Ove godine u Lavovu Dan grada nisu obilježili velikim proslavama. Glavna je bila ona na trgu Rinok, uz vijorenje zastava svih vojnih i obrambenih jedinica ukrajinske vojske. Lavov je za tu priliku brendiran kao grad gradova, budući da su se u parku Strij okupili raseljeni Ukrajinci iz Donecke, Luhanske, Hersonske, Harkivske, Sumske i Kijevske oblasti, kao i iz Zaporižje i s Krima. Sredstva prikupljena na sajmu – uz predavanja, radionice i glazbene nastupe, pripremala su se i tradicionalna jela, te mogli kupiti proizvodi izbjeglih obrtnika – bit će iskorištena za nabavu dronova za 125. brigadu Teritorijalne obrane, a novac prikupljen humanitarnim akcijama kulturnih institucija za Starlink, koji koristi 24. mehanizirana brigada Kralja Danila.

Gradonačelnik Lavova Andrij Sadovi, koji je na Dan Europe s pulskim kolegom Zoričićem potpisao Sporazum o prijateljstvu i suradnji, poručuje kako je svaka pomoć dobrodošla. Razgovaramo u njegovu uredu, dok nam se oko nogu plete poznati mačak Levčik (Lavić), koji je zbog utjecaja društvenih mreža izrastao u jedan od simbola lavovske Gradske vijećnice. Sadovi je jedan od najprepoznatljivijih gradonačelnika ratne Ukrajine, pa je očito i Levčik krenuo istim putem. Na Instagramu mačka, naime, prati više od 22.300 pratitelja…

Borimo se za srce zemlje

- Iz najturističkijeg grada u Ukrajini, s najvećim brojem investicija, Lavov se lani pretvorio u izbjegličko čvorište. Kroz njega je prošlo oko pet milijuna izbjeglica. Sada ih ovdje živi 150 tisuća. Koliko je to izazovno za lavovsku svakodnevicu?

- Rat nam je pomogao da bolje shvatimo našu misiju. Lavov je jedno od najvećih humanitarnih čvorišta na svijetu. Teško je shvatiti da je u određenom trenutku u gradu u kojemu inače živi 750 tisuća stanovnika boravilo dva milijuna ljudi. Građani su izbjeglice dočekali s toplinom i ljubavlju i zbrinuli sve te nesretnike. Ubrzo nakon početka ruske invazije prihvatili smo i djelatnike stotinjak stranih veleposlanstava i međunarodnih organizacija. Istina jest da je Lavov duša Ukrajine. Ali svi se borimo za srce naše zemlje, Kijev. Jer bez srca nema života. Lavov za to vrijeme pruža ljubav i inspirira. Sada je cilj izgraditi most prema Europskoj uniji i NATO-u, čim prije. Na Dan Europe postali smo prijatelji i partneri s Pulom, čiji je gradonačelnik podignuo zastavu EU-a na našemu glavnom trgu. U tome je puno simbolike. Hrvatska je posljednja zemlja koja je ušla u Uniju, želimo da Ukrajina bude sljedeća. Lavov je uz to ovih dana otvorio svoj ured u Bruxellesu, kao grad koji je proglašen Europskom prijestolnicom mladih 2025. Uvijek moramo biti nekoliko koraka naprijed.

- Lavov je oduvijek bio jezgra ukrajinskog nacionalizma i ukrajinskog nacionalnog identiteta. Koliko se taj identitet promijenio od početka ruske invazije do danas?

- Sada ljude izbjegle iz drugih dijelova Ukrajine razumijemo bolje, oni pridonose životu grada. Moja žena svakodnevno provodi vrijeme s izbjeglicama, zajedno pjevaju ukrajinske pjesme. Gotovo svi oni sada pričaju ukrajinski, nakon što je nerijetko kod onih koji su izbjegli s istoka zemlje materinski jezik bio ruski. Sada i mi znamo skuhati božićnu večeru ili pripremiti uskršnji kruh po receptu iz Skadovska, Melitopolja ili Mariupolja. Doista se ujedinjujemo. U Lavov se preselila Likovna akademija iz Harkiva, kao i tamošnja Škola arhitekture, te mnogo drugih sveučilišta. Svi su oni uvijek dobrodošli u naš grad. Osim toga, veliki smo centar IT industrije. Puno tvrtki preselilo se ovdje, i sam sam bio iznenađen kako ih je domaća konkurencija dobro prihvatila. Bitno je da gospodarstvo funkcionira i u ratu, uključujući i plaćanje poreza. Ukrajina je zbog ruske agresije izgubila znatan dio ekonomije. Ali Lavov pokazuje pozitivan trend, i kada je u pitanju ovogodišnji proračun.

