NEMA VIŠE VREMENA ZA DALJNJA LUTANJA Kvalifikacije su pred vratima, a "zeleno-žuti" i dalje nisu momčad

U zadnje tri utakmice trener "zeleno-žutih" poslao je na travnjak tri različite postave, koje su zaigrale u tri različite formacije. Naoko sitnice, ali kad momčad nema identitet, kad u igri nema automatizma, takva lutanja u sustavu igre samo dodatno zbunjuju igrače

Uoči posljednjih 180 minuta prvoligaške sezone situacija na začelju je zabetonirana. Osmoplasirani Inter osigurao je ostanak pobjedom u Puli, dok je "fenjeraš" Rudeš domaćim porazom od Hajduka izgubio i teoretske izglede da stigne Puljane. Tako su nogometaši Istre 1961 ostali deveti i ponovno će igrati kvalifikacije za popunu Prve HNL protiv starih znanaca, Varaždina ili Šibenika. Naravno, ukoliko prethodno svi klubovi nakon žalbi dobiju prvoligašku licencu. Podsjećanja radi, u prvom krugu licence nisu dobili Lokomotiva, Istra 1961, Rudeš i Šibenik, a konačna odluka o vlasnicima prvoligaških licenci bit će poznata uoči posljednjeg kola.

Sastav i sustav

Stoga, "zeleno-žuti" se u preostala dva prvenstvena susreta, gostovanju kod Hajduka i domaćem ogledu s Rudešom, mogu "mirno" pripremati za odlučujuće susrete sezone. Uostalom, sam je trener Igor Cvitanović nakon poraza od Intera rekao da se momčad i on već par kola pripremaju za kvalifikacije. Problem je, međutim, što to na travnjaku baš i ne izgleda tako. Zadnje tri utakmice donijele su tri poraza, od čega dva na domaćem travnjaku, a to svakako nije dobro za samopouzdanje ove heterogene momčadi, niti za stvaranje prave atmosfere oko kluba. To su upravo bili aduti na kojima je prošlosezonska momčad "zeleno-žutih" gradila uspjeh u dvostrukom ogledu s Varaždincima. Pritisnuti neimaštinom i upitnim opstankom kluba, igrači i trener su se skupili, a dobili su i veliku podršku pulskih i istarskih navijača koji su tada "disali" s klubom. Ove će sezone biti puno teže, niti igrači "dišu kao jedan", niti ih navijači "doživljavaju" kao lani. Na pogon financija Grupacije Baskonia-Alaves vraćen je najveći dio dugova, stigli su kvalitetniji igrači, ali momčad nije proradila na terenu, usprkos smjenama trenera.

Pa opet, očekivalo se da će Igor Cvitanović ove utakmice iskoristiti za pronalaženje prave "kemije" među igračima, za uigravanje sastava i sustava igre. A ništa od toga nije viđeno. U ove tri utakmice trener "zeleno-žutih" poslao je na travnjak tri različite postave, koje su zaigrale u tri različite formacije. Možemo se složiti da ni u jednom od ta tri susreta nije imao na raspolaganju sve igrače, dijelom zbog kartona, dijelom zbog ozljeda, ali protiv Rijeke su u posljednjoj liniji igrala četvorica, a u napadu dvojica. Već protiv Gorice su ispred Čondrića igrala tri stopera, a u napadu je bio usamljeni Mierez, da bi protiv Intera ponovno u posljednjoj liniji igrala tri stopera, a u napadu dvije špice. Naoko sitnice, ali kad momčad nema identitet, kad u igri nema automatizma, takva lutanja u sustavu igre samo dodatno zbunjuju igrače.