MMI_9314.JPG BOCxxANJE, PEUB 2012, PRECIZNO IZBIJANJE 1/4 FINALA, BOCxxE, PAZIN, 06.09.2012. SNIMIO:MILIVOJ MIJOSxEK
Jedan iz trofejne generacije umaških boćara od sredine 60-tih do polovice idućeg desetljeća prošlog stoljeća Severino Sepić, mnogima poznatiji kao Bruno kako ga je većina uglavnom od milja zvala, preminuo je u 84. godini.
U mjesecu s kojim smo napokon ispratili godinu koju će rijetki pamtiti po dobrom, susretali smo se i za razgovora se doticali sportskih tema. Bio je i ostao zaljubljenik u sport od rane mladosti, prvotno kao nogometaš, a potom boćar i takav ostao do zadnjih dana ovozemaljskog života.
Prije nego je postao članom umaškog boćarskog kluba Istra, bio je jedan od ponajboljih igrača Dinama iz Svete Marije na Krasu. Kako je u Puli pohađao srednju školu, igrao je za istoimeni klub, a zatim i Medulin do svršetka školovanja, kada se vratio u Umag, odnosno matični klub Dinamo u kojemu je bio pouzdan igrač za sve uloge, svejedno u obrani ili napadu. Nenadano je završio u boćanju, na što su ga privoljeli prijatelji, da bi se pokazao jednako uspješnim i na jogima.
Među plejadom starijih boćara poput Ivana Gašparinija, Josipa Ružića, Libera Perića, Ratka Fablea, Milana Zenzerovića, Renata Legovića, Josipa Brajana, Atilija Carića, te Nikole Hajdukovića, Nikice Tanfare i drugih, za mjesto u momčadi se izborio i Severino.
Više od 25 godina su umaški boćari dominirali na završnim natjecanjima Hrvatske, te bivše države. Imao je i Severino Sepić znakovit doprinos u ostvarenjima umaškog kluba, a najznačajniji su da je na kraju sezone, u ljeto 1968. kao ponajbolji igrač Hrvatske u pojedinačnoj konkurenciji bio drugi na prvenstvu Jugoslavije. Dvije godine kasnije bio je treći u Hrvatskoj, a njegov doprinos bio je itekako vrijedan u igri parova i četvorki umaškog kluba.
Na jogima i uz njih je širio poticajno ozračje među suigračima, no za razliku od boćališta, na travnjaku je dominirao produhovljenom igrom po čemu su ga svi pamtili.
<![if !supportEmptyParas]> <![endif]>