(Snimio Roman Baluk)

- Kako se nosite s ruskim uništavanjem kritične infrastrukture u gradu i njegovoj okolici, na koji način osiguravate stanovništvu pitku vodu i električnu energiju?

- Imamo više razrađenih scenarija. Prije rata uložili smo u sustav pumpnih stanica za vodu, kako bismo stanovništvo opskrbljivali pitkom vodom neovisno o tome ima li električne energije ili ne. To se doista pokazalo korisnim jer su Rusi višestruko napali sva elektroenergetska postrojenja u gradu i oblasti. Dugo vremena su građani imali opskrbu vodom zahvaljujući tim alternativnim pumpama, prekida opskrbe nije bilo ni jednog jedinog dana. Uz to, sufinancirali smo kupnju dizelskih generatora za tvrtke. Lani u jesen, kao i tijekom ove zime, gotovo svakodnevno ostajali smo bez struje, ali u Lavovu su radile sve škole, vrtići, bolnice, restorani i hoteli, kao i sve tvrtke. To je ta najveća moguća otpornost koju pokazujemo.

U gradu 6.000 skloništa

- Kako se nosite sa svakodnevnim uzbunama kojih je na početku invazije bilo i po nekoliko dnevno? Ljudi ni tada ni danas baš i ne odlaze u skloništa kada se oglasi sirena za uzbunu…?

- Čovjek u sebi ima snage više nego i sam može zamisliti. Bilo je mnogo dana s tri ili četiri uzbune dnevno. Na početku invazije nismo znali koliko projektila Rusija ima u zalihama. Ispostavilo se da nemaju onoliko koliko smo mislili da imaju. Zato su sada ti napadi rijetki. Uz to, protuzračni sustav Patriot pokazao se uspješnim u presretanju čak i hipersoničnih projektila. Imamo inače ukupno 6.000 skloništa u gradu, od kojih 1500 ima grijanje. Nabavili smo i puno peći i drva za ogrjev. Bili spremni za kritične situacije, nedostatak grijanja u skloništima pri temperaturama od -10 ili -15 Celzijevih stupnjeva…

- Jeste li zadovoljni vojnom pomoći Zapada, gdje se polako osjeća nestrpljivost kada je u pitanju dugo očekivana ukrajinska protuofenziva?

- Za nas je dostava suvremene vojne pomoći iznimno bitna. Jer danas se u Ukrajini odlučuje o sudbini Europe. Da smo dosad imali dovoljno takvog oružja, već bismo u potpunosti oslobodili cjelokupni okupirani teritorij. Ali nemamo dovoljno granata i streljiva. Nemamo ni borbene zrakoplove F-16. I dalje nam nedostaje puno stvari. Zahvaljujemo zapadnim saveznicima na dosadašnjoj pomoći, ali to nije dovoljno. Da imamo jače topništvo, ginulo bi manje naših vojnika. Ruskog medvjeda treba ponovno poslati u pećinu, Zapad to mora učiniti zajedno s Ukrajinom.

Lavov - nekad najturističkiji grad u Ukrajini danas je izbjegličko čvorište (Snimio Dragan Nikolić)

- Poljska je od Lavova udaljena svega 70 kilometara. Kroz povijest su odnosi Ukrajinaca i Poljaka bili složeni i problematični, osobito ovdje na zapadu Ukrajine. Mnogi će reći da je ruska invazija sve to stavila u drugi plan, Poljaci su sada možda i najglasniji ukrajinski zagovaratelji. Mislite li da je dugoročno taj odnos postavljen na neke nove, zdravije temelje ili će stari problemi isplivati na površinu nakon završetka rata?

