Dobre predstave protiv Gorice, Osijeka i Dinama dale su naslutiti kako su na pomolu prekid riječke serije od tri uzastopna trijumfa na "Drosini" i pobjednički post u sezoni, ali ta se nada brzo pokazala varljivom. Gostujući igrači dominirali su od prve do posljednje minute i na uvjerljiv način stigli do pobjede

Nastavlja se pobjednički post nogometaša Istre 1961, kako u ovoj sezoni u kojoj su posljednji trobod upisali 3. kolovoza protiv Varaždina, tako i u susjedskom derbiju u kojem zadnje slavlje datira od 14. listopada 2017. godine. Dobre predstave protiv Gorice, Osijeka i Dinama dale su naslutiti kako je na pomolu prekid riječke serije od tri uzastopna trijumfa na "Drosini", ali ta se nada brzo pokazala varljivom. Gostujući igrači dominirali su od prve do posljednje minute i na uvjerljivi način stigli do pobjede koju nisu uspjeli upisati u pet prethodnih kola, pobjede s kojom su se oprostili od trenera Igora Bišćana.

Znali su Riječani i prije početka utakmice da Bišćan napušta njihovu klupu i u tome su pronašli dodatnu motivaciju, kao da su željeli igrom i pobjedom pokazati koliko ga cijene te da priče kako su popucale niti između momčadi i stručnog stožera nemaju nikakve osnove. S druge strane, "zeleno-žuti" takvu motivaciju nisu imali te su odigrali, barem na taktičkom planu na kojem su bili potpuno inferiorni gostima, vjerojatno najslabiju predstavu otkad je na njihovu klupu sjeo najmlađi strateg Prve HNL. Domaća igra bila je poprilično izgubljena, na tragu utakmice s Lokomotivom, tijekom koje su podsjetili na prošle dvije sezone okončane kvalifikacijama za očuvanje prvoligaškog statusa.

Razigrani Riječani su prštali energijom, agresivno pritiskali protivnike na svakom pedlju terena i tako ih tjerali na pogreške, dok su na drugoj strani Puljani, čast izuzecima, izgledali kao da ih je netko natjerao da iziđu na teren i da bi u tom trenutku radije bili negdje drugdje. Sporiji u duelima i otvaranjima, a statični i skriveni u igri bez lopte, domaći igrači nisu imali odgovor na visoki protivnički presing te se u svim segmentima nogometne igre bili podređeni gostima. Niti dok su bili brojčano poravnati s protivnicima, domaći igrači nisu im uspjeli parirati, a kad su već u 40. minuti ostali s čovjekom manje na terenu, rijetki su bili članovi "klase optimist" koji nisu odmah upisali novi, peti ovosezonski poraz.

Teško se bilo oteti dojmu kako su Puljani "izgorjeli" u prevelikoj želji da isperu gorak okus proljetne "sedmice", što su im je na "Drosini" podarili Riječani i na kraju izazvali kontraefekt. Psihološki pritisak, kojeg je često znao spominjati trener Prelec kao najveću prepreku s kojom se suočio po preuzimanju pulskog prvoligaša, ovaj put pokazao se kao preveliki teret i gosti su samo uzeli ono što im je bilo ponuđeno na pladnju.

Teško je naći neko drugo, suvislije objašnjenje zašto je praktički ista momčad unutar samo tjedan dana pokazala dva dijametralno suprotna lica od onog da uzrok treba tražiti u glavama igrača. Ulazak Ivančića u početnu postavu umjesto Obenga definitivno nije bio potez koji je usmjerio utakmicu, jer ovaj potonji je i tako bio jedan od slabijih aktera gostovanja u Maksimiru. Istina, na kraju se ispostavilo kako je upravo Ivančić bio taj zbog kojeg su "zeleno-žuti" 50 minuta imali čovjeka manje na terenu, ali to isključenje ne ide na njegovu dušu, već prvenstveno na onu suca Pajača.

Povezane vijesti

• Pulski prvoligaš postaje klub
• Cilj - pozicionirati pulski klub u vrh hrvatskog nogometa
• Nikola Žižić potpisao za Istru 1961