Dobra asistencija je pola gola, nema što tu da se više kaže, a nakon što mi je Sane petom dodao loptu imao sam dovoljno vremena da napravim dva-tri dodira, pogledam gdje je golman, i mirno pored njega zatresem mrežu, rekao je Perić-Komšić
Igrala se 71. minuta utakmice u Koprivnici između Slaven Belupa i Istre 1961 kad je trener Curro Torres uvidio da više nema što čekati. Puljani su u tom trenutku zaostajali dva pogotka i španjolski strateg odlučio je baciti sve karte u napad te je iz igre izvadio zadnjeg veznog Antonija Ivančića, a momčadi s trojicom napadača priključio četvrtog - Roberta Perić-Komšića. Bio je to prvenstveni debi u zeleno-žutom dresu za člana juniorske momčadi Istre 1961, kojeg je Perić-Komšić okrunio na najbolji mogući način, pogotkom postignutim nakon samo četiri minute provedene na terenu.
- Dobra asistencija je pola gola, nema što tu da se više kaže, a asistencija Sanea bila je kao iz knjige. Nakon što mi je petom dodao loptu, imao sam dovoljno vremena da napravim dva-tri dodira, pogledam gdje je golman i mirno pored njega zatresem mrežu - prisjetio se Perić-Komšić kako je zabio svoj prvoligaški prvijenac kojeg, praktički, nije niti proslavio. - Nije bilo vremena za slavlje, i dalje smo gubili i stoga smo svi odmah požurili prema centru kako bi se utakmica što prije nastavila, a nama ostalo više vremena da pokušamo stići do izjednačenja. Imali smo za to još dvije šanse, ali na žalost nismo ih uspjeli iskoristiti.
U prvoj od te dvije prilike našao se nepune dvije minute nakon pogotka upravo Perić-Komšić, koji je nakon ubačaja Obenga s lijeve strane pao u jednom duelu s Delićem, ali sudac Bel samo je pokazao rukom da se igra nastavi. (Ivica CEROVAC)