ODLAZAK PAPE BENEDIKTA XVI.

Podržavao je Hrvatsku u ratnim vremenima i kasnije kada je krenula na europski put

Danas mnogi tvrde da Ratzinger nije učinio mnogo u reformi Crkve, ali to nije posve točno. U povijesnim okolnostima Crkva nikada ne žuri. Sve se događa s razlogom i u određeno vrijeme. Ratzinger je shvatio da na čelo Crkve treba doći čovjek koji je dovoljno hrabar i zato je sve pripremio. Bio je šok kada je posve iznenada rekao da se povlači s dužnosti. Objasnio je kasnije da su bolest, ali i godine razlog povlačenja, no mnogi su smatrali da je zataškavanje afera pravi razlog

| Autor: Jurica Körbler
Bivši papa Benedikt XVI. (Snimio Damir Senčar / Hina)

Bivši papa Benedikt XVI. (Snimio Damir Senčar / Hina)


Smrt pape Benedikta XVI., njemačkog kardinala Josepha Ratzingera, za Crkvu znači kraj jednog perioda. Konzervativni njemački svećenik vodio je Crkvu u prijelaznom razdoblju nakon smrti Ivana Pavla II. Za razliku od karizmatičnog poljskog pape, Ratzinger je imao sasvim drugačiji stil. Iza sebe imao je veliko iskustvo kao voditelj jedne od najvažnijih kongregacija u Crkvi, za nauk vjere, što je u prošlosti bila crkvena inkvizicija. Pisao je brojne radove, bio je filozof i, za razliku od Ivana Pavla II., nešto konzervativniji.

Ali bilo je potpuno jasno da će kardinali izabrati njega za novog papu, htjeli su naprosto da slijedi period koji će na neki način predstavljati stabilnost i to se dogodilo. Vodila se na konklavi bitka između kardinala Ratzingera i talijanskog kardinala Carla Marie Martinija, koji je slovio kao centrist. Nitko u Vatikanu nije očekivao da će papa biti izabran tako brzo, a upravo se to dogodilo. Bijeli dim pojavio se u ponedjeljak 18. travnja 2005. godine na Trgu svetoga Petra.

Pontifikat pape Benedikta prošao je relativno mirno, a Bavarac, koji je samo nekoliko dana prije izbora za papu proslavio 78. rođendan, na prvom je predstavljanju vjernicima rekao: "Nakon velikog pape Ivana Pavla II., gospoda kardinali izabrali su mene".

U vrlo kratkom obraćanju vjernicima novi papa se zahvalio Bogu što mu je povjerio vođenje Crkve, a zatim je cijeli trg skandirao kardinalu, sada papi Josephu Ratzingeru. Bio je on vrlo blizak papi Wojtyli koji mu je povjeravao najosjetljivije poslove. Obrazlažući svoj program, iznio je stare vrijednosti i oštro kritizirao neke pojave u današnjem svijetu.

Prisustvovao sam izboru pape i prvim reakcijama u Vatikanu, te bio svjedok kada je papa Benedikt XVI., drugog dana nakon što je izabran, s obližnjeg trga gdje je stanovao išao u Apostolsku palaču. Okružili su ga novinari, a on je strpljivo odgovarao na pitanja. Talijani su bili oduševljeni, iako je bilo onih koji su bili pomalo razočarani što nije izabran njihov papa.

Oduševljenje je vladalo i u malom njemačkom mjestu Marktl am Inn gdje je rođen Ratzinger. I Hrvati su bili oduševljeni izborom njemačkog kardinala koji je posjetio Hrvatsku još dok je bio kardinal i zdušno zagovarao ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Opći dojam je bio da je Crkva dobila vjernog pastira, intelektualca, čovjeka koji plijeni poštenjem i snagom. "Posebno hvala Ivanu Pavlu II., čini mi se da osjećam njegovu snažnu ruku kako stišće moju i čujem njegove riječi: 'Ne bojte se'", poručio je.

Novi papa uzeo je lijepo ime, pisali su talijanski mediji. Društvene mreže i mediji bili su prepune riječi oduševljenja što je Crkva tako brzo izabrala Papu. Razgovarao sam u to vrijeme s monsinjorom Milanom Simčićem koji je bio dugogodišnji podtajnik Kongregacije za nauk vjere, a tada je bio u mirovini. Inače, bio je jedan od najviše pozicioniranih Hrvata u vrhu katoličke crkve koji je imao priliku surađivati s Ratzingerom.

"On nema strog izgled, često mu je na licu osmjeh, a strogost su mu pripisali progresisti. Nepravedno je kazati da je Ratzinger strog i rigidan, on je plemenita osoba, pažljiv, srdačan, slobodno mogu reći mio", rekao mi je Simčić.

