HOLOKAUST
75 GODINA OD OSLOBOĐENJA AUSCHWITZA Svjetski lideri okupili su se u Jeruzalemu i poslali jasnu poruku
Antisemitizam je bolest na koju niti jedno društvo nije imuno, rekao je francuski predsjednik Macron, uz tvrdnju da antisemitizam nije problem isključivo Židova, već i svih drugih * Govor mržnje i rasizam su otrovi, a vjerujem da je edukacija naš protuotrov. Holokaust je uvijek bio duboka rana i tragedija koju nećemo nikada zaboraviti", ustvrdio je predsjednik Putin
Sedamdeset i pet godina nakon oslobođenja Auschwitza svjetski lideri okupili su se u Jeruzalemu kako bi upozorili na strahote holokausta i poslali poruku "nema mjesta ravnodušnosti". Otvarajući 5. Svjetski forum o holokaustu izraelski predsjednik Reuven Rivlin rekao je da je nakon Drugog svjetskog rata počela nova era odgovornosti, ali da sjećanje ostaje.
"Židovi su ljudi koji pamte, pamtimo jer bi se u suprotnom povijest mogla ponoviti", kazao je izraelski lider koji je ugostio mnoge svjetske čelnike, među ostalim ruskog predsjednika Vladimira Putina, francuskog Emmanuela Macrona, njemačkog Frank-Walter Steinmeiera, američkog potpredsjednika Mike Pencea i princa Charlesa.
"Antisemitizam je bolest na koju niti jedno društvo nije imuno", kazao je francuski predsjednik Macron, uz tvrdnju da antisemitizam nije problem isključivo Židova, već i svih drugih.
"Potrebno je spriječiti uvlačenje naše djece u govor mržnje. Govor mržnje i rasizam su otrovi, a vjerujem da je edukacija naš protuotrov. Holokaust je uvijek bio duboka rana i tragedija koju nećemo nikada zaboraviti", ustvrdio je predsjednik Putin i podsjetio da je vrijeme holokausta bilo najmračnije i najsramnije u povijesti. "Koncentracijske logore nisu imali i vodili samo nacisti, nego i njihovi pomagači u mnogim europskim državama", rekao je Putin.
Opsadno stanje
Peti svjetski forum najveći je diplomatski događaj u povijesti Izraela. Prisustvovalo mu je više od 40 državnika, a u Jeruzalemu je vladalo pravo opsadno stanje. Ceste su bile blokirane da lideri mogu doći do Yad Vashema gdje su svjetski vođe položili vijence, dok su se čuli zvukovi glazbe koju je skladao Viktor Ullman, ubijen u plinskim komorama Auschwitza 1944. godine.
"Svatko snosi svoju odgovornost da se strašne tragedije iz prošlosti ne ponove", poručio je Vladimir Putin i upozorio da se svijet mora suprotstaviti mržnji, šovinizmu, ksenofobiji.
Princ Charles govorio je o lekciji iz povijesti i naglasio da mržnja i netrpeljivost i dalje vrebaju u ljudskom srcu, još uvijek se govore laži i još uvijek traže nove žrtve.
U Jeruzalemu se međutim nije govorilo samo o povijesti, pa izraelski premijer Benjamin Netanyahu nije mogao bez kritike Irana i pohvale Donaldu Trumpu zbog posljednjih akcija koje je poduzeo prema toj zemlji.
"Teheranski tirani koji pokoravaju vlastiti narod ugrožavaju mir i sigurnost cijeloga svijeta, prijete miru na Bliskom istoku i svima izvan njega", rekao je Netanyahu.
Istovremeno, svi su svjetski mediji naglasili da se sam izraelski premijer bori za svoj politički život i kako preživjeti nakon optužbi za korupciju i suđenja koje počinje 2. ožujka. Njegov politički protivnik Benny Gantz imao je odvojene razgovore s mnogim gostima koji su doputovali u Jeruzalem, među ostalim i s Nancy Pelosi koja upravo vodi proces protiv Trumpa u Senatu. Da se takvi skupovi koriste i za rješavanje nekih problema koji se dugo vuku pokazuje i dobra volja Putina da pusti na slobodu izraelsko-američku državljanku Naama Issachar koja je u Rusiji osuđena na dugogodišnju zatvorsku kaznu jer je u njenoj prtljazi pronađena marihuana. Njena majka iskoristila je priliku što je Putin doputovao u Izrael i od njega čula umirujuće riječi da će njena kćerka ubrzo biti puštena.
"Sve će biti u redu", pomirljivo je rekao Putin ženi koja je nekoliko mjeseci u Rusiji vodila kampanju za puštanje svoje kćerke, koja je naišla na simpatije i Izraelaca i Rusa. U društvu Sare Netanyahua i izraelskog premijera i ruskog predsjednika gospođa Issachar je zadovoljno saopćila novinarima da postoji dobra volja ruske strane da se nađe rješenje za njenu kćerku.
