NALIČJE RATA U UKRAJINI

Eksplozivi uništavaju ekosustave, vegetaciju i životinje te uzrokuju eroziju, remete hidrološke režime i zagađuju tlo, vodu i zrak kemikalijama

| Autor: Dubravko GRAKALIĆ
(EPA)

(EPA)


Rat u Ukrajini nije donio samo goleme ljudske žrtve, razaranja gradova i sela, industrije, električne mreže i cestovne infrastrukture, nego i zagađenje koje će se sanirati desetljećima kada on završi. Milijuni granata, dronova, bombi, projektila i mina – Rusija ispaljuje oko pedeset tisuća granata na dan na ukrajinske ciljeve – ostavljaju nesagledive ekološke posljedice i utječu na održivost života u velikom djelu napadnute države.

Još je prošlog kolovoza objavljeno da se oko 27 posto teritorija Ukrajine mora očistiti od mina i eksploziva. To je bilo nakon šest mjeseci ruske invazije. O kojem se prostranstvu danas radi, teško je pretpostaviti. Napokon, svakodnevna raketiranja i bombardiranja ostavljaju nove tragove razaranja koje će trebati ukloniti.

Katastrofa za okoliš

U veljači je objavljeno da su do sada ukrajinske vlasti očistile više od 620 četvornih kilometara zemlje koja je bila zatrpana tisućama eksplozivnih naprava, uključujući 2.000 bombi bačenih iz zraka. Analitičari stoga procjenjuju da je ukrajinski rat, poput svih drugih ratova, katastrofa je za okoliš. Ukrajinske plodne stepe pretvorene su u polja smrti, njene šume u neoznačene masovne grobnice, a vrtovi u klaonice. Rijeke i druge vodene površine zatrovane su industrijskim i vojnim onečišćenjem. Uz rijeku Dnjepar, područje oko nuklearne elektrane Zaporožje, najveće u Europi, pretvoreno je u bojno polje i početnu točku za potencijalnu nuklearnu katastrofu.

Ekološke posljedice rata na Ukrajinu su opsežne i ozbiljne, dok je praćenje utjecaja, potvrđivanje izvješća i prenošenje provjerenih informacija pokazalo kao zahtjeva misija. S ciljem suzbijanja dezinformacija i dezinformacija, partnerstvo biologa, ekoloških aktivista, analitičara i novinara iz Ukrajine, Rusije, Bjelorusije i Sjedinjenih Država formiralo je Radnu skupinu za okolišne posljedice rata u Ukrajini (UWEC). Oni surađuju na dokumentiranju utjecaja rata i širenju najtočnijih, pažljivo provjerenih informacija koje se mogu dobiti na ukrajinskom, ruskom i engleskom jeziku. U njihovim dokumentima nalazi se i mnogo zanimljivih primjera i svjedočenja.

Oleksii Vasilijuk, biolog za divlje životinje iz ukrajinske grupe za očuvanje prirode i osnivač UWEC-a, objasnio je u jednom od dokumenata te skupine kako su započeli raspravama između ekologa, aktivista i novinara iz Ukrajine, Rusije, Bjelorusije i Sjedinjenih Država. Kao ukrajinski građanin, Vasilijuk kaže da je bilo pozitivno iskustvo raditi s istomišljenicima iz dalekih i susjednih zemalja u korist zaštite okoliša.

Do svibnja 2022. Vasilijuk i partneri UWEC-a koji rade iz Njemačke, Ukrajine, Australije, Litve, Gruzije i Sjedinjenih Američkih Država, prikupljali su, provjeravali i pisali izvješća o okolišu koja su bila objavljena kao izvor za znanstvenike, aktiviste, novinare, i civilno društvo. Dužnosnici iz ukrajinskog Ministarstva okoliša i drugih vladinih agencija citiraju materijale UWEC-a na svojim web stranicama i u svojim komunikacijama što ukazuje na to da prepoznaju UWEC kao pouzdan izvor.

Prema ukrajinskom biologu, najveći pojedinačni izravni utjecaj rata na okoliš je razaranje i onečišćenje uzrokovano raširenom uporabom streljiva i drugih bombardiranja. Eksplozivi ne samo da uništavaju ekosustave, vegetaciju i životinje, već uzrokuju eroziju, remete hidrološke režime i zagađuju tlo, vodu i zrak kemikalijama poput sumpora koji se mogu vratiti kroz oborine uništavajući korijenje, sjeme i mikrobiotu u tlu.

