Slovakinja Miroslava Potočka, Turkinja Cura Selvinaz te dvije Bugarke, Hristina Andonova i Alexandra Georgieva. Četiri borbe u četiri dana, prve dvije poslije podne i druge dvije prije podne te četiri pobjede za uspon na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja kategorije do 55 kg. Bio je to put mlade Porečanke Eve Leone Komšić do osvajanja zlatne medalje u uzrastu juniorki na Svjetskom prvenstvu u kickboxingu, disciplina kick light, održanom u talijanskom Jesolu.

- Uvijek je početak najteži, dok ne vidim kako se u svemu tome snalazim i kakve su ostale cure, a usto je sama po sebi ta prva borba bila dosta teška. Slovakinja je bila zahtjevna protivnica, rezultat se mijenjao iz sekunde u sekundu i bilo je napeto od početka do kraja, no uspjela sam stići do pobjede, a onda je dalje išlo malo lakše. Između dvije borbe nastojala sam samu sebe nekako smiriti i govorila sam si da se ne smijem previše uzdizati nakon pobjede, jer drugi dan sve kreće iz početka, nova protivnica i nova taktika. Jedva sam čekala opet stati na tatami i dani u Italiji prolazili su mi jako brzo, rekla je Eva Leona Komšić.

 Probijanje leda

 - Kad je finale završilo nisam bila svjesna ničega, a još uvijek mi je sve to skupa malo nerealno te sam i dalje pod dojmom svega što mi se dogodilo u tih nekoliko dana. Dok se nisam popela na pobjedničko postolje i primila medalju, nisam vjerovala da sam prvakinja svijeta, a i nakon što sam se vratila u Poreč još nisam u potpunosti svjesna što sam napravila, premda stvari polako dolaze na svoje te na površinu izbija sreća i zadovoljstvo.

Normalna je to reakcija, jer ipak je ovo za Evu bio debi na Svjetskom prvenstvu i tek drugo veliko natjecanje u njenoj karijeri, nakon što je u studenom prošle godine nastupila na Europskom prvenstvu u Budvi.

- U Budvi sam probila led, po prvi put iskusila kakav je osjećaj doći na veliko natjecanje i trema je bila prisutna, i to velika. Ja sam i inače takva osoba i baš sam bila pod stresom, ali to što sam lani doživjela pomoglo mi je da ove godine neke stvari bolje prebrodim i u pravom trenutku dam najviše od sebe. Na planu treme u Italiji je bilo puno bolje, psihički sam se osjećala mnogo smirenije, ali i fizički sam bila spremnija, što je zacijelo također utjecalo da ne razmišljam toliko o tome što bi bilo kad bi bilo. Posložila sam sebi u glavi da ja to mogu, hoću i želim te sam s tim razmišljanjem išla prema naprijed i pokušala ostvariti rezultat do kojeg sam, u konačnici, i došla, istaknula je Komšić.

- Puno mi je pomoglo prvenstvo Hrvatske, održano u travnju u Opatiji. Na njemu sam osvojila zlato i bila proglašena najboljom juniorkom, što mi je bio svojevrsni prekidač i dodatno me gurnuo prema naprijed. Rekla sam tada samoj sebi da ja mogu uzeti neku "veliku" medalju, ali da budem iskrena, nisam očekivala da će to doći tako brzo. No, to ne znači da sam sada ispunila sve svoje ciljeve i da ću ostati bez motivacije. Po povratku iz Italije par dana nisam bila u dvorani i već mi je nedostajala te sam jedva čekala vratiti se u nju i nastaviti s treninzima. Oni su postali dio mene, a ova zlatna medalja samo me još više gura dalje, da nastavim raditi i ostvarivati ovakve rezultate. Vidjela sam da mogu, a sada želim još više te iduće godine idem po novu medalju na Europskom prvenstvu.

 Cijelo ljeto u dvorani

Eva trenira u porečkom Kingu pod paskom svog oca Leonarda, proslavljenog hrvatskog borca.