S vremenom je Ratzinger postao vodeći katolički teolog, a potom je zaradio i mnoge epitete, poput onoga "oklopni kardinal". Mnogo dokumenti Kongregacije za nauk vjere izazvali su niz polemika, posebno oni u kojima su se Ratzingerovi ljudi okomili na reformirane crkve.

Ratzinger je rođen na Veliku subotu 16. travnja 1927. u Gornjoj Bavarskoj. "Bila je to večer prije Uskrsa kada Uskrs već dolazi, bio je to vrlo dobar dan koji je na neki način navijestio sliku mojeg života", govorio je papa Benedikt XVI.

Odrastao je na selu kao najmlađe od troje djece u siromašnoj obitelji. Kasnije je često govorio kako su se roditelji morali žrtvovati da djeca mogu studirati. "U ratu smo se morali sami snalaziti. Naša je majka bila kuharica po zanimanju i bila je vrlo spretna. Majka je imala veliko srce i bila je vrlo jaka, a otac je bio razuman, sklon razmišljanju o vjeri. Kada je Hitler dolazio na vlast otac je rekao: Bit će rata, sada nam je potrebna sreća".

Zatim je otišao u internat, ali ga je bogoslužje jako zanimalo. Roditelji su mu već u drugom razredu osnovne škole kupili prvi misal. Dolaskom rata Ratzinger je morao postati član Hitlerove mladeži i to su mu kasnije mnogi spočitavali. Ali Ratzinger je kasnije izuzetno kritički govorio o periodu nacističke Njemačke i osuđivao Hitlerovu diktaturu.

Wojtyla je Ratzingera kao mladog svećenika pozvao u Rim. Bio je aktivni sudionik Drugog vatikanskog koncila, a sa skupinom naprednih teologa osnovao je reviju Concillium. Godine 1982. stupio je na čelo Kongregacije za nauk vjere i došao u sukob s nekim kardinalima. Ratzinger nije bio sklon hercegovačkim fratrima i čudima iz Međugorja, no svim je srcem podržavao Hrvatsku u ratnim vremenima i kasnije kada je krenula na europski put. Bio je redovni profesor dogmatike i fundamentalne teologije, a kada je iz Münchena otišao u Rim postao je čelni čovjek najvažnije vatikanske kongregacije i predsjednik papinske biblijske komisije te dekan kolegija kardinala. Znači, bio je na samom vrhu vatikanske hijerarhije, odmah nakon pape. Kasnije, kada je postao papa, posebno ga je zanimala sudbina Europe. "Vrati se sebi, budi svoja, otkrij svoje izvore, oživi svoje korijene", poručivao je.

Govorio je i o procesu propadanja katoličke crkve znajući da su pojedine afere uzdrmale povjerenja vjernika u crkvu. Kasnije će mu predbaciti da je zataškao četiri slučaja pedofilije u vrhu njemačke crkve. Ratzinger je bio svjestan da kršćanstvo je danas izgubilo na značenju i da crkvu čekaju brojne promjene. Kada je 2011. došao u posjet Hrvatskoj bio je to značajni dan za hrvatske vjernike. Održao je molitveno bdijenje na zagrebačkom glavnom trgu na kojem su se okupili brojni vjernici. Time je dao na značaju Katoličke crkve u Hrvatskoj ali i podržao Hrvatsku u Europi.

Danas mnogi tvrde da Ratzinger nije učinio mnogo u reformi Crkve, ali to nije posve točno. U povijesnim okolnostima Crkva nikada ne žuri. Sve se događa s razlogom i u određeno vrijeme. Ratzinger je shvatio da na čelo Crkve treba doći čovjek koji je dovoljno hrabar i zato je sve pripremio. Bio je šok kada je posve iznenada rekao da se povlači s dužnosti. Objasnio je kasnije da su bolest, ali i godine razlog povlačenja, no mnogi su smatrali da je zataškavanje afera pravi razlog.

Bilo kako bilo, otvorio je put da argentinski kardinal Jorge Bergoglio postane novi papa. Ratzinger će ostati zapamćen u Crkvi kao veliki mislilac, čovjek vezan uz tradiciju, ali i svjestan da život mijenja mnoge stvari pa tako i one vezane za Crkvu. Bio je u svakom slučaju veliki papa, teoretičar, filozof i čovjek duboko odan Katoličkoj crkvi. Mnogi će ga pamtiti kao papu blagog osmijeha i čvrste ruke, dovoljno hrabrog da prepusti Petrovu stolicu i ode u mirovinu kada više nije mogao ništa učiniti.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter