Pulska je momčad djelovala (ne)prepoznatljivo u većem dijelu susreta. Igrači ukočeni, uplašeni, skloni alibi dodavanjima samo da ne bi izgubili loptu. Želja i trud im se ne mogu poreći, ali izvedba je bila na donjoj granici ukusa. Barem ako govorimo o prvoligaškom nogometu

Stvar je samopouzdanja. Naravno, bitna je kvaliteta igrača i "kemija" u momčadi, ali samopouzdanje solidnu momčad pretvara u odličnu, a nedostatak solidnu momčad pretvara u slabu. Najbolji dokaz toga subotnja je utakmice između Istre 1961 i Hajduka na "Drosini". Pulska je momčad djelovala (ne)prepoznatljivo u većem dijelu susreta. Igrači ukočeni, uplašeni, skloni alibi dodavanjima samo da ne bi izgubili loptu. Želja i trud im se ne mogu poreći, ali izvedba je bila na donjoj granici ukusa. Barem ako govorimo o prvoligaškom nogometu. Jer sad je travnjak "Drosine" poput tepiha, nema izlike u mekanom i lošem terenu, pa je onako velik broj krivo dodanih lopti doista teško objasniti.

Nisu "zeleno-žuti" preko noći zaboravili igrati, jer ovi igrači koje je trener Cvitanović poslao na travnjak protiv Hajduka imaju kvalitetu. Ali, ne ide. Išli su iz greške u grešku, a prednjačio je, nažalost, Julio Rodriguez. Visoki stoper, koji je tijekom jesenske polusezone bio najčvršća karika u pulskom obrambenom lancu, u subotu je potpuno ispao iz ritma. Nakon prve pogreške, koju je Jairo pretvorio u gol, izgubio je i ono malo sigurnosti koja ga je krasila, pa je u nastavku u još dva navrata "skuhao" prilike za gol. Srećom, iza njegovih leđa bio je raspoloženi Josip Čondrić koji je prvo obranio penal Caktašu, a potom i zicer Nejašmiću. Na koncu, kod drugog gola ni on nije mogao spriječiti zasluženo slavlje Hajduka. I ne treba sad svaliti krivicu isključivo na Rodrigueza, iako je teško objašnjivo zašto je toliko griješio kad se radom na treninzima konačno izborio za povratak u startnu postavu.

Povezane vijesti

• Pulski prvoligaš postaje klub
• Cilj - pozicionirati pulski klub u vrh hrvatskog nogometa
• Nikola Žižić potpisao za Istru 1961