Hina
Jednakih je sedam bodova razlike od osmog i desetog na ljestvici, no psihološki je moment takav da su pogledi iz Pule usmjereni prema - dolje. Jer dok internacionalni nogometni orkestar s ''Drosine'' i dalje zvuči disonantno, društvo s Rudeške ceste polako pogađa ritam glazbene teme iz glasovite serije ''Povratak Otpisanih''
Novu rezultatsku pljusku pretrpio je pulski prvoligaš. Porazom od Rudeša, nipošto nezasluženim, Istra 1961 ne samo da se udaljila od opcije bijega s devetog mjesta, već je kompromitirala i sigurnost u izbjegavanje posljednjeg. Jednakih je sedam bodova razlike od osmog i desetog na ljestvici, no psihološki je moment takav da su pogledi iz Pule usmjereni prema - dolje. Jer dok internacionalni nogometni orkestar s ''Drosine'' i dalje zvuči disonantno, društvo s Rudeške ceste polako pogađa ritam glazbene teme iz glasovite serije ''Povratak Otpisanih''.
Igor Cvitanović, svjestan nužnosti pobjede, naumio je napasti Rudeš s dva napadača (Mierez-Fuentes) ispred vezne četvorke u takozvanom ''rombu'', u kojem je Kevin Rimane trebao biti predziđe obrane, odnosno korektor veznoga reda. Rudeš je također krenuo odvažno, s četvoricom igrača vrlo ofenzivnih sklonosti (Božić istureniji), koji su se izmjenjivali u istrčavanjima i u pravilu lako dolazili do posljednje linije ''zeleno-žutih''. Ozbiljnije, ipak, nisu prijetili, barem ne na početku.
Puljanima se, naprotiv, ponovio slučaj iz prethodnih nekoliko utakmica, a riječ je o propuštanju vrlo izglednih prilika u početnim minutama. Poglavito se to odnosi na situaciju iz 5. minute u kojoj je ubačaj Ndija dohvatio Mierez na drugoj vratnici, pa vratio prema petercu odakle je Fuentes u padu (povučen za dres?) uspio loptu poslati tek u gredu.
Dani Ndi bio je glavni distributer lopti prema napadačkom dvojcu, u početku mu je išlo dobro, pa je u 19. minuti u priliku gurnuo Miereza, koji je izbjegao zaleđe te iskosa utrčao u šesnaesterac. Šansu iz rubrike onih kakve je jesenas lakoćom koristio, sada je zapucao udarcem pored gola.
Pod imperativom pobjede osobito su se ukočeni doimali središnji braniči, reagirajući gotovo svaki put s izvjesnom zadrškom. Da nije Rubić u 27. minuti uklizao pred Božića, koji uz pogled Bosančića loptu prima na penalu, moglo je to biti kažnjeno. Opravdanje nije očito zaleđe Božića, jer pomoćni ga sudac nije registrirao.