Najavili su čelni ljudi Uljanika, pred početak prvenstva, da je ovo sezona stabilizacije i upravo se to i dogodilo. Posložena je uprava kluba, prevladani su problemi s kojima se klub susretao zbog stečaja brodogradilišta i krenuli su u sezonu u kojoj su tražili mir i koncentraciju samo na nogomet. Doveden je novi trener, promijenjena je momčad, a da je sve to napravljeno onako kako treba, pokazuje prvenstvena ljestvica. Vrlo dobrih 20 bodova nakon 13 kola u kojima su upisali samo tri poraza, zadovoljit će svih u klubu. Naravno, i trenera.

"Ulica" je plus

- Osobno mogu, ako sagledam realno stanje stvari, biti zadovoljan. Ono što sam zatekao, promjena desetak igrača, čitav niz ozljeđenih igrača do te mjere da nikad nismo igrali ni približno u najjačem sastavu, su okolnosti koje nam nisu išle na ruku. Znam da smo ostvarili tek pedeset posto bodova i kada bi gledali postotak, onda to nije zadovoljavajuće, ali upravo zbog ovog ranije izrečenog na taj postotak ne smijemo gledati kao na nešto loše, rekao je trener "brodograditelja" Saša Kolić.

Upravo su silne ozljede natjerale trenera da u 13 utakmica ove jeseni u zapisniku bude čak 30 igrača.

- Nisu na to utjecale samo ozljede, dosta smo rotirali jer su se neki igrači priključili kasnije, neki su nešto kasnije došli na neki optimalni nivo igranja, ali i plan je da imamo dosta juniora u kadru. Neke smo koristili povremeno za klupu, a kasnije kada su dobili veću priliku zbog silnih izostanaka, pokazali su kvalitetu i potentnost što znači da smo dobro procijenili i silno mi je drago zbog njih, ali i samog kluba.

Zanimljiva je i statistika po kojoj Uljanik ima bolju gol razliku na gostovanju, nego na Verudi.

- Ne bi to pripisao nekom pritisku domaćeg terena, jer toga nema. Mislim da je veći problem stanje samog terena. Nekako se bolje osjećamo kada igramo vani jer su tereni bolji i to nam odgovara. Mislim da imamo jedan od gorih travnjaka u ligi, što ne treba čuditi koliko je korišten. Nadam se da će se nešto riješiti po tom pitanju jer je neizdrživo, ali i čudno da mi kao gradski klub s devet kategorija u natjecanju nemamo pomoćni teren. Nešto se pokušavalo s pomoćnim terenom na Valkanama, ali realno gledajući to nije prikladno. Volio bi, ne samo ja već i svi u klubu, kada bi to već jednom riješili i funkcionirali kako normalan klub. Kada malo bolje pogledam, teren nam je zapravo još i jako dobar koliko se koristi, konstatirao je Kolić.

Iako bi se moglo pomisliti da je ne održavanje "Ulice" mali plus za Uljanik, jer puno im je igrača ionako ozlijeđeno i nedovoljno oporavljeno, a ne mogu odoljeti izazovu igranja malog nogometa, Kolić ne misli tako.

- Moji su igrači odgovorni i siguran sam da si, da se i igra turnir, ne bi ugrozili zdravlje i igrali na silu. I ja sam igrao veliki i mali nogomet u njihovim godinama i ne smatram da to šteti, upravo suprotno. Naravno da mi je žao što nema turnira, bespredmetno je o tome i govoriti, ali mi smo to iskoristili da damo igračima plan treniranja da ipak budu aktivni i početak priprema dočekaju spremni.

Jokić može bolje

Kolić ima veća očekivanja od nekih igrača pa bi upravo treniranje u zimskoj pauzi moglo biti od velike važnosti. Prirodno se nameće jedno ime od kojeg se definitivno očekuje više.

