Laridžani je upravljao širokim rasponom zaduženja, od nuklearnih pregovora i regionalnih odnosa Teherana do nasilnog gušenja unutarnjih nemira, prenosi Reuters.

Kao insajder vladajućeg poretka koji potječe iz jedne od vodećih klerikalnih obitelji, Laridžani je bio na čelu iranskih napora za postizanje nuklearnog sporazuma sa Sjedinjenim Državama, i to samo mjesec dana nakon što mu je Washington u siječnju uveo sankcije zbog navodnog upravljanja smrtonosnim obračunom s protuvladinim prosvjednicima.

Optužio je SAD i Izrael da pokušavaju opljačkati i razbiti Iran te je upozorio "separatističke skupine" na oštar odgovor ako pokušaju bilo kakvu akciju, izvijestila je državna televizija u nedjelju, gotovo 24 sata nakon početka vala napada na Iran. U napadima je ubijen i načelnik Glavnog stožera iranskih oružanih snaga Abdolrahim Mousavi.

Laridžani je u kolovozu imenovan tajnikom Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost (SNSC), a tijekom karijere obnašao je visoke dužnosti, ostajući odan Hameneiju i gradeći reputaciju osobe koja ima pragmatične odnose s često suprotstavljenim frakcijama unutar sustava.

Njegov status Hameneijevog stratega od povjerenja potvrđen je prošlomjesečnim putovanjem u posrednički Oman radi pripreme za neizravne nuklearne pregovore sa SAD-om, dok je Washington gomilao vojne snage na Bliskom istoku. Posljednjih mjeseci Laridžani je također nekoliko puta putovao u Moskvu, ključnu saveznicu, kako bi razgovarao o nizu sigurnosnih veza.

Laridžani, koji je i prije 20 godina vodio SNSC, vratio se na čelo te institucije nakon prošlogodišnjeg 12-dnevnog zračnog rata između Irana i Izraela, kojem su se pridružile i Sjedinjene Države.

Neke od njegovih javnih izjava o nuklearnom pitanju odražavale su pragmatičan ton. "Po mojem mišljenju, to je pitanje rješivo", rekao je Laridžani prošlog mjeseca za omansku državnu televiziju govoreći o pregovorima sa SAD-om. "Ako Amerikance brine da Iran ne krene prema nabavi nuklearnog oružja, to se može riješiti."

Kao glavni nuklearni pregovarač od 2005. do 2007. godine, branio je ono što Teheran naziva svojim pravom na obogaćivanje uranija. Jednom je europske poticaje da Iran odustane od proizvodnje nuklearnog goriva usporedio sa "zamjenom bisera za bombon".

Iranski analitičari tada su smatrali da diplomacijom nastoji uvjeriti Zapad te da je pragmatičar. Laridžani je bio predsjednik parlamenta od 2008. do 2020., a tijekom tog mandata Iran je 2015. postigao nuklearni sporazum sa šest svjetskih sila. Predsjednik Donald Trump povukao je SAD iz tog sporazuma 2018. godine.

Laridžani je upozorio da se iranski nuklearni program "nikada ne može uništiti". "Jer jednom kad otkrijete tehnologiju, to vam otkriće ne mogu oduzeti", rekao je za PBS Frontline u rujnu 2025. "To je kao da ste izumitelj nekog stroja, a stroj vam ukradu. I dalje ga možete ponovno napraviti."

SAD i Izrael vjeruju da Iran želi proizvesti nuklearno oružje, dok Iran tvrdi da je njegov program isključivo miroljubiv.

Nakon vala protuvladinog bijesa u siječnju, Washington je osudio njegovu ulogu u vijeću za sigurnost. U priopćenju američke vlade o sankcijama protiv njega navodi se da je Laridžani predvodio gušenje niza prosvjeda koji su zahvatili Iran.

"Laridžani je bio jedan od prvih iranskih vođa koji je pozvao na nasilan odgovor na legitimne zahtjeve iranskog naroda", stoji u izjavi američkog Ministarstva financija od 15. siječnja, uz dodatak da je djelovao po Hameneijevom nalogu. Organizacije za ljudska prava navode da su u obračunu s prosvjednicima ubijene tisuće ljudi.

Poput drugih iranskih dužnosnika, Laridžani je izrazio razumijevanje za prosvjede zbog ekonomskih teškoća, ali je osudio oružane akcije za koje je tvrdio da ih potiče Izrael. "Prosvjede naroda treba u potpunosti odvojiti od tih terorističkih skupina", prenijeli su državni mediji njegovu izjavu 10. siječnja. "Izgrednici su urbana kvaziteroristička skupina", rekao je 26. siječnja.

Laridžani je više puta posjetio Moskvu i sastao se s predsjednikom Vladimirom Putinom, pomažući Hameneiju u odnosima s ključnim saveznikom kao protutežom američkom pritisku. Bio je zadužen i za unapređenje pregovora s Kinom, što je 2021. dovelo do 25-godišnjeg sporazuma o suradnji.

Neuspješno se kandidirao za predsjednika 2005. godine, a pokušao se kandidirati i na izborima 2021. i 2024., no oba puta mu je to zabranilo Vijeće čuvara.

Rođen je 1958. u iračkom Najafu u uglednoj iranskoj klerikalnoj obitelji, a kao dijete se preselio u Iran gdje je doktorirao filozofiju. Nekoliko njegove braće također je obnašalo visoke dužnosti. U siječnju je jedna od njegovih kćeri dobila otkaz na medicinskom fakultetu američkog Sveučilišta Emory nakon prosvjeda iransko-američkih aktivista zbog uloge njezina oca u gušenju prosvjeda.