SAD JE VRIJEME ZA PROMJENE: NSŽI treba presložiti sustave županijskih liga i VRATITI IH U REALNE OKVIRE

(N. LAZAREVIĆ)

U NSŽI-ju je puno pravila, odluka i propozicija, koje ne služe ničemu jer ih se nitko ne pridržava. Pojavi se klub koji ima ambicija i želi napredovati, ali im je to onemogućeno "po slovu zakona". S pravom se pitaju iz kojeg ih se razloga koči, kada neki drugi klubu isto ne udovoljava nekom drugom pravilniku, a njima je ipak omogućeno da igraju određeni rang. Ili će postojati jedinstvene odluke koji moraju poštovati svi, ili takvih odluka ne treba biti

Od kada su prekinuta županijska nogometna prvenstva u razgovorima s klubovima provlači se tema oko sustava stalnih natjecanja NSŽI-ja. Većina njih složit će se da je baš sada pravo vrijeme da se uvede red u lige, da se poslože onako kako trebaju, jer je sve pomalo izmaklo kontroli. Nedavna odluka Hrvatskog sabora o dopunama Zakona o sportu, gdje je ove godine moguće promijeniti sustav natjecanja bez prethodne najave barem godinu dana prije početka samog natjecanja, samo još više potiče sve one koji odlučuju da iskoriste priliku i naprave potez koji većina zagovara.

Što to zapravo želi promijeniti? U NSŽI-ju je puno pravila, odluka i propozicija, koje ne služe ničemu jer ih se nitko ne pridržava. Pojavi se klub koji ima ambicija i želi napredovati, ali im je to onemogućeno "po slovu zakona". S pravom se pitaju iz kojeg ih se razloga koči, kada neki drugi klubu isto ne udovoljava nekom drugom pravilniku, a njima je ipak omogućeno da igraju određeni rang. Ili će postojati jedinstvene odluke koji moraju poštovati svi, ili takvih odluka ne treba biti.

Tko je taj koji odlučuje koje će se pravilo gledati, a koje neće? Tko je taj koji može reći da se pojedinom klubu "zažmiri"? Sve odluke koje su implementirane u određeni pravilnik bi trebale biti jednako vrijedne. A nisu.

Primjer je "Odluka o sustavu stalnih natjecanja NSŽI-ja" koja je usvojena 2015. godine, a "pročišćena" sredinom 2018. godine i gdje se nalaze odluke za koje nitko ne mari. Skupština je donijela te odluke, a očito je da ih se tijela Izvršnog odbora NSŽI-ja ne pridržavaju, odnosno samo selektivno. Nejasno je iz kojeg razloga one postoje i zašto se jednostavno ne izbrišu. Naime, ima primjera gdje su klubovi, ulazeći u viši rang morali postupiti sukladno tim odlukama ukoliko žele biti dio više lige. Oni su to i učinili, uložili u infrastrukturu, popravili određene stvari i stekli uvjete. Klub koji je već nekoliko godina u tom rangu to nije učinio jer to od njega nitko nikada nije tražio, kada je ulazio u tu ligu to nije bilo pravilo, a kako je dugo već u istom rangu, smatra se da i zadovoljava uvjete. To su samo neki dokazi da se ne radi pravedno i prema svima isto, a onda to budi sumnju u pristranost kakva ne bi smjela postojati.

Samo letimičnim pogledom na uvjete za sudjelovanje u natjecanju ŽNL dolazi se do saznanja da im treba modifikacija u što skorijem roku jer većina klubova nema uvjete za sudjelovanje u natjecanju. Igrališta, zavisno o stupnju natjecanja imaju propisanu dimenziju, nekoliko njih ne zadovoljava ni te najosnovnije uvjete, a više njih uvjete u kojima je propisano da od korner linije mora biti još tri metra travnate površine, a od aut linije dva metra.

Nevjerojatna je činjenica da FIFA i UEFA ima propisanu minimalnu širinu terena 45 metara i tako je naznačeno u pravilima nogometne igre, a NSŽI je to pravilo prepravio i kao minimum traži 50 metara. Zaštitna ograda od 1,60 metara je pretjerana za puno klubova, a natkrivene kabine u dimenzijama kakve se traže su samo san za većinu njih. Domaćin nije dužan imati svlačionicu po trenutnoj odluci, a ona gostujuća mora imati najmanje 18 mjesta što neki ne mogu osigurati. Neki klubovi ni u Prvoj ŽNL nemaju prostoriju koja može primiti sedam osoba, a kamo li da u njoj bude još i sedam stolica kako je propisano, a o pomoćnom terenu je suvišno i raspravljati. Nejasno je iz kojeg se razloga traži da klubovi iz Prve ŽNL imaju kabinu za snimanje utakmice kada nisu dužni snimati, a još je nejasnije traženje da klubovi imaju najmanje 20 registriranih igrača u svakoj kategoriji jer je to neizvedivo za većinu njih. To se prvenstveno odnosi na mlađe kategorije, ali postoji i primjeri gdje je seniorski klub za tekuću sezonu registrirao samo 14 igrača.

I za sam kraj, zanimljiva je točka koja govori o klubovima koji 60 dana prije početka natjecanja ne ispunjavaju uvjete neće sudjelovati u natjecanju. Da li se to ikada dogodilo ? Da li je ikada netko mjerodavan reagirao na to? Naravno da nije jer bi se onda dogodio "domino efekt" i ne bi bilo nogometa u Istri.

Upravo zato su u pravu svi oni koji govore da je sada vrijeme da se dogode određene promjene, i to barem za naredne četiri godine. I nije cilj ugasiti klub(ove) i ne dopustiti im da se natječu ukoliko ne ispunjavaju sve kriterije, već te uvjete dovesti na razinu koja je prihvatljiva i u realnim okvirima primjerena sadašnjim prilikama jer ovo što se trenutno traži na papiru nema smisla. Trebalo bi okupiti grupu ljudi koji ne moraju nužno biti dio nekog kluba ili saveza i krenuti u realizaciju. Još jučer, a ne danas.