- Puno mi znači što mi je tata trener, prvenstveno stoga što stalno mogu biti svoja i ne moram razmišljati o nekim stvarima, jer ako nešto krivo napravim, znam da je on uvijek tu uz mene. Cijelo smo ljeto svaki dan bili zajedno u dvorani i svašta smo pritom prošli, bilo je tu znoja, krvi i suza te mi je jako drago da mi je tata trener, a ne netko drugi. Puno razgovaramo o tome što je bilo i kako je moglo biti te analiziramo treninge i borbe, ali isto tako dobro znamo da postoji vrijeme i za druge obveze osim sporta te pronađemo trenutke i za sebe i za ostatak obitelji koja mi je, kao i tata, velika podrška, nije dvojila Komšić.

- Imam mlađeg brata i mlađu sestru koji su me gurali od početka, velika motivacija na putu prema zlatu i jako su bili sretni kad sam stigla do njega. Što se tiče mame, ona nije mogla gledati niti jednu moju borbu i bila je više pod stresom nego ja, ali mama dobro zna koliko ja ovo volim i želim te podržava sve što radim. Praktički sam cijeli život u kickboxingu, kažu mi ljudi da sam prohodala u dvorani jer sam od malena dolazila gledati tatu i već sam s 3-4 godine počela trenirati u najmanjoj grupi. Bavila sam se i drugim sportovima, ali željela sam se posvetiti samo jednom jer sam znala da ću tako puno lakše uskladiti sve obveze, izbor je pao na kickboxing i drago mi je što sam tako odlučila. Kad onima koji me ne znaju kažem što treniram nitko ne može vjerovati i reakcije su različite, ali poslije kad me upoznaju shvate koliko ja volim ovaj sport i koliko mi bavljenje njime pomaže u raznim situacijama.

Fokusirana na jednu disciplinu

Na lanjskoj europskoj smotri u Crnoj Gori Eva je nastupila u dvije discipline, kick lightu i light contactu, no premda je u ovoj potonjoj stigla nadomak odličja i osvojila peto mjesto, odlučila ju je gurnuti u drugi plan.

- U Budvi sam prvi put nastupila u kick lightu i nisam se baš najbolje snašla te nisam došla do borbe za medalje, ali usprkos tome, tata i ja smo zaključili da mi ta disciplina puno bolje leži, ugodnije sam se u njoj osjećala i odlučili smo se fokusirati isključivo na nju. Bili smo svjesni da ću time ostati bez prilike za popravni i što napravim u kick lightu napravila sam, ali s druge strane, puno je lakše kad se fokusiraš samo na jednu disciplinu, jer ipak su to različiti udarci i različite taktike. Cijelo smo ljeto radili samo kick light i urodilo je plodom, naglasila je Komšić.

 Zlatna medalja kao poklon za 17. rođendan

Eva je 11. listopada, tri dana nakon finalnog dvoboja na Svjetskom prvenstvu, proslavila 17. rođendan. Tata Leonardo nam je otkrio kako joj je u Italiji, dok su kratili vrijeme između dvije borbe, predložio da si odabere neki rođendanski poklon, ali ona mu je odgovorila da će o tome razmišljati po povratku u Poreč, a da je u tom trenutku ne zanima ništa osim pobjedničkog pehara.

- Stvarno smo naporno radili cijelo ljeto i u tom sam trenutku bila fokusirana isključivo na borbe i kako da u njima dam najbolje od sebe. Kupili smo dvije čokolade, a onda sam samu sebe počastila zlatnom medaljom, zaključila je Komšić.

Povezane vijesti

• David Komšić osuđen na 30 godina zatvora za ubojstvo Kristine Krupljan
• Sinovčić OSVOJIO ZLATO
• Leona Komšić iz Poreča i Ivano Čelić iz Pule donijeli kući zlatne medalje i titulu svjetskih prvaka