Ne smijemo paničariti, trebamo se prilagoditi situaciji i poštivati pravila. Moramo malo stati na loptu, postati odgovorni i prestati misliti samo na sebe. Uostalom, vjerujem da na kraju dana svi želimo isto. Da smo mi i naši bližnji zdravi. Izgurat ćemo mi i ovo, kaže Kolak

Prije nego je u Hrvatskoj počela olujna bura, u Oslu je svanuo sunčan dan, četiri stupnja Celzijusa u zraku. Jedna od onih koja je tada punim plućima upijala zrake norveškog sunca bila je i atletičarka Sara Kolak, kojoj je posljednjih mjeseci Oslo postao drugi dom. 

Prazne police

- Posljednjih nekoliko dana uživamo u suncu i toplom vremenu, istina, nije ni približno toplo kao u Hrvatskoj, ali mi se ne žalimo. Dani su napokon duži, nije bilo lako izdržati ovih nekoliko zimskih mjeseci u kojima je već u 15 sati mrkli mrak. Tako da nakon takvih dana počneš itekako cijeniti sunce i toplije vrijeme, rekla je prije par dana Sara Kolak, koja će, kao i većina hrvatskih sportaša, zbog rapidnog širenja koronavirusa biti prisiljena "raditi od kuće".

- U Oslu je zatvoren sportski centar, što znači da su zatvorene sve dvorane, stadioni, teretane, ne rade fizioterapeuti... Jednostavno, do 1. travnja nema sporta i sportskih aktivnosti. Odluka je donesena, sportaši su uzimali razne sportske rekvizite da bi mogli trenirati kod kuće, tako da smo sada praktički prepušteni sami sebi. Srećom imamo i velik dnevni boravak pa tu možemo odraditi velik broj vježbi. Sigurno da mi ova situacija, kao, uostalom, niti jednom sportašu, ne odgovara, ali situacija je krajnje ozbiljna i kao takvu je moramo shvatiti.

U Norveškoj je svakim danom sve više oboljelih, ali se život zasad normalno odvija.

- Ne rade škole ni vrtići, većina ljudi radi od kuće, ali se život u gradu najnormalnije odvija. E, sad, situacija u dućanima s prehrambenim namirnicama se malo otela kontroli, velike su gužve, ljudi pune kolica kao ludi, a police se polako prazne. Ja još nisam podlegla ovom kolektivnom ludilu, obavila sam kupovinu namirnica kao što i inače radim, dakle, opskrbila sam se za nekoliko dana, ali nisam mogla kupiti neke stvari koje bih inače kupila jer ih više nije bilo. Primjerice, jaja. O dezinfekcijskim sredstvima neću niti pričati. Moram priznati da su me nasmijavale fotografije koje su ljudi objavljivali po društvenim mrežama, a na kojima se vidjelo da imaju puna kolica toaletnog papira, a kad ono nema ga niti kod nas u dućanu. I tu shvatiš koliko se stvorila velika panika i koliko su ljudi u strahu od svih informacija kojima nas svakodnevno bombardiraju. Jer, budimo iskreni, nema osobe koja sada ne priča o koronavirusu. I upravo zato moramo svi biti odgovorni. Ne samo zbog sebe, nego zbog čitave zajednice, nastavila je Kolak, koja je novonastalu situaciju itekako ozbiljno shvatila, ali bez imalo doze panike.

- Priča se da nama mlađima bolest ne može ostaviti ozbiljne posljedice pa se neki ljudi i dalje ponašaju kao da se njih to ne tiče jer su i šanse da obole manje nego kod starijih ljudi. Ali, svatko od nas ima nekoga starijeg za koga ne bi volio da oboli. A neki još uvijek kao da nisu svjesni ozbiljnosti situacije. No, u Norveškoj su ljudi dosta odgovorni. Barem po onome što sam dosad uspjela vidjeti, dodala je olimpijska pobjednica u bacanju koplja iz Rio de Janeira, koja je u imala velike planove za ovu sezonu. Prije svega, na Olimpijskim igrama u Tokiju gdje je trebala braniti zlato.

Odgovornost

- Sigurno da nas je ova situacija s koronavirusom sve dovela u prilično nezgodnu situaciju jer nismo u mogućnosti trenirati, niti se natjecati, ali svi smo u istom problemu. Ja se još nekako tješim da imam olimpijsku normu, kaže Kolak.

Koliko je situacija ozbiljna, Sara je naslutila još prije četiri tjedna kada je po dolasku u Oslo svjedočila novim mjerama opreza u zračnoj luci.

- Ja nisam imala nikakvih problema, pitali su me odakle dolazim i zašto sam došla u Oslo, a budući da su u to vrijeme u Hrvatskoj bila samo dvojica pacijenata zaražena koronavirusom nisu me odvojili u novi red i podvrgnuli dodatnim kontrolama. No, zato su Španjolca koji je stajao iza mene odmah zaustavili i, iskreno, ne znam kako je to završilo. Budući da sada nemamo gdje trenirati do 1. travnja razmišljala sam o tome da odem kući, ali sam brzo odustala od te ideje jer bih po povratku u Oslo morala otići u dvotjednu karantenu. Opreza nikad dosta pa neću nigdje ići dok se situacija ne smiri. Nadam se da će se situacija s virusom uskoro smiriti. Zato ne smijemo paničariti, trebamo se prilagoditi situaciji i poštivati pravila. Moramo malo stati na loptu, postati odgovorni i prestati misliti samo na sebe. Uostalom, vjerujem da na kraju dana svi želimo isto. Da smo mi i naši bližnji zdravi. Izgurat ćemo mi i ovo. Ako svi skupa budemo dovoljni odgovorni i pažljivi, uspjet ćemo pobijediti i ovu nedaću. 

Povezane vijesti

• VELIKI POVRATAK: Blanki Vlašić srebro na SP-u
• Perković bolja od Caballero u Bruxellesu
• Atletika: Kadetkinje Istre treće