Već sam na kraju ljeta, upravo na stranicama Magazina Glasa Slavonije, upozorio da će se rat u Ukrajini približiti kompromisu - i to u trenutku kada je malo tko vjerovao da je takav razvoj moguć. Sada ulazimo u fazu u kojoj se prvi put nazire politička arhitektura mogućeg dogovora. Premda ona još nije konačna i sigurno će se dodatno mijenjati. Današnja situacija otvara prostor za proces koji neće rezultirati pravednim mirom, nego zamrznutim konfliktom. Ali sa sačuvanim ukrajinskim državnim subjektivitetom. To je ujedno i najvažniji strateški ishod - kaže Vladimir Milinović, medijski stručnjak, politički komentator i konzultant iz INMS-a (Ideje novih medijskih strategija).

DUBOKA ASIMETRIJA

Je li ukrajinsko prihvaćanje prilagođenog američko-ruskog plana taktički potez - "figa u džepu", napose kad se radi o Zelenskom?

- Prihvaćanje prilagođenog plana jest prije svega diplomatska taktika, a ne priznavanje poraza. Ukrajina na ovaj način izbjegava opasnost da bude optužena za odbacivanje inicijative koju Washington smatra posljednjim pokušajem da se postigne stabilizacija. Zelenski manevrira između vojnih realnosti, iscrpljenih resursa, unutarnjeg pritiska i činjenice da mu je američka potpora nužna za bilo kakvu održivu obranu. Zbog tog razloga prihvaćanje nacrta sporazuma služi i kao politički štit: ako Putin odbije, tada Rusija ostaje jedina strana koja blokira mir. Ako pak pristane, Ukrajina stječe prostor da izbori dodatne izmjene u fazi implementacije.

Ukrajinsko prihvaćanje zato je "prvi korak" bez ikakve garancije da će ishod biti potpuni pristanak. Radi se o taktičkoj fleksibilnosti, o nastojanju da se međunarodni pritisak prebaci na Rusiju i o procjeni da je sada mudrije ostati unutar procesa, pa makar on bio i nepovoljan, nego izvan njega. Ukrajina tu, uz Europu i snage u američkoj politici koje se groze još jedne kapitulacije, nalik na onu u Dohi, kad je predan Afganistan - radi na tome da se dobije najviše moguće. Ali u okviru realnosti. Ukrajina je sad - i vlada Zelenskog i oporba koju očito iz Londona predvodi Zalužni - spremna na kompromis.

Lavrovljev zahtjev za "duhom i slovom Aljaske" i tvrdnje da je plan napisan u Kremlju, kako to komentirate - koliko smo daleko od mira? WSJ piše da je prva verzija mirovnog plana faktički sastavljena u Kremlju...

- Rusija upornim pozivanjem na "dogovor s Aljaske" nastoji ograničiti mogućnost izmjena koje bi kompromis učinile povoljnijim za Ukrajinu i EU. Lavrovljeva poruka znači da Moskva ne želi pregovarati ispočetka, nego želi da se dokument, kakav je prvotno predložen, praktički samo parafira. To jasno pokazuje da se Rusija osjeća sigurnom na terenu, ali istodobno otkriva nesigurnost: Moskva se boji procesa koji bi mogao završiti rješenjem koje formalno smanjuje značenje njezine pobjede, boji se zaustavljanja rata i domaćeg "svođenja računa" kad se ugase ratni bubnjevi.

Tvrdnje da je plan faktički sastavljen u Kremlju - neovisno o tome jesu li pretjerane - pokazuju percepciju duboke asimetrije. Ipak, nakon više od tri godine rata, bliže smo zamrzavanju nego eskalaciji. Ne nužno miru, ali prvom opipljivom okviru koji obje strane moraju bar prividno uzeti ozbiljno.

Je li riječ o povratku doktrine ograničenog suvereniteta, kojom se u vrijeme hladnog rata "proslavio" Leonid Brežnjev?

- U bitnim elementima - da. Dodjeljivanje "specijalnog sigurnosnog statusa", ograničavanje vojske, renuncijacija članstva u NATO-u i mehanizmi nadzora nad naoružanjem podsjećaju na logiku hladnog rata, kada su suverene države formalno bile neovisne, ali su faktički imale ograničen manevarski prostor ako su se nalazile u orbiti većeg susjeda. Međutim, Finska je primjerice preživjela takav aranžman 1945., razvila se, i sad je članica NATO-a koja posjeduje 53 F-18, 64 F-35 i snažnu vojsku. Dakle, kroz desetljeća su korak po korak u pozitivnom smislu 'izigrali' nepovoljan mirovni sporazum. Takva Finska, neznatno veća od Hrvatske (5,6 milijuna), treba biti na umu i svima koji misle da je 12 Rafalea i 44 Leoparda prevelik trošak. Kad bi se mjerila s finskom odlučnošću, Hrvatska bi morala imati bar 40 modernih borbenih zrakoplova i 200 tenkova, 1200 oklopnih transportera te cijelo stanovništvo obučeno za "općenarodnu obranu".

