Političko nasilje
Vladimir Milinović: Iako se drama događa u Americi, posljedice polarizacije osjećamo i u Europi
(Reuters)
Kad smo prije nešto više od godine dana razgovarali o temi političko nasilje, povod je između ostalog bio tadašnji pokušaj atentata na Trumpa. Sad je povod smrtonosniji, ubojstvo Charlieja Kirka, konzervativnog aktivista i Trumpova prijatelja... Dakle, u pitanju je ponovo Amerika, no jesmo li u odnosu prema razgovoru od prošli put nešto zaboravili spomenuti, neki aspekt, koji i povijesno i u sadašnjosti generira ovodobni kaos u SAD-u, koji sve više postaje nepovratno podijeljeno društvo - pitali smo Vladimira Milinovića, medijskog stručnjaka, političkog komentatora i konzultantnta iz INMS-a (Ideje novih medijskih strategija).
- Ubojstvo Charlieja Kirka, nakon pokušaja atentata na Donalda Trumpa, snažan je podsjetnik na to da političko nasilje i polarizacija u Sjedinjenim Američkim Državama nisu prolazna epizoda, nego duboko ukorijenjen problem. No pritom treba reći i nešto što se često zaboravlja: današnja situacija nije bez presedana.
Nije ovo prva eskalacija. Podsjetimo, šezdesete su bile obilježene ubojstvima Kennedyja i Kinga. Danas je razlika u tome da tehnologija sve čini globalno vidljivim i trajno prisutnim. U Europi su sedamdesetih i osamdesetih djelovale terorističke skupine poput Crvenih brigada i RAF-a. Čak ni makartistički progoni nisu daleka prošlost. Dakle, i tada je društvo bilo pod snažnim udarom podjela i radikalizacije, možda i snažnijim nego danas.
Razlika je u tome što sada 24-satni medijski ciklus daje svemu globalnu vidljivost i stvara se dojam trajne krize. Zato mislim da današnji američki kaos ne treba gledati samo kao put bez povratka. On je ozbiljan, ali nije bezizlazan.
Snaga američke demokracije uvijek se pokazivala u sposobnosti da apsorbira i krize i sukobe, te da nakon njih pronađe novu ravnotežu. Taj optimizam ne znači zatvaranje očiju pred problemom, nego podsjetnik da su i gore kušnje bile prebrođene.
O LJEVICI I DESNICI...
- Ubojstvo Charlieja Kirka ponovno je potaknulo lavinu optužbi - s jedne strane govori se o "radikalnoj ljevici koja je u ratu s Amerikom", s druge pak o Trumpu i njegovim pristašama kao glavnim krivcima za atmosferu nasilja. Gdje je istina? Ona nije jednostrana - američko društvo danas funkcionira u logici ogledala, u kojem obje strane hrane radikalizaciju i koriste je za vlastitu mobilizaciju.
Istina je i da je američka ljevica, kroz medije, akademiju i nevladine mreže, izuzetno utjecajna, ali to ne znači da sama ima moć cancelirati demokraciju i javnu riječ (iako je prema tome bila krenula, masovnim otpuštanjem profesora sa sveučilišta kroz cancel logiku, te cancelom spomenika i javnih osoba poput J. K. Rowling). S druge strane, trumpistička desnica stvara vlastite paralelne sustave moći i narativa, i otvoreno najavljuje "prenamjenu" američke demokracije, nazivajući to "mračnim prosvjetljenjem" (Dark Enlightenment). Problem, dakle, nije u "apsolutnoj prijetnji" s jedne strane, nego u spirali međusobnog optuživanja i pretjerivanja koja stvara osjećaj da je demokratski okvir pred pucanjem. Obje strane tu imaju i financijski interes - bijes i osjećaj ugroze izravno potiču donacije političkim kampanjama i povećavaju gledanost stranačkih medija, pretvarajući tako polarizaciju u profitabilan poslovni model.
Ono što ipak ostaje razlog za umjereni optimizam jest činjenica da su američke institucije, uza sve mane, i dalje dovoljno jake da apsorbiraju krize. I dok politički jezik postaje sve žešći, društvo još uvijek posjeduje mehanizme samokorekcije - od sudova do izbora - koji ga čuvaju od potpunog urušavanja.
