Pakt o migracijama unazadit će europsku regulativu o azilu i staviti još više ljudi u pritvor na granicama EU-a

Ilustracija (Foto: Reuters)

Novi pakt o migracijama i azilu usvojen u Europskom parlamentu koji je izazvao velike kritike nevladinih organizacija i parlamentarne manjine čeka usvajanje pred Vijećem EU-a krajem ovog mjeseca. Riječ je, kao što smo ranije izvještavali, o deset zakonodavnih rješenja o reformi europske migracijske politike i politike azila kojim se, formalno, pooštravaju pravila za dobivanje azila, obavezuje zadržavanje svih migranata na granicama EU-a i olakšava deportacija. Iako je u EU parlamentu dobio potrebnu većinu, okupivši šaroliko društvo europskih pučana, socijaldemokrata i liberala, glavni protivnici od klubova ljevice i zelenih do krajnje desnice smatraju ga "trulim kompromisom" političkih elita. Poznato je da su ga eurozastupnici lijevog i zelenog bloka prozvali "paktom srama", svojevrsnom kapitulacijom pred ksenofobnim narativima i izdaju europskih vrijednosti. No, pojedini analitičari pakt o migracijama posprdno su prozvali "patkom o migracijama" jer u praksi neće biti provediv, iako je osam godina 27 članica pregovaralo o njegovom konačnom obliku. Štoviše, jaz između odredbi i prakse mogao bi dodatno povećati problem.

Potvrda u članicama

No, da bi pakt stupio na snagu u cijelom EU-u moraju ga potvrditi sve države članice, nakon čega kreće rok od dvije godine za implementaciju. Više od 160 organizacija za ljudska prava, uključujući Amnesty International (AI) Human Rights Watch (HRW) i Međunarodni odbor za spašavanje (IRC) osudilo je zakonodni paket EU-parlamenta upozoravajući da će dovesti do većih patnji, manje zaštite ljudi i više kršenja ljudskih prava.

– Ovakav pakt unazadit će europski zakon o azilu za desetljeća koja dolaze, upozorila je Eve Geddie, direktorica Ureda europskih institucija Amnesty Internationala, dodajući da neće riješiti goruće probleme s kojima se suočavaju sustavi azila u EU-u, uključujući nedovoljno ulaganje u sustave azila i prihvata, nezakonita i često nasilna odbijanja migranata, politike koje ljudima uskraćuju pravo na azil i kažnjava ih se na granicama EU-a. Njegov vjerojatni ishod su povećane patnje koje će ljudi osjetiti na svakom koraku puta do azila u EU-u. Od načina na koji ih tretiraju zemlje izvan EU-a, njihovog pristupa azilu i pravnoj podršci na europskim granicama, do njihovog prihvata unutar EU-a, ovaj je sporazum osmišljen kako bi ljudima otežao pristup međunarodnoj zaštiti. Pakt će gotovo sigurno uzrokovati da više ljudi bude stavljeno u, de facto, pritvor na granicama EU-a, uključujući obitelji s djecom, ljude u ranjivim situacijama. Bit će smanjen stupanj zaštite za ljude koji traže azil u EU-u, koji će više biti kanalizirani kroz nestandardne granične procedure azila, umjesto da dobiju poštenu i potpunu procjenu svojih zahtjeva za azil. Pakt o migracijama također ne pruža podršku državama u kojima ljudi prvi put dolaze u Europu, uključujući Italiju, Španjolsku ili Grčku. Osim toga, u slučaju povećanog broja dolazaka i tzv. "više sile" dopušta se zemljama da odustanu od širokog spektra zaštitnih odredbi EU-a o azilu, što predstavlja rizik kršenja međunarodnog prava o izbjeglicama i općenito ljudskim pravima, dovodeći do opasnog presedana za pravo na azil na globalnoj razini, naglašava europska direktorica AI-a Eve Geddie.

Raste broj zahtjeva

Međunarodni odbor za spašavanje (IRC) čije brojne ekipe interveniraju u brojnim akcijama spašavanja života migranata na Mediteranu, ali i svjedoče tragičnim pogibijama obitelji, upozorio je da pakt ne nudi održiva rješenja za ljude koji traže sigurnost na granicama EU-a.

– Europa si ne može priuštiti da svjedoči još više gubitaka života prije nego što se posveti akcijama koje daju prednost dobrobiti i pravima onih koji traže utočište. Tijekom pregovora o Paktu, IRC je ponudio brojna humanitarna rješenja, pozivajući na poštovanje temeljnih mjera zaštite u skladu s EU i međunarodnim pravom, posebno za djecu i druge ranjive osobe, jake i istinski neovisne mehanizme nadzora granica kako bi se spriječili ilegalni "pushbackovi" i osiguralo da oni koji krše ljudska prava budu pozvani na odgovornost, objavili su iz IRC-a.

Prema podacima Eurostata lani je bilo evidentirano 1,14 milijuna zahtjeva za azil. Vec´ četiri godine broj tih zahtjeva stalno se povećava. Osim toga, oko četiri milijuna ratnih izbjeglica iz Ukrajine došlo je u zemlje EU-a od 2022. godine – oni pak automatski imaju pravo boravka i ne moraju tražiti azil. Tražitelji azila i izbjeglice obuhvaćeni paktom trebali bi, u roku od tjedan dana nakon dolaska kopnenim, vodenim ili zračnim putem, biti identificirani i registrirani u proširenoj biometrijskoj bazi podataka Eurodac. Migranti iz zemalja sa stupnjem priznavanja azila manjim od 20 posto, trebali bi biti zadržani na granici do dvanaest tjedana. U kampovima koji moraju biti formirani u zemljama s vanjskim granicama na jugu EU-a, u Grčkoj, Italiji, Malti, Španjolskoj, Hrvatskoj i na Cipru, odlučivat će se tko će biti vraćen u matičnu zemlju bez daljnjeg ispitivanja. To se odnosi samo na manjinu onih koji dolaze.

"Obveza solidarnosti"

Migranti iz zemalja s višim stupnjem priznavanja azila trebali bi prolaziti redovnu proceduru azila. No, dosad su takve procedure nerijetko trajale i godinama, a po novoj regulativi morale bi se skratiti. Ljude kojima se odbije azil nadležne službe vraćale bi direktno s vanjskih granica. Zemlje takozvanog prvog ulaska u EU, trebale bi imati mogućnost neke od potražitelja azila ili migrante koji imaju dobre šanse za azil, prebaciti u druge zemlje članice EU-a. To podrazumijeva da bi između država članica trebala postojati tzv. "obavezna solidarnost". Druga je solucija da države koje apriori ne žele prihvatiti taj prvi instrument solidarnosti za to plaćaju naknadu u zajednički EU-fond. Primjerice, Mađarska koja ne želi migrante, prema odredbama pakta plaćala bi odštetu od 20.000 eura po odbijenom migrantu. No, problematično je što o takvom sustavu kompenzacije određene novom regulativom moraju pregovarati države članice od slučaja do slučaja. U praksi to može značiti da sustav solidarnosti neće moći efikasno funkcionirati, posebno kod problematičnih vlada država članica koje bi uplate u fond uvjetovale nekim drugim ustupcima. Pakt predviđa da se ljude u budućnosti brže deportira u matične zemlje ili tranzitne države koje su označene kao sigurne. Europska unija teži sklapanju više sporazuma s trećim zemljama poput Tunisa i Turske kako bi one ponovo prihvaćale odbijene migrante.