(Snimio Duje Klarić / Cropix)
Šestero mladih, Ivan Miličević, Stipe Romić, Žana Pavković, Mija Soldo, Stipe Pavkovića i Marija Pavković bit će sahranjeni danas Ispred crkve Svetog Ivana Krstitelja u Rakitnu.
Zajedničku misu zadušnicu predvodit će mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić, piše Avaz.
Jučer su sahranjeni Mirela Rezo i Stjepan Jukić. Četiri djevojke i četiri mladića tragično su stradali u novogodišnjoj noći u mjestu Tribistovo kod Posušja.
Zbog smrti osam mladih osoba kod Posušja u Federaciji Bosne i Hercegovine danas je Dan žalosti.
Ispred crkve Svetog Ivana Krstitelja u Rakitnu izloženi su kovčezi sa tijelima.
Sprovodni obredi počeli su u 12 sati ispred crkve, a predvodi ih mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić. Okupilo se tisuće ljudi.
Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, fra Miljenko Šteko, emotivnim pismom izrazio je sućut povodom tragičnog stradanja osmero mladih iz Rakitna i Posušja.
Provincijal je izraze sućuti uputio i župnicima župa Rakitno i Posušje, fra Marinku Leki i fra Mladenu Vukšiću.
"Strašna je vijest kročila prvim jutrom ovoga Novog 2021. ljeta Gospodnjega. U ranome prijepodnevu 1. siječnja 2021. godine nevjerica i bol preplavili su vaše Rakitno, Posušje, ali i čitavu Hercegovinu. Čitavu ovu zemlju, ali i susjedne. Osmero vaših župljana, u cvijetu svoje mladosti, jednostavno su prestali živjeti. Umrli su zajedno, mirno čekajući Novu godinu. Mač boli rasjekao je mnoga srca njihovih očeva, majki, braće i sestara, najbližih, njihovih prijatelja. Tako iznenada, na tako neobičan način, da je to još jačom boli i tugom slamalo srca i duše", piše Šteko, prenosi portal Hercegovina.info.
"Budući da nemam prave riječi, misli mi idu do onoga događaja u Betaniji, kada Isus plače za svojim prijateljem. I mi svi, zajedno s vama, plačemo za ovom našom djecom i molimo Boga da ih obdari svjetlom svete vječnosti. Mladići i djevojke Stjepan Jukić, Ivan Miličević, Marija Pavković, Stipe Pavković, Žana Pavković, Mirela Rezo, Stipe Romić i Mia Soldo otišli su put vječnosti. I zaista teško je pronaći riječi za takvo što, a ako ih i pronađemo samo nam proklize kroz prste poput sitnoga pijeska iz riječnoga korita.
No, dužnost mi je, ljudska i duhovna, misliti, zajedno s vama, o ovome što se dogodilo, koliko god bol pri samoj pomisli razdirala srce i parala svaki djelić duše i razuma. Dužnost mi je zbog tih osam pari mladenačkih očiju, još uvijek obojanih prkosom i zanosom kakav samo mladost nudi. Zbog njihovih vjerničkih srca koja su na rukavu nosili i njima mahali kao najsvetijom zastavom, onako kako to samo mlad čovjek može činiti. Bez rezerve, bez zadrške, bez propitivanja. Dužnost mi je misliti o tome i ne dopustiti da te oči, ti osmijesi, ti snovi u jednoj noći kao rukom odneseni ikada padnu u zaborav. Da ova, ionako krvlju natopljena, zemlja odjekuje i njihovim imenima sve dok sunce izlazi i zalazi na krševitome obzorju naše Hercegovine", piše ovaj franjevac.