noćni vojni napadi
Američki napadi na iranska nuklearna postrojenja test su granica vojne moći
(Reuters)
Noćni vojni napadi Sjedinjenih Američkih Država, koji su prema predsjedniku Donaldu Trumpu "razorili" glavna iranska nuklearna postrojenja, stavit će na kušnju stav da takvi napadi mogu odgoditi nuklearni program, iako ne i uništiti odlučnost za posjedovanjem atomskog oružja.
Kako se iranski nuklearni program širio i postojao sofisticiraniji tijekom protekla dva desetljeća, mnogi dužnosnici i nuklearni stručnjaci upozorili su: Možete uništiti ili onesposobiti fizičku infrastrukturu nuklearnog programa, no vrlo je teško ili nemoguće eliminirati znanje koje je zemlja stekla.
Zapadne snage uključujući SAD javno su to davale do znanja, požalivši se na "nepovratno stjecanje znanja" Irana izvođenjem aktivnosti kojima se Zapad protivio.
"Sami vojni napadi ne mogu uništiti napredno iransko nuklearno znanje", priopćila je Udruga za kontrolu oružja sa sjedištem u Washingtonu nakon američkih napada masivnim bombama za probijanje bunkera na dva glavna iranska podzemna postrojenja za obogaćivanje uranija u Natanzu i Fordowu.
"Napadi će unazaditi iranski program, no po trošak jačanja odlučnosti Teherana da obnovi svoje osjetljive nuklearne aktivnosti, a postoji i mogućnost da se zemlja povuče iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja, te krene u smjeru naoružavanja."
Izrael je također rekao da je ubio iranske nuklearne znanstvenike, no o sudionicima iranskog nuklearnog programa malo se zna, a dužnosnici su rekli da su skeptični o ozbiljnom učinku na iransko nuklearno znanje, čak iako bi to moglo usporiti kratkoročni napredak.
Zapad kaže da nema civilnog opravdanja za iransko obogaćenje uranijem do gotovo oružane razine fisijske čistoće. Iran kaže da su mu nuklearni ciljevi isključivo miroljubivi i da ima pravo obogaćivati uranij koliko želi.
Iranski nuklearni program postigao je brze napretke otkad je Trump povukao SAD iz nuklearnog sporazuma 2015. godine između Teherana i velikih sila koji je ograničavao nuklearne aktivnosti u zamjenu za olakšavanje sankcija.
Nakon američkog povlačenja iz sporazuma 2018. godine i ponovnog nametanja američkih sankcija, Iran je uvelike nadmašio ograničenja nametnuta sporazumom, poput onog do koje razine čistoće smije obogaćivati uranij i koliko može skladištiti.
Zaliha uranija
Barem do prvih izraelskih napada na postrojenja za obogaćivanje 13. lipnja, Iran je obogaćivao uranij do čistoće od 60 posto, što je visok skok do otprilike 90 posto što je razina bombe, te značajno iznad razine od 3.67 posto koliko je nametnuto sporazumom iz 2015. godine, kojeg se Iran držao sve do godine nakon što se Trump povukao.
Prema posljednjem izvješću Međunarodne agencije za atomsku energiju 31. ožujka, Iran je imao dovoljno uranija obogaćenog do 60 posto razine čistoće, a ako bi nastavio s daljnjim obogaćenjem, imao bi materijala da proizvede devet nuklearnih bombi, prema podacima IAEA-e. Ima još dodatno uranija na nižim razinama od 20 ili pet posto.
Učinak američkih i izraelskih napada na iranska nuklearna postrojenja tek treba utvrditi. Uz lokacije na kojima se obogaćuje uranij, SAD je pogodio Isfahan, za koji dužnosnici kažu da pod zemljom čuva veliki dio iranskih zaliha najviše obogaćenog uranija.
Jedno otvoreno pitanje je koliko još visoko obogaćenog uranija Iran još ima.
Viši iranski izvor rekao je Reutersu u nedjelju da je većina visoko obogaćenog uranija koji se nalazio na lokaciji Fordow premještena na nepoznatu lokaciju prije nego što je SAD napao.
Zamjenik ministra vanjskih poslova Kazem Gharibabadi rekao je državnoj televiziji prošli vikend da će Iran poduzeti mjere da zaštiti nuklearne materijale i opremu koje neće prijaviti agenciji IAEA te da neće kao ranije surađivati s IAEA-om.
Scenarij Sjeverne Koreje
IAEA nije uspjela provesti inspekcije u Iranu od prvih izraelskih napada prije devet dana, no rekla je da je u kontaktu s iranskim vlastima.
Također je nepoznato što će Iran učiniti po pitanju svoga nuklearnog programa. Prijetnja da će se povući iz Sporazuma o neširenju nuklearnog naoružanja daje naslutiti da je u utrci za nuklearnim oružjem, unatoč tome što tvrdi da mu to nije cilj.
Jedina druga zemlja koja je najavila svoje povlačenje iz NPT-a je Sjeverna Koreja 2003. godine. Izbacila je IAEA-ine inspektore i nastavila testirati nuklearno oružje.
"Naša najveća briga je da ćemo završiti sa scenarijem Sjeverne Koreje, gdje bi ovi napadi mogli uvjeriti Irance da je jedini način za očuvanje režima izrada bombe. Sada nitko ne bombardira Sjevernu Koreju, zar ne?" rekao je jedan europski dužnosnik.
Čak i ako se inspekcije nastave, zbog Trumpova povlačenja 2018. godine, Iran je već uklonio dodatni nadzor IAEA koji je dogovoren sporazumom iz 2015. godine. To znači da agencija više ne zna koliko centrifuga Iran ima na neprijavljenim lokacijama.
IAEA kaže da i dok ne može garantirati da su iranske namjere u cijelosti miroljubive, da također nema vjerodostojnih indikacija o koordiniranom programu izrade nuklearnog oružja.
Izraelski i američki napadi pojačali su zabrinutosti kod diplomata i drugih dužnosnika da će Iran koristiti te centrifuge da sastavi tajno postrojenje za obogaćenje, jer se takvo postrojenje može izgraditi u relativno maloj i neupadljivoj zgradi poput skladišta.
"Posve je moguće da postoje postrojenja za obogaćenje uranija za koja ne znamo. Iran je velika zemlja", rekao je zapadni dužnosnik, dodavši da Iran može odlučiti pričekati.
"Ako u dvije godine Iran krene ispočetka, trebalo bi mu samo nekoliko mjeseci da postavi novi program i da se vrati tamo gdje je jučer bio."
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
