Kolega iz La Gazzette dello sport nazvao me prije desetak dana. Bilo je negdje oko 23 sata, kada se obično javljaju inozemni kolege, igrači, treneri. Pretpostavljao sam da je htio porazgovarati o AC Milanu, za kojeg ne skriva simpatiju, a pogotovo o Anti Rebiću. Momak iz Proložca dugo je bio u zapećku u Milanellu, preko dva mjeseca zaleđen u nemilosti trenera Stefana Piolia. Znaju se još iz Firenze, kamo je Rebić stigao prije 6 i pol godina iz RNK Splita. Fiorentina je, za tada 19 godišnjeg Rebića, isplatila klubu s Parka mladeži 4,5 milijuna eura. Za taj klub, za okvire Prve HNL, bio je to sjajan novac. Ante Rebić djelovao je unutar našeg prvenstva moćan fizički, ali je njegova tehnička manjkavost tada poticala komentare da je precijenjen igrač. I da mu RNK Split medijski pumpa cijenu.

Sjećanja HNL-a

Kad su se Istra 1961 i Split prvi puta sastali u Splitu, domaćini su pobijedili s 3:1. Rebić je postigao jedan pogodak i bio je iznimno opasan po mrežu koju je čuvao današnji direktor Rijeke Ivan Mance. Zanimljiva je statistika da je Rebić u pet utakmica s Istrom 1961, dakle u najsnažnijem Splitu, upisao 2 pobjede, remi, ali i 2 poraza. U tom remiju, na Drosini 20.srpnja 2013. godine pred 2.500 gledatelja, Rebić je počeo utakmicu s klupe. Već se tada znalo da je na pragu odlaska. Trener Stanko Mršić ubacio ga je na travnjak u 57. minuti, umjesto svog sina Antonia, iritiran što njegova momčad gubi 0:1 od 37. minute. Bila je to utakmica u kojoj je Dejan Radonjić postigao svoj prvi pogodak za Istru 1961 i pokazao da će biti sjajan centarfor. Tu utakmicu je u finišu obilježio Aljoša Vojnović, koji je izjednačio u 87. minuti nakon dodavanja Rocea. No, bilo je zanimljivo vidjeti i ponašanje Rebića. Ništa mu nije polazilo za nogom i onda je u 90. minuti dobio žuti karton za prigovor, da bi nakon nove reakcije (sočne psovke) prema sucu Vučemiloviću odmah dobio crveni karton! Sjećam se tada komentara o "panju" Rebiću, koji eto, nema pojma o nogometu. Temeljem onog što je tada pokazao na Drosini odao je doista dojam izgubljenog u prostoru i vremenu. Temeljem onog što se tada događalo iza kulisa, a to su pregovori s Fiorentinom, njegova rastresenost poprima druge konotacije. Dejan Radonjić je, pak, oduševio navijače i od tada je postao miljenik pulske publike. Da Istra danas ima jednog Radonjića gotovo je sigurno da ne bi imala problema s golovima i grčevitom borbom za ostanak u ligi.

Kako su vremena prolazila, tako se evoluirala i karijera spomenuta dva igrača. Radonjić je otišao u Dinamo, pa u inozemstvo, pa u Lokomotivu, pa opet u inozemstvo. Obzirom na sve nedaće koje su ga pratile u mladosti, ozljede i gubitak samopouzdanja, odmak od nogometa, pa onda povratak kroz Istru, Radonjić je napravio puno dobroga. I sebi priskrbio ugodniju životnu zbilju, s ipak dobrim ugovorima. Ostati će žal da nije od početka (u Njemačkoj) imao puno više pažnje skauta, i Bayernovog povjerenja, jer je, s predispozicijama koje ima, mogao ostvariti još bitno značajniju karijeru. Ante Rebić je, pak, lutao. U Fiorentini, Veroni i Leipzigu bio je statist. Onda ga je Niko Kovač prepoznao kao vrijednost i doveo k sebi u Eintracht Frankfurt. Tamo je imao opet teškoća u početku. Onda kada je ozbiljno shvatio da će mu i Kovač, koji ga voli kao igrača, pokazati izlaz ako se potpuno ne koncentrira, Rebiću se dogodio klik. Zaigrao je vrhunski i postao velika nogometna vrijednost.

Povezane vijesti

• Na stanici u Puli, pod vrelim suncem ljeta
• Vlakovi 21. stoljeća
• Pulski sportski novinar koautor je autobiografije najboljeg svjetskog igrača u 2018. godini ROBERT MATTEONI: MISLIM DA ĆE HRVATSKA TEK POSTATI SVJESNA GLOBALNE SPORTSKE VELIČINE LUKE MODRIĆA