Svjetski mediji sve pišu o osobnom ideološkom savjetniku ruskog predsjednika Vladimira Putina, Aleksandru Geljeviču Duginu, opisujući ga kao "novog Rasputina" ili fašista čije su ideje o novom euroazijskom carstvu posve opčinile nekadašnjeg skromnog KGB-ova agenta koji danas stoluje u Kremlju. Dugin je ideolog rata u Ukrajini, no njegove bi zamisli, upozoravaju analitičari, mogle utjecati i na širenje rata na Moldaviju ili Finsku, odnosno na baltičke zemlje koje su nekad bile dijelovi Sovjetskog Saveza.

Aleksandar Dugin bivši je profesor filozofije na Moskovskom državnom sveučilištu koji se bavi okultizmom i neopaganskim filozofijama europskih fašista poput Juliusa Evole i Alaina de Benoista kako bi izveo svoju žarko nacionalističku ideologiju "euroazijstva" koju je obznanio u knjigama "Temelji geopolitike" i "Četvrta politička teorija". 

Dugin se u javnosti pojavljuje u odori koja podsjeća na pravoslavne monahe, nosi dugu bratu a la Grigorij Rasputin i na dvoru cara Putina ima sličan utjecaj kao njegov prethodnih kod posljednjih pravih ruskih careva. Javno izražava divljenje sotonizmu i Waffen-SS-u te objavljuje proklamacije da se nacionalna veličina može pronaći u "pravom, istinitom, radikalno revolucionarnom i dosljednom, fašističkom fašizmu". Umjesto da mu pronađu ležaj u ludnici, u današnjoj Rusiji Dugin je savjetnik visokopozicioniranih članova Putinove stranke Jedinstvena Rusija. Prema časopisu Foreign Policy, njegove Osnove geopolitike iz 1997. godinama su stručna lektira studentima na Vojnoj akademiji Glavnog stožera Oružanih snaga Ruske Federacije.

Aleksandar Dugin nije "nov" u svom opasnom svijetu opsjena i varki. Desničarski aktivist postao je tijekom nestajanja Sovjetskog Saveza te od tada promišlja o ponovno rođenoj pravoslavnoj carskoj državi koja će nadmašiti granice i sfere utjecaja koje su postojale prije raspada Sovjetskog Saveza 1989. godine. On se zalaže za Novorosiju izgrađenu na fašističkim principima. A ako želite znati što fašisti namjeravaju učiniti, pametno je obratiti pažnju na ono što doslovno govore, pišu zapadni analitičari.

Da je inspirirao Putina i za njegov govor koji je prethodio invaiziji na Ukrajinu, malo je dvojbe. Dugin je nedavno napisao: "Ukrajina kao država nema geopolitičko značenje. Ona nema poseban kulturni značaj ili univerzalni značaj, nema geografsku jedinstvenost, nema etničku isključivost", što je pokazalo da Moskva mora riješiti "ukrajinski problem". Stoga je jasno gdje je Vladimir Putin pokupio ideje o ukrajinskom "nacizmu", nedostatku državnosti i promicanju zapadnih politika. Povjesničar Timothy Snyder opisao da je Dugin "oživio ili prepravio nacističke ideje za ruske svrhe“. Putin ga samo vjerno slijedi.

Aleksandra Dugina analitičari ocjenjuju i kao rusku inačicu njemačkog egzistencijalista Martina Heideggera, odnosno da je na istom zadatku kao i nacistički teoretičar Carl Schmidt. Dugin, naime, tvrdi da je globalni poredak podijeljen između talasokracija i telurokracija. Prve su prve pomorske nacije definirane individualizmom i "kozmopolitizmom bez korijena", a druge su zemaljska carstva ukorijenjena u nacionalizmu "krvi i tla". U današnje vrijeme Dugin definira Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo i NATO savez kao fundamentalno "atlantsku" talasokraciju, dok kontinent koji obuhvaća Rusiju i njezine buduće saveznike kao "euroazijsku" telurokraciju.

U svojim radovima, Dugin se vodi načelom da je "nacija sve, a pojedinac je ništa". On proriče apokaliptični sukob između dva spomenuta poretka i kaže: "U principu, Euroazija i naš prostor, srce Rusije, ostaju poprište nove antiburžoaske, antiameričke revolucije... odbijanja da se dopusti liberalnim vrijednostima da nama dominiraju".

