Nedavnom gestom Grad Umag i gradska Ustanova za sport odali su priznanje jednom od svojih sportskih velikana, iznenada preminulom Ediju Ritoši koji je u boćarskom sportu Umaga, Bujštine, Istre i Hrvatske ostavio neizbrisiv trag. Na inicijativu koja je potekla iz matičnog BK Sveta Marija na Krasu boćarska će dvorana u istoimenom prigradskom naselju ubuduće nositi ime Edija Ritoše, što je istaknuto u prigodi tog čina. Ta je odluka o imenovanju sportskog zdanja po najboljem boćaru ovog područja potkrijepljena vrlo upečatljivim postignućima koja je u svojoj plodnoj karijeri Edi ostvario. Itekako se to dojmilo svih prisutnih na prigodnoj svečanosti, ponajprije članova obitelji, igrača i dužnosnika mjesne udruge, te inih boćarskih dužnosnika i mještana.

Tri naslova prvaka

Vijest o smrti 37-godišnjeg Umažanina Edija Ritoše sredinom ožujka ostavila je u nevjerici ponajprije brojnu obitelj, mnoštvo prijatelja, znanaca te poslovnih partnera. Jednak je dojam i danas u ovdašnjem podneblju, te sveudilj Istre i Hrvatske kod onih koji su ga iole poznavali. Bio je karizmatična osoba i rijetko koga se nije dojmio. Sport mu je pružio prigodu za brojna prijateljstva koja su trajala do zadnjih dana njegova života, a to da je bio cijenjen kao sportaš i čovjek, suvišno je isticati. U sportu koji mu je obilježio življenje Edi je ostvario sve što bi u snovima poželio mladi sportaš. Igrao je za trofejni porečki klub i bio sudionikom osvajanja triju naslova prvaka države. Kao juniorski reprezentativac Hrvatske izborio je brončano odličje na SP-u, a na državnim prvenstvima u istom uzrastu osvajao je tri zlatne i brončanu medalju. Tko zna koliko je u njemu najdražoj disciplini - brzinskom izbijanju, osvojio nagrada i priznanja, što upućuje na činjenicu da je bio jedan od najboljih boćara u svojoj generaciji. Svime time se vodio njegov Umag, grad sporta imenujući boćarsko zdanje u Svetoj Mariji na Krasu po trofejnom boćaru i velikanu umaškog sporta Ediju Ritoši.

Edi Ritoša (Snimio Mijat Gavran)

U smiraj ovog događaja bilježimo kazivanje predsjednika mjesnog kluba, iz čijih je redova krenula inicijativa da se mjesna boćarska dvorana nazove po ovom uspješnom boćaru.

– Nakon Edijeve smrti spontano smo na sjednici kluba došli na ideju da se boćodrom imenuje po njemu. Gradu Umagu i gradskoj Ustanovi za sport uputili smo jednoglasni prijedlog kluba i na naše, te veliko zadovoljstvo sviju u mjestu, ta inicijativa je bespogovorno prihvaćena. Svi smo mišljenja da je to zaslužio najbolji igrač kojega su Umag i Bujština imali. Poznavali smo svi Edija od djetinjstva, jer živio je i odrastao nasuprot dvorane, u neposrednoj blizini bivšeg igrališta. Dolazio bi s ocem i starijim bratom na boćalište i prije nego je krenuo u školu, da bi na kraju ostvario zavidnu karijeru. Svi koji su ga znali imali su samo riječi hvale o njemu. Da nam svima nedostaje govori i činjenica da tko god da dođe u dvoranu na boćanje spominje ga, priča nam predsjednik BK Sveta Marija na Krasu Romano Deklić.

Igrao s ocem i bratom

I nastavlja u istom tonu.

- Mnogi ne vjeruju da više nije među nama. Nije teško zaključiti da Edi i dalje "živi" s nama i u nama, iako je preselio na drugi svijet. Vjerujem da će ova gesta koju smo inicirali, a čelništvo grada prihvatilo, ostati trajni spomen, a i vječni znak sjećanja na njega. Isto tako se nadamo da će i Istarski boćarski savez, u bilo kojem obliku, dati svoj obol u čuvanju uspomene na ovog uspješnog boćara. Mišljenja sam da je to zaslužio zbog svega onog što je postigao u boćarskom sportu Istre u kojemu je proveo više od 20 godina. Igrao je za ponajbolji hrvatski klub, porečku Istru i mladu reprezentaciju. Da su mu u vrijeme kada je bio u zenitu igračke karijere neke okolnosti bile sklonije, sigurno bi postigao i još zapaženije rezultate, moguće igrao i za seniorsku reprezentaciju. Uz posao i obitelj je, do zadnjih dana života bio predan boćanju. Igrao je za Umag u Trećoj HBL, uz ine suigrače s ocem Walterom i bratom Goranom zadnjih sezona. Imali su Edi i suigrači planove o ulasku u viši rang, no sad je sigurno da će ekipa igrati i za njega i veseliti se svakom uspjehu onako kako je on to znao činiti.

Ne treba dvojiti da će Edi Ritoša i njegovo sportsko djelo "živjeti" u vremenu budućem, dok se god boće budu kotrljale na jogima Bujštine i u boćarskom domu u Svetoj Mariji na Krasu.

Povezane vijesti

• Grubiša: Ova je medalja priznanje za sav uloženi trud
• S velikim guštom i samo za dušu
• Boćari Istrijane uspješni u Poljskoj