Ako je već kvaliteta bila "debelo" na strani gostujućih nogometaša, oni koji su branili domaće boje mogli su barem jedan manji dio pokušati kompenzirati zalaganjem i borbom na terenu. Čast izuzecima, to nisu napravili te su na kraju još i dobro prošli, sa samo četiri lopte u mreži

Triput su u posljednju godinu dana nogometaši Dinama pohodili "Drosinu" i svaki su se put Istri 1961 na ugodnom domaćinstvu zahvatili s četiri lopte pospremljene u njenu mrežu. Tradiciju je lanjskog proljeća započeo Nikola Jurčević, protiv momčadi kojoj je na klupi sjedio Darko Raić Sudar, da bi u ovoj sezoni nastavio Nenad Bjelica, podarivši "poker" najprije Curru Torresu, a potom i Igoru Cvitanoviću. Sentimenta prema najboljem strijelcu "modrih" od hrvatske samostalnosti nije bilo niti u tragovima već je Bjelica na teren poslao momčad kao da se na suprotnoj strani nalazi Benfica i, shodno tome, "zeleno-žuti" se nisu dobro proveli.

Odrađivali utakmicu

No, premda Cvitanović u najavi subotnje utakmice nije propustio istaknuti kako je Dinamo drugi svijet za Istru 1961, a isto je ponovio i po njenom okončanju, nije mogao niti želio skriti razočaranje načinom na koji su njegovi puleni "šaptom pali". I u takvom razmišljanju nije bio jedini, jer ako je već kvaliteta bila "debelo" na strani gostujućih nogometaša, oni koji su branili domaće boje mogli su barem jedan manji dio pokušati kompenzirati zalaganjem i borbom na terenu. Čast izuzecima, to nisu napravili te su na kraju još i dobro prošli sa samo četiri lopte koje su završile u njihovoj mreži.

Karakter, koji su iskazali u završnici utakmice u Koprivnici, za što ih je u konačnici "pogladila" i božica Fortuna, ovaj je put ostao zaključan u svlačionici. Netko tko je u subotu slučajno navratio na "Drosinu" ne znajući tko na njemu odmjerava snagu, taj bi vrlo lako mogao zaključiti da se igrači u modrim dresovima bore za goli prvoligaški život, a oni u zeleno-žutima samo odrađuju posao i čekaju da sezona završi kako bi otišli na zasluženi odmor. Gosti su se trsili, trudili i čupali svoje protivnike kao da igraju utakmicu života, za što su u konačnici i pet puta "požutjeli" dok niti jedan domaći igrač nije završio u bilježnici osječkog suca Bela, jer su uglavnom protivnike promatrali s pristojne udaljenosti.

Povezane vijesti

• Pulski prvoligaš postaje klub
• Cilj - pozicionirati pulski klub u vrh hrvatskog nogometa
• Nikola Žižić potpisao za Istru 1961