvare predviđanja da će duh iz boce oživjeti i zaraziti talijansko društvo. Jedan od Berlusconijevih biografa Paul Ginsborg kaže da je važno shvatiti da on nije prijatelj demokracije, ali kada se vidi predloženi kabinet buduće premijerke onda i Berlusconi djeluje kao svjetla točka u crnom tunelu.

Oni koji podržavaju Berlusconija, a tih je uvijek dosta, tvrde da je njihov uzor i dosad bio brana ekstremnoj desnici, populizmu i euroskeptičnom nacionalizmu. Podržavao je i lijeve vlade iako je Mariju Draghiju zabio nož u leđa. Ipak, gotovo svi se slažu da Berlusconi neće dozvoliti da Giorgia Meloni krene u neizvjesnu priču okrećući leđa ujedinjenoj Europi, jer to bi u ekonomskom smislu bio kaos i krah talijanske ekonomije.

Drugo je pitanje koliki će zapravo utjecaj imati Berlusconi na novu vladu. Meloni je već pokazala u kojem smjeru ide, podržavajući čvrsti savez sa Viktorom Orbanom, španjolskim desničarima, ali i Donaldom Trumpom. Kaže da oni ”nisu čudovišta” i da narod to prepoznaje, ali duh nekog novog nacionalističkog pokreta lebdi nad glavama Talijana. Ideja je bezbroj, od toga da se europska tvrda desnica ujedini i ugrozi pučane i socijaliste na sljedećim europskim izborima, do toga da se stvaraju posebni savezi, interesni naravno, unutar ujedinjene Eiurope.

Obazrivi su i umjereni desničari, čak i oni koji su dugo bili pod kapom Forza Italije. Neki su iz protesta zbog suradnje Berlusconija i Meloni izašli iz stranke, drugi otvoreno prosvjeduju zbog koketiranja sa ekstremnom desnicom. Nije baš presretan ni Salvini, koji se bori za svoje ljude u vladi, a talijanski mediji pišu o ”hladnoj tišini” koja uslijedi nakon svake runde pregovora lidera desnice.

Društvene podjele

”Ciklona Berlusconi”, kako upozorava ugledni ”Corriere della Sera” ostavlja mnoge bez riječi, a iz tabora Meloni dolaze upozorenja da joj mnogi iz Forza Italije žele zagorčati život. Sada su te sabotaže pritajene, zaobilazne, a nitko ne zna kakve će biti sutra.

Dok Berlusconi želi Ministarstvo pravosuđa, Meloni čvrsto okuplja svoj tim u kojem ima svega i svačega. Berlusconijevo trabunjanje o Rusiji nikako nije došlo u pravo vrijeme, pogotovo ne 'simpatična' priča o poklonima, a arhitekti nove vlade kažu da ga treba kontrolirati kada govori, ”jer znate kakav je Berlusconi”. On je, kaže Meloni, kao škorpion sa žabom, ubada iako zna da će i on umrijeti. Priznaje, dok razgovaraju čini se mnogo razumnijim, ali se onda vraća 'svojima', na način kako to samo Berlusconi radi.

I u takvoj atmosferi slijedi start nove vlade koju se sa posebnom dioptrijom promatra iz Bruxellesa. Popis ministara mogao bi biti objavljen u petak navečer ili subotu, ako se do tada još nešto nepredviđeno ne dogodi. Mnogo je tu još minskih polja, jer je i Berlusconi svjestan svih zamki koje slijede za Italiju ako skrene radikalno desno i pomrsi račune ionako uzdrmanoj ujedinjenoj Europi. Tu su ipak najvažniji putevi novca, koje je Draghijeva vlada ostvarila, a mogli bi doći u pitanje ako u Italiji sve krene nizbrdo. Dok Meloni i društvo sve manje navijaju za nastavak sankcija Rusiji, smatrajući da će to prije svega ugroziti europsku, pa i talijansku ekonomiju.

I tema pobačaja može brzo doći na dnevni red, a žestoka rasprava koja je uslijedila već na taj nagovještaj ukazuje na zapaljivu temu koja može donijeti nove podjele u talijanskom društvu. Dovoljno je pogledati što se događa u Americi, ali i cijeloj Europi kada se spomene pobačaj. Popis ministara tako se nestrpljivo očekuje, jer će i to pokazati u kojem smjeru će Italija dalje ići.

Povezane vijesti

• Italija: Uhićen muškarac koji je pomagao džihadistima
• Erjavec: Talijanska suspenzija Schengena medijska dezinformacija
• Berlusconi dao do znanja da je Tajani njegov kandidat za premijera