"Jasno mi je da Naama dolazi iz pristojne obitelji i vidim da je njena majka jako zabrinuta. Rekao sam joj da ne brine, bit će u redu", pomirljivo je uz smješak kazao Putin.
Potpredsjednik Pence stigao je u pratnji supruge, a već prije je posjetio Auschwitz. Sam skup je kasnio jer su vođeni brojni razgovori, a u Jeruzalemu je i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Vođeni su i mnogi razgovori državnika "u četiri oka", a bilo je napadno vidljivo da je princ Charles zaobišao američkog potpredsjednika na ulazu u dvoranu. Malo poslije Pence je održao značajan govor u kojem je upozorio na strahote Auschwitza, na one strašne snimke na kojima se vide gomile cipela na hrpi, usamljeni vagoni ispred kojih stoje ljudski kosturi, spremni krenuti u smrt.
"Uzlazna klima groznog antisemitizma potiče mržnju", kazao je Pence, koji se također nije mogao odmaknuti od dnevne politike optuživši Iran da je jedini u svijetu koji negira holokaust. A priča onih koji su preživjeli Auschwitz sve je manje, danas ih je zapravo izuzetno malo. Očekuje se da će se na ceremoniji na mjestu bivšeg logora okupiti njih 200, pa će ponovo svijetu moći prenijeti što se to događalo na jednom od najokrutnijih mjesta u ljudskoj povijesti.
Auschwitz je kompleks od 40 logora kojima su upravljali Nijemci u okupiranoj Poljskoj. Nakon što je Njemačka 1939. godine napala Poljsku SS je vojnu kasarnu Auschwitz pretvorio u logor za ratne zarobljenike i poljske političke zatvorenike. Prvi su stigli u logor 1940. godine i odmah su počele torture, mučenja i strijeljanja. Od 1942. do 1944. godine u logor su dopremani zatvorenici iz mnogih zemalja koje su Nijemci okupirali, a među njima je bilo najviše Židova, kasnije i sovjetskih građana.
Računa se da je od 1,3 milijuna zatvorenika umrlo 1,1 milijun, s time da je među njima bilo 960.000 Židova, 74.000 Poljaka i 15.000 ruskih zarobljenika. Iz logora je pokušalo pobjeći 802 zarobljenika, a svega 144 uspješno. Došlo je i do neuspješnog ustanka nakon kojeg su pobunjenici ubijeni u plinskim komorama.
Logorom je upravljao SS pod zapovjedništvom Heinricha Himmlera, a zarobljenici su najčešće vlakom transportirani u Poljsku.
Stravične su priče o ljudskim tragedijama i torturama, a među logorašima bilo je i Hrvata. Prije pet godina u hrvatskim medijima je objavljeno svjedočanstvo Opatijca Olega Mandića koji je kao jedanaestogodišnji dječak s majkom i bakom transportiran preko tršćanskog zatvora stočnim vlakom do Auschwitza. Odmah po dolasku završio je u logorskoj baraci i srećom izbjegao plinsku komoru.
Nije bila industrija
"Silne bodljikave žice, karaule i udaljeni dimnjaci krematorija prvo su nam upali u oči, ali to nam nije puno značilo jer smo mislili da je to dio neke industrije. Krenuli smo dalje, goli. Na prvom zaustavljanju su nas ošišali, a odraslima obrijali i stidne dlake dezinficirajući nas protiv ušiju. Mene su ošišali, a kako sam bio nizak, onaj koji me je dezinficirao umjesto da me namaže tom tekućinom po glavi, on mi je gurnuo glavu u tu kantu. Počeo sam urlati od bola i trebalo mi je deset minuta da mi se vrati vid", rekao je novinarima Mandić.
Auschwitz je danas sinonim za holokaust, mjesto koje je UNESCO zaštitio, a muzej godišnje posjeti 1,5 milijuna ljudi. Za ilustraciju u Jasenovac dolaze tek poneki učenici i sve inicijative da se djeca na licu mjesta i u Hrvatskoj upoznaju s logorima smrti i strahotama koje su se tamo dogodile nisu dale rezultata.
I danas su dramatične slike mjesta bivšeg logora, pogotovo pogled na dvije plinske komore gdje su od 1943. godine ubijani logoraši. Tada su nacisti odlučili povećati kapacitet krematorija Birkenau Crematorium II ili "bijele kuće", pa su ugrađena vrata koja ne propuštaju plin. Jedan od četiri plinska krematorija je uništen od strane samih zarobljenika, ali to nažalost nije izmijenilo ni tok rata, ni finale užasnog logora u kojem su gotovo svi ubijeni.
