(Reuters)
Iran je potvrdio da je ajatolah Ali Hamenei, vrhovni iranski vođa, mrtav. Na njegovom X profilu objavljena je poruka:
"U uzvišenom imenu Hajdara (Imama Alija), mir neka je s njim. Bez njega nema ni neba ni zemlje. Bez njega nema ljubavi poput Zejnebine"
"Hajdar" je jedno od imena/imena časti imama Alija (Alija ibn Ebi Taliba), a izraz "alejhi selam" znači "mir s njim" i koristi se kao znak poštovanja, piše Index.hr.
O svemu se oglasio i američki predsjednik.
(Screenshot)
***********
Izraelske vlasti potvrdile su da je iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamnei, ubijen u današnjim napadima, javlja CNN.
Jedan od izvora bliskih izraelskim vlastima naveo je da je zaprimljena fotografija tijela Alija Hamneija. Drugi izvor tvrdi da je u pripremi i službena objava o njegovoj smrti.
Izraelsko ministarstvo obrane ranije je objavilo da je Izrael pokrenuo "preventivni napad" na Iran. Iranski mediji istodobno izvještavaju da su dronovi pogodili ciljeve u Teheranu, prenose svjetske agencije.
Iranski izvori odlučno demantiraju da je ubijen. "Mogu vas uvjeriti da je vođa revolucije stabilan i da čvrsto zapovijeda na terenu", rekao je izvor iranskih državnih medija blizak Hameneijevom uredu. "Neprijatelj pribjegava mentalnom ratovanju, svi bi trebali biti svjesni", izjavio je šef odnosa s javnošću u uredu iranskog vrhovnog vođe, prenosi Index.hr.
Ajatolah se nije oglasio niti je viđen u javnosti od početka napada.
BBC javlja da se u pojedinim teheranskim četvrtima građani okupljaju i slave zbog, kako navode, još uvijek nepotvrđene vijesti o smrti ajatolaha Alija Hamneija.
Donald Trump je, odgovarajući na pitanja novinara, dao naslutiti da su točna izvješća o smrti ajatolaha. "Pobio je mnogo ljudi. Jako, jako mnogo ljudi. Uništio je brojne živote. Uništio je brojne obitelji, a uništio je i zemlju." Na pitanje kako i kada će dobiti potvrdu o smrti, Trump je pojasnio: "Pa, razgovarao sam s mnogo ljudi, i ne samo s njima, i sigurni smo... smatramo da je ta priča točna."
Ali Hamenei rođen je 1939. u Mašhadu, u obitelji vjerskih učenjaka. Nakon islamske revolucije bio je među bliskim suradnicima Ruholaha Homeinija, a 1981. postao je predsjednik države. Na poziciju vrhovnog vođe stupio je 1989., nakon Homeinijeve smrti, i od tada je najviši autoritet u političkom i vjerskom poretku Irana.
Kao vrhovni vođa imao je konačnu riječ u pitanjima obrane, sigurnosti i vanjske politike. Imenovao je ključne dužnosnike, nadzirao oružane snage i imao presudan utjecaj na rad pravosuđa i državnih medija. Njegova moć nadilazila je izabrane institucije, uključujući i predsjednika države.
Tijekom više od tri desetljeća na čelu sustava preživio je niz unutarnjih kriza – od studentskih prosvjeda krajem devedesetih, preko masovnih demonstracija nakon spornih izbora 2009., do valova nezadovoljstva potaknutih gospodarskim poteškoćama i društvenim restrikcijama. Svaki put odgovor vlasti bio je odlučan i često represivan.
Vanjska politika pod njegovim vodstvom bila je obilježena čvrstim otporom prema Sjedinjenim Državama i Izraelu te snažnom potporom savezničkim skupinama u regiji. Revolucionarna garda postala je stup sigurnosnog aparata, ali i važan političko-ekonomski akter.
Unatoč međunarodnim sankcijama i pritiscima, Hamenei je inzistirao na samodostatnosti i očuvanju revolucionarnog identiteta države. Kritičari su upozoravali na izolaciju i gospodarsku stagnaciju, dok su pristaše tvrdile da je očuvao suverenitet zemlje.
Ako bi se informacije o njegovoj smrti pokazale točnima, slijedi razdoblje institucionalne i političke tranzicije. Prema iranskom ustavu, Vijeće stručnjaka bira novog vrhovnog vođu. Imena potencijalnih kandidata već se godinama spominju u političkim krugovima, uključujući i članove obitelji te visoke klerike bliske Revolucionarnoj gardi.
U takvom scenariju upravo bi sigurnosne strukture mogle imati ključnu ulogu u stabilizaciji ili preuzimanju inicijative. Analitičari upozoravaju da bi borba unutar različitih frakcija mogla dodatno destabilizirati zemlju.
Bez obzira na ishod, Iran se nalazi na raskrižju. Moguć je pokušaj konsolidacije vlasti i demonstracija snage prema van, ali i unutarnje preispitivanje smjera kojim je zemlja išla desetljećima. Za državu čiji je politički sustav snažno personaliziran, svaka promjena na vrhu znači potencijalnu promjenu ravnoteže moći – unutar zemlje i u cijeloj regiji.