"Sredozemlje će biti još siromašnije, s još manje vrsta, jednostavno zato što klimatske promjene ovaj dio Sredozemlja, posebno njegov istočni dio, čine potpuno neprikladnim za autohtone vrste", rekao je Azzuro.
Cipar je, zbog blizine Sueskog kanala, prvi osjetio posljedice dolaska invazivnih riba. Riba lav potisnula je domaće vrste poput trlje, što je izazvalo nezadovoljstvo među ribarima koji su primijetili velik pad broja lokalnih vrsta koje su kupci tradicionalno tražili.
Tu su i ribe zečarke koje mogu pojesti velike količine algi s morskog dna, čime uništavaju staništa brojnih autohtonih vrsta.
"Znamo što treba učiniti. Trebali bismo smanjiti korištenje fosilnih goriva", rekao je Piero Genovesi Papik, zoolog iz talijanskog Višeg instituta za zaštitu okoliša i istraživanje.
"Ali to je definitivno hitno pitanje za čovječanstvo. Svi znamo rješenja, ali ona, naravno, zahtijevaju globalnu i zajedničku viziju."
U Sredozemlju identificirano oko 1000 invazivnih vrsta
Azzuro navodi da je u Sredozemnom moru identificirano oko 1000 invazivnih vrsta, od kojih se njih 800 već čvrsto udomaćilo. Promjene su, kaže, dramatične. Plitki dijelovi istočnog Sredozemlja izgubili su 93 posto populacije mekušaca.
Uz obalu Jadrana, gdje su nekad bile brojne dagnje, gotovo sve su nestale zbog visokih temperatura mora koje su u pojedinim razdobljima prelazile 30 Celzijevih stupnjeva.
Od Venecije na sjeveru do Barija na jugu, "pomor je bio ogroman", rekao je Azzuro.
"Ako ne pronađemo populacije koje mogu preživjeti u tim različitim klimatskim uvjetima, budućnost dagnji nije sretna budućnost, barem ne u Jadranskom moru", dodao je.
Azzuro je rekao da su njegov institut i partneri prije nekoliko godina pokrenuli kampanju "Čuvajte se te četiri" kako bi upozorili na opasnosti koje invazivne vrste predstavljaju za ljudsko zdravlje.
Primjerice, napuhača je otrovna i može biti smrtonosna ako je ljudi pojedu. Otrovne bodlje ribe lava mogu izazvati ozbiljne ozljede kod osoba koje ih dotaknu.
Stručnjaci traže načine za ublažavanje posljedica
Stručnjaci upozoravaju da se širenje invazivnih vrsta više ne može u potpunosti zaustaviti, ali razmatraju načine kako bi se obalne zajednice mogle prilagoditi.
Jedna od mogućnosti je komercijalizacija jestivih invazivnih vrsta. Druga je plaćanje ribarima da love nejestive vrste poput napuhače kako bi ih se potom uništilo spaljivanjem.
Neke vrste, poput ribe lava, imaju "jasne ekonomske koristi jer se prodaju po vrlo visokim cijenama, posebno u nekim zemljama", rekao je Azzuro.
Ipak, ribari nisu iskoristili potencijal invazivne tamne zečarke, čija se populacija znatno povećala u talijanskim vodama.
Papik smatra da je, iako je "prekasno" za zaustavljanje širenja invazivnih vrsta u Sredozemlju, moguće poduzeti konkretne mjere za smanjenje njihova utjecaja.
Prvi korak je spriječiti daljnje širenje provedbom međunarodnog sporazuma koji obvezuje države da obrađuju balastne vode brodova koji mogu prenositi takve vrste.
"To je nešto što je tehnički izvedivo i što može smanjiti broj ... novih stranih vrsta za 95 do 99 posto", rekao je.
Druga mogućnost je premazivanje brodskih trupova posebnom bojom koja bi spriječila neželjene organizme da se pričvrste za njih.
Papik je dodao i da se mijenjaju ribarstvene politike kako bi se domaćim vrstama omogućilo da ponovno povećaju brojnost, primjerice uzgojem mekušaca koji su otporniji na invazivnu plavu rakovicu.
"U godinama koje dolaze izazov će biti obnoviti okoliš i pronaći nove načine za njegovu obnovu", rekao je Papik.