Finci dakle mogu poslužiti kao primjer. Bili su odlučni u nakani da povrate svoju potpunu neovisnost i integraciju u svjetski Zapad i Sjever, ali ne slijepim pouzdanjem u saveznike, već kombinacijom vlastitih napora, diplomacije i finskog poznatog "Sisu" (pogledajte istoimeni ratni film iz 2022. godine!), tvrdoglavosti koja ih nije napuštala čak ni kad su im Rusi, po slovu ugovora, cenzurirali medije u glavnom gradu Helsinkiju.

Sve u svemu, ako Ukrajina bude prisiljena prihvatiti gubitak dijela teritorija i ozbiljna sigurnosna ograničenja, to bi značilo povratak konceptu prema kojem je suverenitet uvjetovan regionalnom moći Rusije. Razlika je, međutim, u tome što Ukrajina danas ima snažnu vezu s EU-om, a Rusija ulazi u pregovore s pozicije dugoročne slabosti. Time se stvara hibridna situacija: formalno ograničeni suverenitet, ali istodobno jačanje europske integracije kao kompenzacijskog mehanizma.

Ako plan propadne - što onda? Hoće li se SAD povući i koliko bi rat mogao trajati?

- Ako plan propadne, što ne očekujem, najvjerojatniji ishod bio bi postupno povlačenje SAD-a, bar u političkom smislu, i prepuštanje Europe da sama upravlja ukrajinskom krizom. To ne znači potpuni prekid pomoći, ali znači da će Washington zahtijevati da EU preuzme glavninu tereta. U tom scenariju Ukrajina bi ušla u rat iscrpljivanja, s povremenim ruskim ofenzivama i sporadičnim pomacima linija na bojištu, te pokušajima unutarnje destabilizacije vlade u Kijevu.

U tom će slučaju sudbinu Ukrajine odrediti politička volja i kohezija Europe da je financira još 18 mjeseci, koliko je prema procjenama potrebno ruskom industrijsko-vojnom kompleksu da se zaustavi iscrpljenjem financijskih i ljudskih resursa.

POUČAK ZA HRVATSKU

Ako plan bude prihvaćen - tko što dobiva? Što znači takav razvoj situacije za dugoročnu sigurnost Europe, što za sve uključene aktere...?

- Ukrajina bi dobila ono najvažnije - opstanak. Iako uz visoku cijenu teritorijalnih gubitaka, Ukrajina bi zadržala političko značenje, međunarodnu potporu, pristup europskom tržištu, EU integracijama i mogućnost obnove. U geopolitičkom smislu, opstanak Ukrajine, čak i reducirane, poraz je ruske logike "nestanka ukrajinske državnosti", koja je proklamirana u programatskoj objavi ruske državne agencije RIA i još stoji na agencijskom feedu. Taj su ratni cilj više puta potvrdili ideolozi i propagandisti. Time bi zapravo rat bio završen porazom Moskve, iako bi naizgled anektirala Donbas i Krim.

Europa dobiva povećanu koheziju između ključnih država članica, ali i veću stratešku autonomiju. EU izlazi integriraniji i svjesniji vlastite odgovornosti, uz polagan nestanak remetilačkih faktora koji su godinama destabilizirali zajedničke politike.

SAD dobiva mogućnost da se fokusira na Pacifik, ali uz očuvani status globalnog lidera - jer kompromis koji omogućava opstanak Ukrajine održava i američki kredibilitet.

Rusija dobiva teritorij, ali gubi gotovo sve ostalo: izlazi iz rata iscrpljena, zaustavljenog gospodarstva, demografski urušena i dugoročno ovisna o Kini. To je strateški poraz, bez obzira na taktičke dobitke.

NATO dobiva smanjeni rizik izravnog rata s Rusijom, ali i pouku da mora ubrzati vlastitu transformaciju.

Dugoročno, istočna Europa postaje ozbiljniji obrambeni bastion. To je poruka i Hrvatskoj da članak 5. NATO-a o zajedničkoj obrani dolazi nakon članka 3., a to je da svaka članica mora biti sposobna braniti samu sebe. Za Hrvatsku to znači ubrzati sve što jača članak 3.: popunu vojne pričuve, održavanje spremnosti i dovoljno streljiva, otpornost mreža i industrijske lance za proizvodnju oružja - Orqu, Dok-ing, ĐĐ, Končar, HS Produkt, Brodogradilišta, i druge aktere.

Na kraju, vjerojatni ishod - o kojem sam pisao prije nekoliko mjeseci - jest zamrzavanje rata na dosegnutim linijama, bez povrata teritorija, ali uz politički opstanak Ukrajine. To je ujedno i početak nove sigurnosne arhitekture Europe.

Povezane vijesti

• OPASNO MIRIŠE NA RAT Američki vojnici poslani su u Europu, a ostvari li Rusija svoje prijetnje, bit će to veliki rat s teškim posljedicama za cijeli svijet
• Sve je manje nade da Europu čekaju mirni dani. Hrvatska mora biti posebno oprezna, jer će se KRIZA PRELITI SVE DO NAŠIH GRANICA
• Zelenski pozvao na promjenu režima u Rusiji