"lightspeed"

CJEPIVO PROTIV KORONAVIRUSA Trebalo bi biti spremno sredinom studenog. Razvili su ga BioNTech i partner američki farmaceutski koncern Pfizer. Evo kad će zatražiti dozvolu

| Autor: Glas Istre
covid cjepivo

covid cjepivo


"LIGHTSPEED", svjetlosna brzina, naziv je projekta koji je sredinom siječnja pokrenula njemačka tvrtka BioNTech, piše Index.hr. Radilo se ni više ni manje nego o razvoju cjepiva protiv koronavirusa u rekordnom roku. I od tada projekt doista napreduje brzinom svjetlosti. U pravilu razvoj nekog cjepiva traje osam do deset godina, no istraživači iz Mainza mogli bi dobiti odobrenje u SAD-u za svoje cjepivo za nešto više od godinu dana, piše Deutsche Welle.

Ono bi trebalo biti spremno sredinom studenoga, kada BioNTech i njegov partner, američki farmaceutski koncern Pfizer, namjeravaju podnijeti zahtjev za hitnu dozvolu u SAD-u. Trenutno dostupni podaci ukazuju na 90-postotnu zaštitu protiv covida-19, objavili su BioNTech i Pfizer u ponedjeljak. Ako dobiju dozvolu, bili bi time prvi u utrci za cjepivom na Zapadu.

I europska Agencija za regulaciju farmaceutskih proizvoda EMA je već početkom listopada najavila pokretanje postupka odobravanja cjepiva. Ono se trenutno još ispituje u studiji u kojoj sudjeluju deseci tisuća osoba. Kako bi se ubrzao postupak odobravanja, privremeni rezultati sada se kontinuirano provjeravaju sve dok ne bude dostupno dovoljno informacija za odluku o odobrenju, navodi EMA.

Iza biotehnološke tvrtke BioNTech stoje dvije glavne osobe: Ugur Sahin i Özlem Türeci. Već u siječnju ove godine, kada je koronavirus bjesnio u Kini, a u Njemačkoj je rijetko tko bio ozbiljno zabrinut zbog mogućnosti pandemije, dvoje medicinara Sahin i Türeci su shvatili o čemu se radi i svoja su istraživanja usmjerili na razvoj cjepiva protiv virusa. Tri mjeseca kasnije imali su prve kandidate za cjepivo u kliničkom razvoju.

Do tada je njih dvoje bilo usredotočeno na borbu protiv raka. Njihov se pristup pritom značajno razlikovao od uobičajenog liječenja karcinoma. Budući da ne postoje dva pacijenta kod kojih je genetska mutacija stanica raka potpuno ista, pacijenti ne bi trebali biti jednoobrazno liječeni kirurškim zahvatima, kemoterapijom ili zračenjem, smatra ovo dvoje liječnika. Umjesto toga, svaki pacijent treba liječenje posebno prilagođeno njemu.

Pritom Sahin i Türeci koriste činjenicu da ljudsko tijelo često može pomoći samo sebi kad ga napadaju bakterije ili virusi. Njihov je cilj razviti imunoterapiju koja stimulira mehanizme samoizlječenja i šalje vlastite obrambene snage kako bi zloćudne tumore učinili bezopasnima.

"Vrlo sam rano shvatio da me zanima znanost", rekao je Sahin kad mu je 2019. dodijeljena iranska nagrada za znanost Mustafa. Rođen u Turskoj, s četiri godine se s majkom preselio u Köln gdje je njegov otac radio kao gastarbajter u tvornici Forda. Nakon završene srednje škole studirao je medicinu na Sveučilištu u Kölnu. "Zanimala me imunoterapija", kaže ovaj 54-godišnjak, "i to kako funkcionira imunosni sustav, kako ga se može voditi da prepozna i napada stanice raka".

Kao mladi istraživač, sa samo 20 godina, počeo je raditi u laboratoriju. "Imali smo predavanja od jutra do 16 sati, no dok su moji kolege studenti onda išli kući, ja sam odlazio u laboratorij i tamo sam radio. Obično do 21 sat, 22 sata, ponekad i do 4 ujutro", prisjeća se Sahin. Potom se biciklom vraćao kući.

Sahin je 1992. godine doktorirao s najvišom ocjenom, summa cum laude, a zatim je radio kao liječnik za internu medicinu i hematologiju/onkologiju na Sveučilištu u Kölnu, gdje je habilitirao 1999. godine. Potom se preselio u sveučilišnu bolnicu Saarland, gdje je upoznao svoju buduću suprugu Özlem Türeci.

Özlem Türeci kći je jednog turskog liječnika koji je u Njemačku došao iz Istanbula. Kad je Sahin došao u Saarland, Türeci je tamo studirala medicinu. Danas predaje na Sveučilištu u Mainzu i smatra se pionirkom imunoterapije raka. "Na mene je jako utjecao moj otac, koji je radio kao liječnik, i već kao djevojčica nisam mogla zamisliti nijedan drugi posao", kaže Özlem Türeci.

"Otac je imao ordinaciju u našoj obiteljskoj kući i mi smo se kao djeca igrali između pacijenata. Već tada nije bilo stroge odvojenosti između posla i privatnog života", prisjeća se Türeci. Od oca je preuzela i stavljanje brige o pacijentima u središte pozornosti.

Kad su se Türeci i Sahin vjenčali 2002. godine, Sahin je već radio na sveučilišnoj klinici u Mainzu. Čak je i na dan vjenčanja Sahin bio u laboratoriju - prije termina u matičnom uredu, pa onda nakon njega, piše Index.hr.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter