Nešto ljepše nije mi se moglo dogoditi u poslu koji gotovo cijeli život radim. Poslije toliko godina provedenih u rukometu, igrajući i trenirajući, dobiti poziv za rad u stožeru bilo koje reprezentacije, bez dvojbi je veliko priznanje. Da će mi se poslije toliko godina dogoditi takvo što nije mi palo napamet. Meni osobno je to vrhunac trenerskog poziva, kazuje Vojislav Vujić

Za svu predanost poslu, koji je u najvećem dijelu svog života radio i danas to čini podjednakim žarom, samozatajni Vojislav Vujić je potkraj prošle godine doživio vrijedno priznanje. Naime, imenovan je za člana stručnog stožera reprezentacije Saudijske Arabije, čiji izbornik je poznati slovenski reprezentativac te izbornik Boris Denič. Krunska je to nagrada za Vujićevo igračko i trenersko pregalaštvo, koje traje gotovo četiri i pol desetljeća. Iza njega su 22 sezone uspješne igračke karijere, a nastavak te priče kroz 17 je zadnjih godina u znaku trenerskog posla. Od toga je čak 11 posljednjih sezona proveo radeći u ŽRK Umag, kao trener prve i druge ekipe, odnosno (mlađih) kadetkinja. Sredinom prosinca izabrana vrsta Saudijaca odradila je dvotjedni ciklus priprema u Poreču, koji je potom nastavljen u Sloveniji i Španjolskoj do starta SP u Danskoj i Njemačkoj.

Veliko priznanje

– Nešto ljepše nije mi se moglo dogoditi u poslu koji gotovo cijeli život radim. Poslije toliko godina provedenih u rukometu, igrajući i trenirajući, dobiti poziv za rad u stožeru bilo koje reprezentacije, bez dvojbi je veliko priznanje. Za povjerenje koje mi se iskazalo na prijedlog Deniča neizmjerno sam zahvalan njemu i čelnicima reprezentacije. Imao je čovjek širok izbor za pomoćnika, u to sam siguran sam, ali sjetio se mene i odabrao za prvog suradnika. Da će mi se poslije toliko godina dogoditi takvo što nije mi palo napamet. Kad se najmanje nadate događa se nešto slično, meni osobno je to vrhunac trenerskog poziva, kazuje Vojislav Vujić.- Svoje rukometno znanje stavit ću u službu rada s reprezentacijom, za njen boljitak, naravno i rezultatska postignuća. Mislim da ću na taj način opravdati ukazano povjerenje. Istinski se nadam, štoviše i vjerujem da će ova suradnja potrajati na obostrano zadovoljstvo. Za mene će to biti novo dragocjeno iskustvo, koje ću u konačnici ove moje misije povratkom u Umag moći prenositi na mlade.

Tko ne bi od trenera poželio da mu se dogodi nešto slično, nakon posvećenosti sportu koji je obilježio ne samo njegov nego i život cijele obitelji. Ponajprije se to odnosi na sinove Igora i Stefana o kojima se dosta zna. Obojica su svoj rukometni put započeli u Umagu, potom igrali u našim i slovenskim najboljim klubovima, među ostalima Nexe i u PPD Zagrebu. Iza njih je i inozemno igračko iskustvo u Francuskoj. I dok je Igor okončao karijeru Stefan je trenutačno član bukureštanske Steaue. Uz to je i aktualni član srpske reprezentacije. (Mijat GAVRAN)

Povezane vijesti

• Porečani se oprostili od Europe
• Croatia Cup: Kauboji tranzicijom slomili suparnika
• Rukometašice Umaga proigrale u nastavku