Crkva je kanonizirala dvojicu zatvorenika Auschwitza, Maksimilijana Kolbea, poljskog redovnika i Edith Stein, filozofkinju koja se preobratila na katolicizam. Kolbe je došao u Auschwitz u svibnju 1941. godine i tamo je nastavio raditi kao svećenik, usprkos tome što su ga nacisti mučili i premlaćivali. Kada je jedan od zatvorenika u lipnju 1941. pokušao bijeg nacisti su tražili desetoricu koje će izgladnjeti do smrti. Jedan od izabranih je vikao "moja supruga, moja djeca" i Kolbe se ponudio da bude među tih deset, a kasnije je umro u strašnim mukama. Kanonizirao ga je poljski papa Ivan Pavao II.
Edith Stein je uhapšena u kolovozu 1942. godine i poslana u logor, a prije nego što je krenula iz Nizozemske na put smrti jedan od čuvara joj je ponudio da pobjegne.
"Preuzet ću sudbinu svoje braće i sestara", odgovorila je Stein i u Auschwitzu završila u plinskoj komori. Kanonizirana je 1998. godine kao svetica i mučenik Katoličke crkve.
Dobro je da se svjetski lideri sjete tog vremena i upozoravaju na opasnosti koje i danas prijete ako se mržnja pusti s lanca.
"Dame i gospodo, obvezujem se da te riječi 'nikad više' neće biti prazan slogan, već će to biti dekret koji je u tijeku, imperativ koji se mora poštivati", kazao je u Jeruzalemu Netanyahu. To, kako je rekao, "nezapamćeno okupljanje svjetskih lidera" nazvao je znakom nade. Antisemitizam je kronična bolest, moglo se jučer čuti u Jeruzalemu, a poruku je poslao i Donald Trump.
"Imamo temeljnu i kolektivnu dužnost osigurati da svaka nova generacija zna istinu. Pouke o holokaustu zauvijek moraju biti ugrađene u svijest kako bismo ispunili naše svečano i sveto obećanje da takvo zlo i mržnja više nikada neće doći na vlast", poručio je Trump.
Divljenje Njemačkoj
I na kraju, svi komplimenti i divljenje Njemačkoj, novoj Njemačkoj, njenom sadašnjem vodstvu, od gospođe Angele Merkel do predsjednika Steinmeiera. Kada je Willy Brandt kleknuo i odao počast žrtvama njemačko državno vodstvo uvijek, u svakoj prilici, odaje počast žrtvama velikog i strašnog Drugog svjetskog rata, jasno se odredivši prema nacističkom režimu Adolfa Hitlera. Učinio je to njemački predsjednik i u Jeruzalemu. "Volio bih da mogu reći da smo mi Nijemci jednom zauvijek naučili povijest. Ali, to ne mogu reći kada se mržnja širi", rekao je. Veliki državnik današnje Njemačke, zemlje koja može biti primjer mnogima.
Okupljanje državnika na Svjetskom forumu o holokaustu Sveti grad je pretvorila na jedan dan u glavni grad svijeta. Mnogi su u Izrael došli direktno iz Davosa, očekivao se i Trumpov zet Jared Kushner, ali na kraju ipak nije stigao. Bilo je tu svega, od politike nadalje, pa će ostati zapamćena i scena kad predsjednik Macron viče na izraelske sigurnjake dok je ulazio u crkvu Svete Ane, objekt u vlasništvu francuske vlade. Glasoviti spor oko vlasništva očito traje i danas, pa Macron nije dopustio da ga tamo prate izraelski policajci, već njegovi.
U Jeruzalem nije došao poljski predsjednik Andrzej Duda, ljut što mu organizatori nisu pružili priliku da govori na glavnom skupu. Duda je optužio Putina za "povijesne laži" kako su Poljaci pomogli nacistima, ali je najavio da će u ponedjeljak biti na komemoraciju u Auschwitzu. Nije baš ugodan bio ni susret američkog potpredsjednika i ukrajinskog predsjednika, zbog kojeg je i počela afera sa Trumpom čiji se ishod očekuje u Senatu. Odmah nakon ceremonije državnici su se razbježali svatko na svoju stranu, Putin je otišao do Palestinaca što je također znakovita poruka.
I ovo okupljanje u Izraelu može biti za nas značajno i znakovito. U zemlji gdje se još uvijek diskutira je li ustaški pozdrav "Za dom spremni" stari hrvatski ili onaj pod kojim su ginuli ljudi, sjećanje na prošlost i podsjećanje na strahote logora trebalo bi obilježiti upravo na način kao u Jeruzalemu, uz onu poruku "da se zlo nikada više ne ponovi".
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