- Odnosi sa susjedom nikad nisu laki. Poljaci danas razumiju da ih mi zapravo štitimo, budući da su u Kremlju kao sljedeći ciljevi ruske agresije označene Poljska i baltičke republike. Pomažući Ukrajini, Poljska pomaže sama sebi. Sada kada je ruska propaganda nestala iz poljskog društva, međusobni su se odnosi popravili. Rat između Ukrajine i Rusije otvorio je novi horizont naše suradnje s Poljacima. S jedne strane, Poljskoj smo zahvalni na prihvatu golemog broja ukrajinskih izbjeglica. S druge strane, poljski gradonačelnici zahvaljuju mi što smo im stjecajem okolnosti osigurali izvrsne stručnjake, koji osnažuju poljski BDP. Sanjam o danu kada će granice između Ukrajine i Poljske, kao i između drugih europskih nacija, prestajati postojati i kada ćemo biti jedna velika europska obitelj. I u konačnici bolje razumjeti našu povijest.

- Koju poruku Ukrajincima šaljete s projektom rehabilitacijskog centra Neslomljivi, koji je postao jedan od simbola današnjega Lavova?

- Glavna je poruka - Nikad ne odustajte! Iako ste izgubili ruku ili nogu, i dalje možete živjeti punim plućima. Moramo tim ljudima omogućiti najbolje moguće liječenje - najbolje proteze, psihološku rehabilitaciju, socijalizaciju… U rujnu prošle godine u centru Neslomljivi izradili smo prvu bioničku protezu u Ukrajini. Danas mjesečno izrađujemo njih stotinu. Potražnja je velika. 20 tisuća Ukrajinaca treba, naime, novu protezu. Želimo u Lavovu stvoriti modernu protetičku tvornicu. Plan je izgraditi i čitav rehabilitacijski ekosustav na površini od 180 tisuća m2. Za izgradnju prve faze rehabilitacijskog centra prikupljeno je 4 milijuna eura. Za dovršetak druge trebamo još 4 i pol milijuna, a za posljednju fazu 2 i pol milijuna eura. Europska unija izdvojit će 19 i pol milijuna eura za izgradnju stanova za izbjeglice s posebnim potrebama. Za podizanje još jednog rehabilitacijskog centra Crveni križ Japana donirao je 3 milijuna eura, za zatvaranje financijske konstrukcije moramo prikupiti još 3 i pol milijuna. S Europskom bankom za obnovu i razvoj namjeravamo, pak, izgraditi tramvajsku prugu od središta grada do rehabilitacijskog centra... Moj je cilj da iskustvo stečeno u centru Neslomljivi podijelimo i s drugim ukrajinskim gradovima. Bitno nam je da u tom procesu naučimo dosta i od Pule. Znamo da imate puno braniteljskih udruga i socijalnih mjera kojima im država pomaže.

Ruska propaganda u Vatikanu

- Imali ste priliku susresti se s Papom Franjom u Vatikanu, nakon opće audijencije. Tom prilikom poklonili ste Svetom ocu drveni križ, koji sadrži komadić ruskog projektila izvađenog iz tijela ranjene 20-godišnjakinje. Što ste tom prilikom rekli Franji?

- Rekao sam Papi da mora znati istinu, da je Rusija agresor koji ubija civile. I da je istina - Bog. Shvatio sam da moram s njime razgovarati češće jer ruska propaganda doseže i do Vatikana. Ne možete ni pojmiti koliko su duboko ruski pipci prodrli u sva europska društva. Ukrajina je ta koja reže te pipke, ali još je dug put do pobjede. Rusija je s milijardama novca korumpirala golem dio europske politike i biznisa… Papa nije puno govorio, većinu vremena je slušao. Htio bih vjerovati da će uzeti u obzir ono što je čuo i da će doći do određenih zaključaka.

- Gradonačelnik ste dugih 17 godina, ovo je vaš četvrti mandat. Jeste li se umorili i je li zdravo za demokraciju da političari tako dugo budu na vlasti?