Pojednostavljeni prikazi medija u Europi i SAD kako je Putin još uvijek komunist ili boljševik padaju u vodu kad se pogleda njegovo slaganje s geopolitikom Aleksandra Dugina. Putinova rečenica da je "raspad Sovjetskog Saveza bio najveća geopolitička katastrofa 20. stoljeća" prije je pristanak uz novog Rasputina, nego uz Lenjina ili državni socijalizam. Prije se može reći da se radi o žaljenju za gubitkom ruskog teritorijalnog prostranstva i hegemonijom Moskve u cijeloj istočnoj Europi i šire.

Stoga analitičari danas tvrde da Kremlj trenutno ne želi povratak u SSSR, već stvaranje Nove Rusije - reakcionarnog, revanšističkog poretka koji će djelovati protiv same modernosti. Dugin je to najavio u "Četvrtoj političkoj teoriji": "Sve se treba očistiti... znanost, vrijednosti, filozofija, umjetnost, društvo, modusi, obrasci, 'istine', razumijevanje bića, vremena i prostora. Sve je mrtvo s modernošću. Dakle, trebalo bi završiti. Mi ćemo to okončati". To je, tvrdi se, suština Putinove politike u oligarhijskoj Rusiji, optočenoj korupcijom i željom za stvaranjem novog carstva. Rat u Ukrajini znači početak provedbe te zamisli, pa se zato govori o "denacifikaciji" i "čišćenju" nepodobnih dok se po Rusiji hvataju "špijuni" stranih sila.

Na svjetskoj pozornici, prije rata Putin je imao svjetonazorske istomišljenike na utjecajnim mjestima. U Poljskoj su prihvaćeni reakcionarni anti-LGBTQ zakoni poput onih u Rusiji, a uživao je i podršku krajnje desnih političara kao što su Marine Le Pen u Francuskoj, Nigel Farage u Britaniji i Donald Trump u Sjedinjenim Američkim Državama. Nije slučajno da danas pojedini stručnjaci kažu da su Putin i njegova "specijalna ratna operacija" pojava novog Adolfa Hitlera i njegovog ratnog ekspanzionizma.

U intervjuu o svojoj knjizi "Budućnost je povijest: kako je totalitarizam povratio Rusiju", novinarka i disident Masha Gessen objašnjava razlog "zašto je ostatak svijeta bio tako spor da prepozna prijetnju koju su predstavljali i Hitler i Staljin bio je taj što je prošlo kao ideologija se činila apsurdnom" te da "Putin nije toliko drugačiji". "U tom kontekstu, bojim se da je "Novi hladni rat" pretjerano sunčana analogija. Nijedna razumna osoba nikada ne bi odabrala rat, ali bez obzira na to je li to nešto što želimo ili ne, čini se da je rat izabran umjesto nas", kaže Gessen.

Aleksandar Dugin bavio se i aktivnom politikom. Osnivač je Nacionalnog boljševičkog fronta i Euroazijske stranke. Također je bio savjetnik predsjednika Državne dume Gennadija Seleznjova i vodećeg člana vladajuće stranke Jedinstvena Rusija Sergeja Nariškina. Uz spomenute knjige "Temelji geopolitike" (1997.) i "Četvrta politička teorija" (2009.) objavio je još tridesetak knjiga. Godine 1997. godine njegov članak "Fašizam – bez granica i crveni", opisao je "nacionalni kapitalizam" kao sprječavanje razvoja "pravog, istinskog, radikalno revolucionarnog i dosljednog, fašističkog fašizma" u Rusiji. On smatra da "nipošto nisu rasistički i šovinistički aspekti nacionalsocijalizma odredili prirodu njegove ideologije. Ekscesi te ideologije u Njemačkoj stvar su isključivo Nijemaca... dok je ruski fašizam kombinacija prirodnog nacionalnog konzervativizma sa strastvenom željom za istinskim promjenama."

Prema Duginovom mišljenju, Hitlerova vojna formacija Waffen-SS i njegov znanstveni sektor ove organizacije Ahnenerbe bio je "intelektualna oaza u okviru nacionalsocijalističkog režima." U vlastitom časopisu "Elementy" hvalio je francusko-belgijskog fašista Jean-Françoisa Thiriarta, zakašnjelog pristaše "euro-sovjetskog carstva koje će se protezati od Dublina do Vladivostoka i također će se morati proširiti na jug, budući da zahtijeva luku na Indijskom oceanu."

Nastavi li Vladimir Putin slijediti svog geopolitičkog mira, na svijetu neće biti mira. Ili neće biti Putina.

Povezane vijesti

• Lavrov odbacio tvrdnje da Rusija nije napala IS u Siriji
• Obama: Rusija će zaglaviti u močvari
• Forbes: Putin najmoćniji čovjek na svijetu