Košarkašice Pula-Movitera napravile su nešto što im već dugi niz godina nije uspjelo, a to je da prve dvije domaće utakmice u sezoni uvjerljivo riješe u svoju korist. Konačni rezultat pritom je bio skoro identičan, jer su protiv Akademije Žane Lelas Puljanke slavile s 86:62, dok su Split svladale s 88:63, no scenarij koji ih je doveo do tih pobjeda bio je sasvim različit. Protiv "akademičarki" su igračice trenera Ivana Đukića susret otvorile s 13:0, nakon čega su već u 12. minuti pobjegle na "plus 21" i riješile sve dileme oko pobjednika, dok su protiv drugog splitskog kluba krenule puno lošije i mučile se od "velikog odmora", da bi u nastavku to bila neka sasvim druga priča.

- Morale smo malo zakomplicirati situaciju, s osmjehom se na utakmicu sa Splitom osvrnula 15-godišnja Lucija Begonja, najmlađa članica startne pulske petorke. - Nismo u utakmicu ušle onako kako smo željele i umjesto da smo se u obrani skupile u reketu, mi smo sve od reda previše izlazile, nešto što inače nikad ne radimo. Otvorile smo tako prostor za brze i euforične gošće, koje su to iskoristile za ulaske nakon kojih bi uslijedilo lagano polaganje ili faul-koš. U pauzi smo se posložile i potom je u nastavku sve to puno bolje izgledalo. Stisnule smo u obrani, a u napadu počele igrati našu igru sa spuštanjem lopte na centre. One bi potom poentirale ili iznuđivale prekršaje, a kad bi se Splićanke skupile oko njih, uslijedila bi povratna lopta nakon koje bismo pogodile vanjski šut ili poentirale iz ulaza. Mučile su nas malo osobne pogreške, mene prvu, no ponosna sam na cijelu ekipu kako smo na parketu motivirale jedna drugu, kao i na trenera i predsjednika koji su s klupe donijeli dobru energiju. Sve to nas je usmjerilo prema uvjerljivoj pobjedi.

Između dvije uvjerljive domaće pobjede, Puljanke su ugurale još uvjerljiviji poraz u Dubrovniku gdje ih je Ragusa, nakon tri odigrana kola jedina stopostotna ekipa južne skupine Premijer lige, zamrznula na "minus 40".

- U Dubrovniku jednostavno nismo bile s glavama u utakmici. Domaćin je poveo s 11:0, što u košarci nije razlika koja se ne može stići, ali umjesto da pokušamo anulirati zaostatak, mi smo psihički potonule. Nismo bodrile jedna drugu, već su krenule svađe i dernjava te je s takvom atmosferom unutar ekipe teško bilo za očekivati nešto drugo osim uvjerljivog poraza. Ragusa definitivno nije ekipa koja je toliko bolja od nas da nas dobije s 40 poena razlike, ali za nešto više trebao nam je drugačiji mentalni pristup toj utakmici, istaknula je Begonja. - Bez obzira na taj poraz, uvjerena sam kako nam je mjesto među tri najbolje ekipe koje će se plasirati u Ligu za prvaka, a iz južne skupine očekujem da će uz nas dalje proći Ragusa i Šibenik.

Luciji, učenici prvog razreda srednje škole, ovo je druga sezona među "velikim curama".

- Imam podršku od svih u klubu, no još uvijek mi fali malo slobode i prisutan je u mojoj igri određeni strah od toga kako će netko reagirati ako nešto pogriješim. To bih trebala maknuti sa strane, jer mi je puno više dozvoljeno griješiti nego starijim curama te se polako pokušavam opustiti i iz utakmice u utakmicu ide to nabolje, smatra Begonja. - Nastojim svakim danom napredovati u svim segmentima, kako u napadu, tako i u obrani, a želju da igram što je moguće čvršće na posljednjoj sam utakmicu platili s pet osobnih pogrešaka. Jednostavno, cura koju sam čuvala imala je izrazito brzi start i probila bi me u prvom koraku, pa sam skupljala faulove. Upravo je startna brzina nešto što trebam poboljšati, kao i dribling i pregled igre. Stvari su to koje će mi najviše trebati na poziciji playmakera, pomoći mi da prepoznam situaciju i budem lider u trenucima kad je rezultat neizvjestan te odlučim hoću li asistirati ili pokušati sama završiti akciju.

Lucija je definitivno imala od koga učiti, jer njen otac Boris Begonja znano je ime pulske košarke.

- Mama i tata su mi najveća potpora. S tatom samo komentiram utakmice, kako naše, tako i one muške, kao i one koje doma zajedno gledamo na televiziji, dok ove godine još niti jednom nismo zajedno izišli na igralište s loptom. Posljednji put napravili smo to lani, odmah smo se posvađali, razišli i bio je to kraj priče te je pao dogovor da ćemo se ograničiti na gledanje i komentiranje utakmica, naglasila je Begonja. - Naravno da mi tata daje kritike i savjete kako bih postala bolja igračica, ali i bolja osoba. Odmah mi je rekao da bi on bio prvi koji bi mi savjetovao da se maknem iz košarke jer to nije za mene, da nije vidio potencijal, a na meni je hoću li ga iskoristiti. Nešto na što mi je odmah ukazao ove sezone je šut, koji mi je prije bio lijep i ispravan, a sada sam počela gurati loptu. Odmah me pitao što to izvodim i rekao da ga ne sramotim jer je on bio odličan šuter, no svjesna sam i sama da radim nešto što nikad prije nisam radila te nastojim to promijeniti.

Povezane vijesti

• Hrvatska kadetska košarkaška reprezentacija priprema se za European Challenger. IZBORNIK JE POZVAO I DVIJE ISTRANKE