Rasprostranjeno bombardiranje ukrajinskih šuma i stepa prijeti endemskim vrstama biljaka i životinja od kojih se neke nalaze samo u vrlo uskom rasponu koji se mjeri desecima hektara. Uništavanje tih staništa moglo bi značiti izumiranje kritično ugroženih vrsta perjanice, čička, majčine dušice, smokve i drugih autohtonih biljaka. Praćenje ugroženih vrsta i zaštićenih staništa, primjećuju aktivisti postalo je gotovo nemoguće u većini slučajeva zbog stalnih borbi i rizika od mina.

Globalne posljedice

Analitičari očekuju da će Ukrajina godinama trpjeti posljedice ratnog onečišćenja i vjeruje da će mnoga područja još dugo ostati zabranjena, odnosno neprikladna za stanovanje. Ali vjeruje da bi se ukrajinsko iskustvo s černobilskom zonom isključenja, sada jednim od najvećih područja divljih životinja u Europi, moglo pokazati korisnim za buduće napore oporavka i obnove.

Članica UWEC-a je i Angelina Davydova, ekološka novinarka iz St. Petersburga, koja je odselila u Njemačku. Ona tvrdi da se ekološke posljedice rata u Ukrajini mogu podijeliti u dvije glavne kategorije, na izravne i neizravne utjecaje. Za razliku od bombardiranja, požara, kemijskog zagađenja i trenutne fizičke štete koja se može vidjeti i izmjeriti, ona se usredotočila na neizravne utjecaje, odnosno na to kako rat utječe na globalnu energiju, sigurnost hrane i klimatsku agendu.

Davydova ukazuje na to da je rat iskorišten da se opravda sve, od ekspanzije pšenice i proizvodnje gnojiva i vađenja resursa u Brazilu do ubrzane žurbe za iskorištavanjem rezervi fosilnih goriva u Africi. S globalnim posljedicama koje utječu na klimu, okoliš i ljudska prava u mjestima daleko od Ukrajine, Davydova kaže da je važno učiniti izvještavanje o utjecajima rata razumljivijim.

Jedan od osnivača UWEC-a je Eugene Simonov, ekološki aktivist rođen u Rusiji koji sada živi u Australiji gdje bavi globalnim politikama očuvanja rijeka. Zbog njegovog aktivizma ruska vlada Simonova je označila kao stranog agenta. Na početku rata Simonov je kombinirao svoje vještine analitičara s novinarskim znanjem kako bi surađivao s Bjelorusima koji su već prikupljali vijesti o okolišu za ratni sažetak. Istodobno je počeo raditi s Jennifer Castner, Amerikankom specijaliziranom za usluge na ruskom jeziku u područjima zaštite okoliša i prava domorodaca.

Simonov kaže da je važno razmotriti šire troškove zaštite okoliša povezane s poslijeratnom zelenom obnovom i razviti održivija rješenja okrenuta budućnosti kako bi se izbjeglo uništavanje onoga što je ostalo u prirodi. Uz toliki udio ukrajinske industrije i infrastrukture u ruševinama, morat će se donijeti teške odluke prilikom obnove. Simonov se pita kako će se ukrajinski poljoprivredni sektor može oporaviti s procijenjenom približno jednom trećinom zemlje miniranom ili bombardiranom.

Najveći poremećaj može biti migracija divljih životinja jer se praksa ubrzava duž granica Ukrajine, Bjelorusije, Poljske, Rusije i Litve.

Izvan Europe, ruski rat protiv Ukrajine također slabi ekološki nadzor, praćenje te međunarodnu suradnju i sporazume. Simonov kaže da vlada u Mongoliji svoju želju za razvojem hidroenergije predstavlja kao sredstvo za postizanje energetske neovisnosti od Rusije, ukazujući na ono što on naziva "vrlo opasnim hidroelektranama" i pogoršanje ljudskih prava i kazneni progon mongolskih branitelja okoliša. Osim toga, kritičari tvrde da takvi projekti ugrožavaju izvore vode za stočarske zajednice u udaljenim, ekološki osjetljivim regijama.

Posljedice rata vidljive su i u zastoju suradnje između Odbora za svjetsku baštinu i Arktičkog vijeća koji ne funkcioniraju jer je donedavno Rusija predsjedavala oba tijela. Zanimljive tekstove objavljuje i bjeloruska ekološka aktivistica Irina Sukhy koja je pobjegla od bjeloruskog progona i sada radi iz Litve. Izvještava o ekološkim posljedicama rata. Među brojnim ratnim prijetnjama europskoj divljini, upozorava se spas Polezije, ogromne netaknuta poplavne nizina bogata biološkom raznolikošću koja povezuje Ukrajinu, Bjelorusiju i Poljsku sa šumama i močvarama. Poznata kao "europska Amazona", Polesia se naziva "utočištem za ugrožene vrste". Danas je dodatno ugrožava ruska invazija na Ukrajinu.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Trenutno na cestama