Dolazim iz takve obitelji u kojoj svi prate nogomet, svi od reda smo vjerni navijači «vatrenih» i ne predstavlja nam problem prevaliti stotine kilometara radi jedne utakmice, rekla je Antonija iz Žepča

Nakon što je 9. veljače 2011. godine hrvatska nogometna reprezentacija uveličala otvorenje preuređene «Drosine» svojim dolaskom i pobjedom nad izabranom vrstom Češke pred ispunjenim tribinama, u naredne tri i pol godine «vatreni» su još dvaput pohodili «pulsku bombonijeru». Odmjerili su tim prilikama hrvatski reprezentativci snagu s Estonijom i Ciprom, u oba navrata pred, za pulske prilike, impozantnim brojem gledatelja.

Prošlo je od posljednje pulske reprezentativne fešte više od pet godina, u međuvremenu je Hrvatska osvojila drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu i kao pobjednik svoje kvalifikacijske skupine izborila nastup na europskoj smotri te tri dana nakon riječkog trijumfa nad Slovačkom stigla s ove strane Učke na prijateljski ogled s Gruzijom. Kakav su magnet «vatreni» za navijače ne treba posebno napominjati, no jedno su natjecateljske utakmice i sav šušur koji se stvori prije, za vrijeme i poslije njih, a nešto sasvim drugo atmosfera uoči prijateljskog dvoboja.

Potvrdilo se to i ovom prilikom, jer dva sata prije početka utakmice ništa nije ukazivalo na to kako će svjetski viceprvaci uskoro istrčati na pulski travnjak. Na Korzu i Flanatičkoj tek rijetki prolaznici, na Forumu grupica azijskih turista koji se slikaju pred Augustovim hramom, a od toliko prepoznatljivih kockica ni traga ni glasa. I onda, tamo negdje ispred zgrade Croatia osiguranja, napokon oni zbog kojih se nogomet i igra, navijači, sve redom muškarci i između njih jedna pripadnica nježnijeg spola.

- Zovem se Antonija Antulović, imam 23 godine i dolazim iz Žepča u Bosni i Hercegovini. Član sam udruge «Uvijek vjerni» s kojom, kad god stignem, odlazim na utakmice hrvatske reprezentacije. Nisam bila sada u subotu na Rujevici kad je Hrvatska igrala protiv Slovačke, ali zato sam bila na Poljudu kad smo pobijedili Mađarsku. Bila je sjajna atmosfera, nadam se takvoj i u Puli. Naravno, i novoj pobjedi, da završimo na najbolji mogući način ovu godinu, rekla je simpatična Antonija, koja ne krije kako je njeni muški suputnici paze i maze na svakom koraku. – Moraju, nema im druge. Super smo ekipa, a meni je poseban doživljaj gledati uživo hrvatsku reprezentaciju. Jednostavno, dolazim iz takve obitelji u kojoj svi prate nogomet, svi od reda smo vjerni navijači «vatrenih» i ne predstavlja nam problem prevaliti stotine kilometara radi jedne utakmice.

Za razliku od navijača iz unutrašnjosti, oni iz Pule i bliže okolice put stadiona krenuli su nakon što su odradili svoje uobičajene dnevne obveze i shodno s time, tribine su se počele puniti tek iza 17 sati. Četiri mjesta na njima zauzela je mlada vodnjanska obitelj Čvagić.

- Odlazio sam i ranije na utakmice hrvatske reprezentacije, a ovo je prvi put da cijela obitelj zajedno dolazi pogledati «vatrene». Moramo od malih nogu djecu navikavati na ovako nešto, rekao je Mario, glava obitelji uz koga je bila i supruga Marina. – Veselim se što smo svi zajedno na stadionu i nadam se pobjedi.

Za utakmicu se najbolje pripremio osmogodišnji sin Marin, koji je «Drosinu» pohodio s licem ofarbanim u kockice.

- Najdraži igrač u reprezentaciji mi je Mateo Kovačić i drago mi je što ću ga danas moći vidjeti već od prve minute, ustvrdio je Marin, koji je uz gledanje utakmice obećao i da će paziti na četverogodišnju sestru Petru, koja je sa svoje strane poručila kako joj neće biti dosadno dok gleda nogomet.

Povezane vijesti

• Atena: Privedeni navijači C. zvezde zbog napada na navijače Dinama
• Osam prijavljenih na nogometnoj utakmici
• Tisuću Rovinježa klicalo Ivanu Rakitiću