O ULOZI MEDIJA...
- Mediji i društvene mreže danas imaju presudnu ulogu u dinamici političkog nasilja u SAD-u. Tradicionalni mediji svrstavaju se uz jedan ili drugi politički tabor - jedni su pod snažnim utjecajem Trumpa i konzervativne desnice, drugi su bliži progresivnim krugovima. Time se stvara medijski krajolik koji više ne funkcionira kao zajednički prostor javne rasprave, nego kao paralelni svemiri u kojima svaka strana vidi samo "svoje istine".
Društvene mreže danas funkcioniraju kao benzin izliven po vatri političkih sukoba. Algoritmi nagrađuju najekstremnije i najemocionalnije sadržaje, jer upravo oni donose najveći angažman i klikove. U takvom okruženju politička retorika postaje sve žešća, a nasilje se počinje doživljavati kao nešto "normalno" ili čak očekivano. Činjenica da je Tyler Robinson, osumnjičeni za ubojstvo Kirka, svoje stavove širio upravo preko društvenih mreža samo potvrđuje koliko su one postale instrument radikalizacije.
Ipak, ne smijemo zaboraviti da digitalno okruženje ima i pozitivne strane - ono omogućava širenje informacija, organizaciju društvenih pokreta i brzu reakciju javnosti. No problem je u tome što su prednosti nadjačane nedostatkom kontrole i odgovornosti. Sve dok je glavni kriterij medijskog i digitalnog sustava profit kroz pažnju, a ne vjerodostojnost, taj začarani krug polarizacije i nasilja teško je prekinuti. Destruktivni utjecaj algoritama na javni diskurs toliko je ozbiljan da bi, premda je u praksi neizvedivo, društvu dobro došao potpuni "digitalni detoks" kako bi se prekinuo začarani krug sukoba.
O NASILJU NEKAD I SAD...
- Teza da današnje političko nasilje u SAD-u nije ni približno razornog intenziteta kao u šezdesetima - stoji! Tada su u kratkom razdoblju ubijene ključne javne osobe, dogodili su se masovni rasni nemiri i rat u Vijetnamu polarizirao je cijelu naciju. Profesori, intelektualci masovno su ostajali bez egzistencije pod pritiskom "lova na vještice". Danas nasilje, stvarno, verbalno i institucionalno, nije dosegnulo takve razmjere.
Zašto onda prevladava apokaliptična atmosfera? Jedan je razlog medijski i digitalni ekosustav - on stvara dojam da živimo u neprekidnoj izvanrednoj situaciji, jer se svaki incident u realnom vremenu prenosi globalno i komentira iz svih mogućih kutova. Drugi je razlog politička strategija - i ljevica i desnica imaju interes pojačavati osjećaj krize, jer tako mobiliziraju vlastite birače i donatore.
Komu to ide u prilog? Svima onima koji profitiraju od polarizacije - od medijskih korporacija koje žive od klikova i gledanosti, do političkih aktera kojima stanje trajnog sukoba omogućava jačanje vlastitih pozicija.
Iako se sve događa u Americi, posljedice polarizacije osjećamo i u Europi - bilo kroz sigurnosne politike, bilo kroz kulturne trendove i sukobe koji prelijevaju i na naše društvo. Odjeke tih sukoba vidimo i u našem javnom prostoru, gdje se uvezene teme iz "kulturnih ratova" često nameću umjesto rasprave o ključnim lokalnim problemima i tako nepotrebno stvaraju društvene podjele. Tako se posljednjih mjesec i pol u Hrvatskoj razvija silovita "antifa diskusija" umjesto da se govori o tome da su maloprodajne cijene porasle 160 % od 2020. do danas.
No mislim da je važno dodati i zrno realnog optimizma: Amerika je u povijesti prolazila i kroz gore krize i uvijek se na kraju vraćala ravnoteži. Amerika danas izgleda podijeljeno do točke pucanja, ali to nije kraj njezine demokracije - to je jedna od njezinih kriza, a krize su dio njezine povijesti.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
