Pripadnost NATO-u ne jamči sigurnost i sve su zemlje svjesne da moraju jačati svoju obrambenu moć, pa i Hrvatska

Ilustracija (Pixabay)

Prije nekoliko dana svi su mediji zabilježili vojnu vježbu u Slunju, zatvorenu za javnost, na kojoj je hrvatski vojni vrh mogao vidjeti ”napad” bespilotnog drona na stari sovjetski tenk. Iako novinari nisu prisustvovali, procurio je podatak da je riječ o dronu koji ima dijelove proizvedene u Hrvatskoj. Ministarstvo obrane nije reklo u kojoj se tvornici to radi, sve je obavijeno velom tajne i jedino što je objavljeno je to da Hrvatska namjerava nabaviti sofisticirano naoružanje, među kojima i dronove.

Nepopravljiv sukob

Nekako u isto vrijeme je stigla izjava šefa SOA-e Daniela Markića da se ne može predvidjeti daljnji razvoj situacije u Ukrajini, a naglasio je da je i dalje potrebno jedinstvo Zapada. Najveći sukob poslije Drugog svjetskog rata na području Europe postavio je posebne zadatke pred sve zemlje, pa i Hrvatsku, ali i potrebu daljnjeg naoružavanja.

- Iako obje strane, Zapad i Rusija, ne žele izravni sukob, i nadamo se da i neće, razvoj situacije je možda i nepredvidiv, poručio je oprezno i diplomatski Markić, ali je jasno da je stanje više nego ozbiljno. Hrvatska je ozbiljno shvatila izazov trenutka, već duže vrijeme rade se sveobuhvatne analize, ali i konkretni planovi da se Hrvatska vojska opskrbi naoružanjem koje bi garantiralo sigurnost u sadašnjim okolnostima. Vojni stručnjaci imaju svoju viziju što nam treba, gdje kasnimo, a posebno opterećenje je i činjenica što Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga i predsjednik zemlje Zoran Milanović ne sudjeluje kod donošenja rješenja. Njegov nepopravljiv sukob s ministrom obrane Mariom Banožićem opterećuje odnose i u Oružanim snagama, ali tu se naprosto više ništa ne može učiniti do novih izbora. Soliraju i jedan i drugi, ne može se postići dogovor oko imenovanja na najvažnije položaje u vojsci i obavještajnoj zajednici i to sigurno predstavlja veliko opterećenje za normalno funkcioniranje institucija koje su izuzetno važne za državu, pogotovo u ovom trenutku.

Rat u Ukrajini zakomplicirao je i vojnu suradnju zemalja Zapada koje su se našle u specifičnoj situaciji da isporučuju ogromne količine oružja Ukrajini i pritom i same ostaju bez dragocjenih rezervi. U problemu je i Amerika koja je do sada nesebično pomagala Ukrajinu, a sve je više pritisaka na Joea Bidena da smanji isporuku oružja koje je potrebno i američkoj vojsci. Uoči predsjedničkih izbora u Americi diskusije oko vojne pomoći Ukrajini će se rasplamsati, a republikanci su sve bliži odluci da, ukoliko dobiju vlast, neće nastaviti pomagati Ukrajinu kao sada. Ispražnjena su i skladišta europskih država koje su do sada slale naoružanje i streljivo.

Trgovina oružjem

Inače od 2018. na ovamo znatno je porasla trgovina oružjem i masovno se prodaje sve što se nađe na tržištu. Kupci su i zemlje poput Kuvajta, Saudijske Arabije, Katra, a do novog oružja dolaze svi koji imaju novaca da ga kupe. Oružje masovno izvoze Amerika, Rusija, Francuska i Njemačka, a u posljednje vrijeme je i Kina među najvećim izvoznicima na svijetu. Raste i uvoz, pa su europske države koje su članice NATO-a kupile za 65 posto više naoružanja nego prije nekoliko godina. Nakon agresije na Ukrajinu interes za naoružanjem je nevjerojatno porastao pa će sljedećih mjeseci i godina europske države kupiti na svjetskom tržištu ogromnu količinu oružja i streljiva. Prije svega se to odnosi na moderno naoružanje, bespilotne letjelice koje su u sukobu u Ukrajini odigrale važnu ulogu. Raste zanimanje i za kupnju aviona, tenkova, kao i lakog naoružanja koje je prilagođeno današnjem ratovanju.

Rusi su u specifičnom položaju jer ubuduće neće moći izvoziti oružja kao do sada. Kako se čini, sukob u Ukrajini će se produžiti mjesecima, ako ne i godinama, a Rusija sve više iskazuje apetit da destabilizira cijelo europsko područje. Troši nevjerojatne količine streljiva u Ukrajini, pa već sada svega nedostaje. Prazne se skladišta, pogotovo sa starim naoružanjem iz vremena Sovjetskog saveza. Rusija nema mogućnosti da brzo proizvede velike količine novog oružja i to je sigurno hendikep. Ali još uvijek ima dovoljno da može produžiti sukob u nedogled.

U specifičnoj situaciji je Kina, koja za sada ne pokazuje koje su joj vojne namjere u regiji, prije svega prema Tajvanu. Ako se pogorša situacija i dođe do intervencije na Tajvanu, to bi još više destabiliziralo svjetske prilike. Procjenjuje se da bi Kina bila suočena s drastičnim sankcijama, nešto poput Rusije. Sigurno je da bi u tom slučaju trpjela i vojna industrija, a već sada Kina manje izvozi na svjetska tržišta. Nije joj uspjelo doći na neka velika tržišta, a rezultat je to političkih odnosa. Zanimljivo, Kina ni susjednoj Indiji, s kojom ima dobre političke odnose, ne prodaje oružje u količinama koje bi bile očekivane.

Kina nije uspjela ni u namjeri da svoje vojne proizvode plasira na Srednji istok, gdje dominiraju Amerika i Europa. Istovremeno, Kinezi su glavni dobavljači oružja podsaharskoj Africi, primjerice Maliju.

Ulaganja u obranu

I u budućnosti će Amerika biti daleko najveći izvoznik zrakoplova, helikoptera i ostalog naoružanja koje koriste vojske širom svijeta. Vlada nevjerojatni interes za američke borbene zrakoplove i samo prošle godine je 13 država naručilo 376 američkih letjelica. Raste zanimanje i za francuske borbene avione koje je kupila i Hrvatska. Sada i Srbija najavljuje da je zainteresirana da s Francuzima sklopi posao oko kupnje borbenih zrakoplova.

Svi u Europi povećavaju ulaganja u obranu, tako i Nijemci namjeravaju sljedećih godina potrošiti znatno više novaca za vojsku. Pripadnost NATO-u ne garantira automatski sigurnost i sve su zemlje svjesne da moraju jačati svoju obrambenu moć. Rat u Ukrajini promijenio je i svijest u zemljama koje su do sada bile skeptične i oprezne u utrci u naoružanju. Nitko ne zna u kojem smjeru ide ovaj sukob i hoće li posrnuli Vladimir Putin koristiti nuklearno naoružanje. Za sve opcije rade se ozbiljne pripreme i samo je sigurno to da vrijeme koje dolazi najavljuje godine opasnog života.