Ilustracija (Snimio: Igor Soban/Pixsell)
S jedne strane su dimnjaci željezare iz kojih kulja dim, a na drugoj su otpacima zatrpane ulice na rubu lučkog kompleksa: područje oko migrantskog hotspota u Tarentu, u južnoj Italiji, ružno je mjesto. Ovog sivog prosinačkog jutra, vrata prihvatilišta su se otvorila kako bi primilo 44 novopridošla migranta.
Među njima su i braća Mohamed i Ibrahim, čije su telefonske brojeve su dobili novinari ARD-ovog studija u Rimu. Za dvojicu Sirijaca Tarento bi trebao biti polazna točka za putovanje u zemlju iz snova. To je put koji europska pravila o migracijama zapravo ne predviđaju i ne dozvoljavaju, piše Deutsche Welle.
Njih dvojica ostaju u prihvatilištu samo nekoliko sati. Talijani ih registriraju kao pristigle migrante i u skladu s važećim propisima EU-a uzimaju njihove otiske prstiju. Mohamed i Ibrahim ne traže azil. Kasnije ih odvode u smještajni centar u blizini Leccea, udaljen 80 kilometara.
Sljedećeg jutra, Mohamed već ima jasne ideje o tome što bi dalje trebali poduzeti on i njegov brat: "Želimo u Njemačku", nedvosmisleno kaže ovaj 31-godišnjak. Prema pravilima EU-a, za zahtjeve za azil odgovorne su zemlje u kojima su migranti prvi put stupili na tlo Europe – u ovom slučaju je to Italija.
Ali Mohamed i Ibrahim se ponašaju kao i većina migranata: Samo ove godine je preko Sredozemlja u Italiju stiglo više od 130.000 migranata ali samo 10.000 njih, ili manje od deset posto, je do kolovoza tamo podnijelo zahtjev za azilom.
Nakon samo jedne noći u Italiji, braća su spakirala sve svoje stvari u jednu malu torbu, ne želeći gubiti vrijeme. Prihvatni centar je otvoren i pristiglim migrantima je dozvoljeno slobodno kretanje po zemlji.
Mohamed se o najbržoj mogućnosti prebacivanja do Njemačke raspitivao u smještajnom centru: "Pitao sam ljude gdje je željeznička stanica. Idem sada, kupiti kartu i krenuti."
Na pitanje je li svjestan toga da će morati prijeći granicu, što mu nije dozvoljeno, Mohamed je s osmjehom odgovorio. "Teška vremena stvaraju jake muškarce", kaže on na engleskom.
Mohamed i Ibrahim hodaju dva kilometra duž polja do sljedeće autobusne stanice, a odatle se prebacuju do željezničke stanice u Lecceu. Tamo Mohammed pokušava kupiti SIM-karticu za svoj mobilni telefon. No, nitko mu je ne želi prodati jer je njegova sirijska putovnica istekla.
U jednom baru dva brata prilaze još dvojici mladića koji govore arapski. Bilo je potrebno tek nekoliko minuta prije nego što je Mohammed sjeo na iznajmljeni električni skuter s jednim od sugovornika i odjurio nekamo. Njih dvojica se vraćaju za oko pola sata kasnije – i Mohamed već ima svoju karticu mobilnog telefona za mobilni internet.
Uvijek je zapanjujuće koliko brzo dva brata uspostavljaju kontakt s drugim migrantima i ostvaruju poznanstva na svom putu za Njemačku. Na željezničkoj stanici u Lecceu kupuju karte za noćni vlak za Milano kako bi odatle krenuli dalje na sjever. „Imam prijatelje u Münchenu, Berlinu, Stuttgartu i Düsseldorfu”, kaže Mohamed. On i njegov brat bi se htjeli dokopati Münchena.
Oko 80 posto putnika u noćnom vlaku su migranti. Mohamed i Ibrahim se ovdje susreću s drugim Sirijcima. I oni se također žele prebaciti do Njemačke. Kasno u noći, tri talijanska policajca ulaze u vlak i vrše nasumične provjere. Muhameda i Ibrahima nisu kontrolirali i oni već ujutro stižu na središnju željezničku stanicu u Milanu.
Nakon razgovora s ostalim migrantima u vlaku, Mohamed iznenada mijenja planove za nastavak njihove rute od Milana: ne želi s bratom ići Flixbusom do Münchena, nego radije vlakom za Stuttgart. "Tražim grad u kojem je lakše dobiti papire", objašnjava on svoju promjenu mišljenja. A na pitanje misli li da je u Stuttgartu to lakše, Mohamed odgovara: "Mislim da jest".
Ali nešto drugo se mijenja u Milanu: Mohamed i Ibrahim više ne žele da ih novinari ARD-a prate. Nestaju u gradu na nekoliko sati.
Uvečer su podigli novac koji im je poslala sestra, poslan preko Western Uniona, kupili nekoliko novih odjevnih predmeta, uključujući rukavice i toplu odjeću i ošišali se. Mohamed objašnjava dalji plan: "Želimo kupiti karte za Lugano i odatle ići dalje za Njemačku." Dakle, umjesto rute preko prijevoja Brenner između Italije i Austrije, ruta kroz Švicarsku.
Nedugo kasnije, Mohammed i Ibrahim se ukrcavaju na regionalni vlak za švicarski Chiasso, kojim se također prevoze mnogi koji svakodnevno idu na posao iz jedne u drugu zemlju. Odatle su očito nastavili prema Luganu.
Kasno navečer, Mohamed i Ibrahim su novinarima ARD-a poslali svoju fotografiju iz Züricha. Sljedećeg jutra poruka sa "smajlijem" iz Stuttgarta. Nakon toga prekida se kontakt. Braća iz Sirije su za tri dana, nakon ulaska u EU na krajnjem jugu Italije, stigla u Njemačku bez važećih dokumenata, piše Deutsche Welle.