- Sebastian Jokić je naš kapetan i jedna vrlo važna karika u momčadi, ali ove polusezone nije bio na očekivanoj razini. Njegova motorička sposobnost i talentiranost su takvi da on može i mora bolje. Siguran sam da će proraditi na proljeće i pokazati se u najboljem svijetlu jer onaj jedan jedini pogodak kojeg je postigao je premalo za njegov kapacitet. Najbolju utakmicu odigrao je u posljednjem kolu protiv Grobničana (3:2) i onda je jasno koliko nam znači pravi Jokić, pojasnio je Kolić.

Zadovoljan je trojkom pristiglom s "Alda Drosine".

- Najkonstantniji je bio srednji branič Mateo Petrović i vidi se da je veliki potencijal. Ukoliko ostane fokusiran na nogomet, pred njim je svjetla budućnost jer ima predispozicije da napravi velike stvari. Vratar Tony Macan je pravi profesionalac, sto posto je "unutra" i iako je imao duži period bez utakmice, vratio se u ritam. Mateo Babić je malo igrao ove jeseni jer ima peh s ozljedom. Doveli smo ga da pojačamo malo konkurenciju na lijevoj strani i sigurno je da nam, kada se oporavi, može biti od koristi.

"Nestao" je Mattia Leonardelli koji se kao jako mladi igrač nametnuo u pripremnim utakmicama i kup natjecanju.

- Leonardelli je imao problema s prilagodbom, malo se teže prilagođava novoj sredini. Nakon toga se ozlijedio i to u više navrata. Inače je zanimljiv igrač, no vidjet ćemo što će biti na proljeće.

Ljudi iz sjene

Pomoćnici kod njega imaju veliku ulogu na treninzima i utakmicama.

- Funkcioniramo odlično i to me veseli. I Ervin Radulović i Vedran Stošić su moji bivši suigrači i baš se kužimo. Komunikacija je odlična, imamo isto poimanje nogometne igre, pa im zbog toga i dajem potpunu slobodu u nekim stvarima jer im neizmjerno vjerujem.

Jedan od najvećih problema, čak i više od koronavirusa, Uljanik je ove jeseni imao u ozljedama igrača. Konstantno ih je nekoliko bilo na tom popisu, a posljednje kolo čak desetorica koji bi našli mjesto u zapisniku.

- Nažalost nismo imali sreće s ozljedama, stalno je nekolicina bila izvan pogona i nikako da se vrate. Te ozljede su se odužile ili ponovile, pa operativni zahvati pa rehabilitacija… Tako da je zbilja nevjerojatno koliko je tu bilo peha. Što ja očekujem nakon ove pauze? Nadam se da će barem većina njih biti spremna za izazove koji nas čekaju na proljeće. Očekujem zdravog Viktora Marića da konačno pokaže svoj potencijal te Kristiana Batelića da uhvati ritam bez stanke. On je bio tu s nama, ali nije mogao dati sve od sebe. Pa samo s tom dvojicom mi smo već jača momčad. Žao mi je što je pred Antoniom Matićem još jedan proces oporavka, uvodimo ga polako u rad, ali nećemo riskirati. Ostali su se oporavili i odmorili i vjerujem kako će moći izdržati najveće napore.

Za kraj, želio je napomenuti još jednu stvar.

- Rezultat je prvenstveno uspjeh igrača na terenu, no ni u jednom trenutku nitko od nas ne smije zaboraviti sve one ljude koji su uz nas. Svi oni čine niz svari neophodnih da mi uživamo u igri i zbog čega nam je gušt dolaziti na treninge i utakmice. Iz tog razloga želio bi se zahvaliti svima koji su uz nas u nekakvoj "sjeni", a to su oružar Vlacci, tajnik Stole, pa Hamza, Sale, Lori, Vida, Splićo, Basta... svima njima svaka čast, zaključio je Saša Kolić.

Povezane vijesti

• Svjetleći divovi ne svijetle
• Hrvatska brodogradnja želi uvoziti radnu snagu
• Uljanikova knjiga narudžbi vrijedi milijardu eura