- Krenuo sam u politiku s 37 godina, u vrlo teškom trenutku za moju zemlju, odmah nakon Narančaste revolucije. Osam mjeseci prije toga Lavov je ostao bez gradonačelnika… Svi zajedno u tom dugom vremenskom razdoblju preživjeli smo Majdan, prve ruske napade 2014., a onda i pandemiju koronavirusa i rusku invaziju. Riječ je o velikim izazovima i neprestanom stresu. Iako nitko ne može ni zamisliti kako se osobno osjećam zbog tog kontinuiranog pritiska, nije vrijeme da započnemo s pričom o tome. Svi smo sada stisnuli zube i svatko radi ono što mora. Jer o tome ovisi naša budućnost.  

U centru Neslomljivi lani je napravljena prva bionička proteza u Ukrajini (Snimio Dragan Nikolić)

- U Lavovu sam ponovno nakon malo više od godinu dana. Možda nema toliko napada na okolicu grada i Lavovsku oblast kao u proljeće lani, ali i dalje traje nesmiljeni rat s Rusijom u drugim dijelovima zemlje. Budemo li pričali ponovno za godinu dana, hoće li se dotad ovaj rat završiti?

- Pobjeda se sastoji od dva dijela. Prvi je oslobađanje cjelokupnog okupiranog ukrajinskog teritorija, uključujući Donbas i Krim. Drugi dio trijumfa bit će ponovna izgradnja zemlje. Samo će jaka vojska i jaka ekonomija očvrsnuti našu poziciju, kao i našu demokraciju i slobodu. Potpune pobjede s polovičnim uspjehom protiv Rusije, koja je oduvijek bila agresor, naprosto nema. Naša borba za neovisnost trajat će dugo. Znamo kako je Hrvatskoj bilo teško na putu ostvarivanja teritorijalnog integriteta i cjelovitosti. Izborili ste neovisnost u krvi, uz puno patnje. I prije deset godina postali članica Europske unije. Sada ste stabilni, štiti vas savezništvo u EU i NATO-u. Zamislite samo koliko će nama trebati da dođemo do toga. Zato se ne možemo opustiti. I zato je moja poruka svim Ukrajincima svakoga dana - Nikada ne odustajte!

Levčik dočekuje sve strane delegacije

- Posljednje dvije i pol godine uz Vas je mačak Levčik, s kojime se fotografiraju gotovo svi visoki gosti koji posjećuju Lavov od početka ruske invazije. Mnogi će reći da je Levčik potvrda toga da itekako razumijete moć medija i društvenih mreža…?

- Taj mačak stigao nam je sasvim neočekivano. Sjedio je prestrašen na drvetu uz terasu Gradske vijećnice. Pokušali smo ga dohvatiti, a on je skočio na balkon i potom ušetao u moj ured. Bilo je pitanje što s njime napraviti. Uputio sam građanima Lavova upit - čiji je to mačak? Pojavilo se nekoliko njih i počelo životinju svojatati i svađati se oko toga. Shvatio sam da je moram zaštititi.

Mačak Levčik je zaštitni znak gradonačelnikovog ureda (Snimio Dragan Nikolić)

Rekao sam stoga da će pripadati cijelom gradu. Zajedno s građanima izabrali smo mu ime. Sada sa mnom dočekuje sve strane delegacije. Često mu donose darove, koje dijeli s drugim životinjama. Na njega iz gradskog proračuna zapravo ne potrošimo ni hrivnje. Kada je u pitanju Levčikova prisutnost u medijima, to se odigralo samo od sebe. Nije tu bilo prevelikog plana. S njime su se inače slikali i vaš premijer Plenković i bivša predsjednica Grabar Kitarović tijekom posjeta Lavovu.

Mačak Levčik je zaštitni znak gradonačelnikovog ureda (Snimio Dragan Nikolić)

Povezane vijesti

• Rusija bi mogla prekinuti diplomatske odnose s Ukrajinom
• Ukrajina upozorava svoje državljane da ne putuju u Rusiju
• Rusija ponovno otvorila Kerčka vrata za plovidbu NAKON SUKOBA S UKRAJINOM